Giljača (KLGB Srđ je Grad) je uvodno kazao kako se tribina održava u hotelu Lapad, što nije slučajno.

 Iza naših leđa imamo marinu koja nikada nije trebala gradu ni ljudima koji žive ovdje,“ izjavio je uvodno Giljača.

Zastupnica Sandra Benčić također se osvrnula na Marinu Frapu.

„Drago mi je što se prva tribina održava upravo u Dubrovniku. Moji svekar i svekrva ovdje imaju kuću i godinama gledamo gradnju te marine. Čekali da ona poprimi oblik i neki pristojni izgled, ali to se nije dogodilo,“ izjavila je. Dodala je i kako na dnevnoj bazi prima pritužbe građana oko devastacije obale, a najčešće se radi o bespravnoj gradnji ili eksploataciji pomorskog dobra.

„Izuzetno se intenzivirala i navodna dohrana plaža, a zapravo se radi o nasipavanju obale, što služi da se miče obalna crta da se dobije više mjesta za iznajmljivanje ležaljki,“ izjavila je Benčić dodavši kako 'nam Španjolci 20 godina govore - nemojte našim putem, izbjegnite apartmanizaciju i betonizaciju obale'.

„Imamo primjer Ilovika koji je mali otok koji je vezan uz Lošinj malim brodom koji vozi 10 minuta i ide više puta dnevno. Ilovčane tako veže uz školu, dućan i sl. Otkad imaju tu liniju, imaju najveći demografski rast u Hrvatskoj. Njima se za 1000 posto povećao broj živorođenje djece. Onda se dogodilo ro da je otočka lučka uprava odlučila krenuti u tzv. nadogradnju luke, no radilo se o tome da se dotadašnji mul sruši i da se tu napravi 150 puta veća luka. To direktno krši zakon. Ključni problem te navodne nadograndje je to što će nova luka biti toliko visoka da se na nju neće moći vezati brod koji ide s Ilovika ni seoske barke. Jedini način da ti ljudi dođu do Lošinja je da idu brodom sat vremena i 20 minuta. To je nešto što se predstavlja kao investiranje, a sami otočani od toga nemaju nikakve koristi. Ista stvar je i na Korčuli. Zato želimo promijeniti samu paradigmu, turizam se ne može više mjeriti brojem noćenja i sl, kao ni suhim iznosom na kraju sezone, nego bi se trebao mjeriti kakav utjecaj ima na okoliš i lokalno stanovništvo,“ izjavila je Kekin.

Govoreći o EU sredstvima uz pomoć kojih se ulaže u otočku infrastrukturu, Benčić je kazala kako postoje dva problema.

„Prvi je to što se programiranja rade u zadnji tren. Mi još uvijek nemamo gotove operativne programe za financijsku perspektivu 2021.-2027. Ova 2022. se bliži sredini, a mi ih nemamo. Kad se oni rade zadnji tren, u njih se često ubacuju projekti koji nisu ispitani jesu li u skladu s potrebama građana i jesu li neškodljivi za okoliš. Imamo problem kod vas s Lučinim razdoljem gdje je lokacija duboko problematična. Toga su svi svjesni. I zastupnici iz HDZ-a klimaju glavom i znaju da je problematična. Jedno malo izlijevanje bi uništili Malostonski zaljev za idućih 100 godina. Cijeli koncept centara za obradu otpada je zastario. Loše je i kad idete ulagati u takav centar, a niste napravili cijelu infrastrukturu za odvajanje i obradu otpada. Nadalje, dok tamo dolazi cijeli otpad, kao i biootpad, nema boga da to neće smrdjeti. Problem je i to što imamo decentralizirani sustav prostornog planiranja, a na nacionalnoj razini nemamo nacionalni prostorni plan. Prostor tako često postaje ključni resurs lokalnih šerifa pa ih oni oduzimaju onome tko nije pogodan ili omogućuju onome tko jest,“ izjavila je Benčić.

Giljača je kazao kako je prostor u gradu skučen pa se širi na županiju.

„To su Pelješac, Korčula, brojne nedirnute uvale će vjerojatno ići u nove gradnje turističkih objekata za koje je upitno koliko su potrebni životu lokalnog stanovništva. Koliko je ljudi na berzi koji bi radili u tim objektima?“, kazao je Giljača podsjetivši kako su projekti Belvedere, Kupari, Jadran na čekanju, ali se 'otvaraju nove rane u postoru'.

„Trebalo bi raditi na diversifikaciji , nije rješenje čarobni štapić i sagraditi nove komplekse i apartmane. Naša Županija ima u planu 60 tisuća ležajeva u prostornim planova, treba li nam to?,“ izjavio je.

„Turizam je važna grana i u nju se mora ulagati, ali je problem što smo ga počeli poistovjećivati s brojem ležajeva. Treba raditi na tome da bude cjelogodišnji turizam ili da se prilagođava životu lokalnog stanovništva,“ kazala je.

Giljača je istaknuo projekte u DNŽ koje smatra problematičnima pa je spomenuo Marinu Frapu.

„Jedan lažljivi gradonačelnik je obećavao 2009. godine da ćemo dobiti 1500 vezova za građane, 17 komunalnih garaža, pa i referendum na Srđu. Kazao je i da će budući investitor napraviti u Lapadsku obalu, a radimo je europskim novcem. Stvorio se problem vezova, preko naših 700 sugrađana je na čekanju,“ izjavio je nakon čega je Nikola Miletić, stanovnik Lapadske obale, kazao kako je izgledala borba protiv Marine Frape.

„Živim na Lapadskoj obali i pratimo što se događa. Stalno ispada da smo protiv razvoja, ali smo za, međutim po ljudskim pravilima. S Marinom Frapa je gruški zaljev izgubio vizuru ljetnikovaca i to je nepovratna šteta. Ako bi tu trebala biti marina, trebala je biti kao ona u Slanome i da dio ostane za komunalne vezove. Vlada je izdala dozvole za Marinu, a nismo znali o čemu se raditi niti smo imali uvid u projekt. Navodno, ni gradska vlast ga nije imala dok nije sve nepovratno uništeno,“ izjavio je.

„Ova marina je potpisana u tehničkoj vladi, čak ni Grad nije imao uvid u kapacitete,“ dodao je Giljača.

Valter Kožul iz Instituta za more i priobalje je prenio iskustva kako projekti, klimatske promjene utječu na more, s posebnim naglaskom na Malostonski zaljev.

„Malostonski zaljev ima svoju vrijednost, početkom 80-ih je išla prva zaštita na način da je to postao strogi rezervat jer je postojala mogućnost intenzivnijeg razvoja Neuma, kao i planirana gradnja turističkih resursa na Bistrini. To je sad posebni rezervat, nije stroga zaštita, jer je trebalo omogućiti život ljudima koji tu žive. Mi znanstvenici smo u globalu protiv zahvata na tom području. Zaljev je zaštićen i na kopnu i moru. Na kopnu da bi se sačuvali mikro uvjeti gdje kopno doprinosi kvaliteti mora. Na kopnenom dijelu je pretežno makija. Kad to ideš krčiti, onda ideš brzo otpuštanje hranjivih tvari, brzo se plankton razvija, dolazi do cvjetanja mora i taj plankton, ako ugine, stvara tanki film na podlozi i problem školjkaru jer mu je prihvat kamenice i mušule gotovo nemoguć. Negdje 2010. je investitor kupovao negrađevinsko zemljište u obuhvatu kako bi izgradio turistički resort od 500 ležajeva. Krenulo se u izradu Studije utjecaja na okoliš gdje nisu bili znanstvenici nego administratori i ona je prošla. Organiziran je okrugli stol znanstvenika gdje je dokazano kako će se ugroziti školjkarstvo. Potom, 2016. je Županijska skupština izglasala promjenu GUP-a. Tu vidim tri problema- gradnja u zaštićenim područjima, drugi problem je prenamjena zemljišta, a treći studija utjecaja na okoliš. Zadnjih 10 godina se pojavilo puno privatnih firmi koje angažira investitor, a onda mu one izlaze u susret,“ izjavio je.

Gradski vijećnik KLGB Srđ je Grad Đuro Capor je izrazio zabrinutost utjecaja projekta Centra za gospodarenje otpadom Lučino razdolje na Malostonski zaljev.

„ Priča počinje 2008. godine kad je prvi put taj projekt dospio u slijepu ulicu. U prostornom planu je bilo predloženo pet lokacija, po principu da se nađe mjesto poviše nekog sela gdje živi pet baba. Jedna po jedna su otpadale jer je dokazano da bi završilo u vodocrpilište u Zatonu. Onda su se uhvatili tog Ličnoj razdolja kao pijan plota. Metodologija odabira je bila takva da se načelnik sjetio kako bi to bilo financijski pogodno za njegovu općinu za koju je uopće upitno zašto postoji. Onda je postao župan i nastavio je gurati taj projekt. Pojavila se Studija koja je dokazala kako te vode završavaju u Malostonskom zaljevu, da se ne može graditi Centar u 3. zoni zaštite. Izmijenio se nacionalni pravilnik koji sad kaže da se u 3. zoni sanitarne zaštite smije graditi, a naručena je i nova studija, ne bi li pokazala ono što politika želi. Gle čuda, studija iz 2013. godine pokazuje kako traser boje nisu nigdje završile. Lučino razdolje je jedino krško područje u koje ulijete boju koja ne završi nigdje,“ izjavio je Capor.

IBM