„Okvirno, mogu reći da će se ova godina, ne samo u našoj županiji, nego općenito u Dalmaciji, a moguće i u cijeloj Hrvatskoj, pamtiti po upola manjem urodu vinskih sorti grožđa u odnosu na neku prosječnu berbu. Zapravo, iako potražnja postoji jer su i prošla i ova turistička sezona bile dobre, grožđa svugdje nedostaje. To stvara situaciju za koju bi se moglo reći da dodatno destimulira i ove jadne, još preostale proizvođače. Jednostavno, razlog je klimatska situacija kakva je bila prošle i pretprošle godine, zbog čega je urod znatno manji. A inače, kao što znate kako u našoj poljoprivredi u cijeloj Hrvatskoj sve pomalo propada, tako me strah kako će to destimulativno djelovati i kako će se ovo proizvodnje što je još ima dodatno smanjiti, da će površine pod vinogradima biti još manje“, izjavio je .  

Sve manje vinograda 

Riječ je o priznatom pelješkom stručnjaku za vinarstvo i vinogradarstvo, koji je svojedobno bio i predsjednik Skupštine Zadružnog saveza Dalmacije. Taj renomirani stručnjak, priznat i među vinogradarima širom Hrvatske za Dubrovački dnevnik komentira i smanjenje površina pod vinogradima. 

„Prije pet-šest godina na području cijele Hrvatske imali smo ukupno 24 tisuće hektara pod vinogradima, ali su sad ispod 17 tisuća! Ne mogu reći točno kako je u pojedinim regijama naše županije, ali pad se nastavlja! Točne podatke ima Zavod za vinarstvo. No, može se reći kako mala poljoprivredna gospodarstva nisu zamjena za ono što smo prije imali i bolje organiziranu proizvodnju putem zadruga koje su okupljale proizvođače te ih se i stimuliralo, davali su se uvijek nekakvi poticaji za sadnju i tako. A sad dio proizvodnje ide nekakvim crnim kanalima unutar Hrvatske, ali na način kojeg iole uređene zemlje ne poznaju. U Sloveniji se na placi može prodavati samo stolno grožđe, ne i vinsko. Primjer kako to kod nas funkcionira i ide mimo sustava je TTTS u Splitu gdje se dovoze tone i tone grožđa te ih potom kupuju privatni ugostitelji koji će, u nekakvoj garaži, proizvesti tisuće litara vina za nekakvu svoju potrošnju ili, kao ‘vino kuće’. To imamo i na Pelješcu gdje primjerice naša zadruga prodaje vino. U svakoj je boci 25 posto PDV-a kao prihod države i to je pošteno. Ali  ako samo sto metara od nas jedan OPG prodaje bez ikakve evidencije, onda je najprije upitno što se sve prodaje, jer često puta imamo da su ta vina proizvedena bez minimalnih uvjeta, čak i higijenskih, a država od toga ne uprihoduje ništa“, naglašava naš sugovornik. 

Iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju izvijestili su nas kako podatke za berbu grožđa iz ove godine neće imati prije polovice siječnja 2025., ali su dodali i  kako je na području Dubrovačko-neretvanske županije nakon prošlogodišnje berbe proizvedeno ukupno 32.081,25 hektolitara vina. Od toga, na plavac mali crni (plavac, mali, crljenak mali, crljenac, pagadebit crni, zelenka, zelenjak greštavac) otpada 17.800,29 hektolitara; na pošip (pošip, pošipak, pošipica) 5.736,18; na maraštinu (rukatac, kaćadebit, maraškin, mareština, krizol, višana) 2.443,07, a na malvasiu dubrovačku (malvasia di lipari, malvasia de la palma, malvasia de sitges) 466,69 hektolitara. 

Stara iskustva 

Rabušić je za situaciju u vinogradarstvu ustvrdio kako “svi idemo nekim krivim putem“ jer u državi nema mogućnosti da se netko detaljnije pozabavi i uvede bar jednu liniju kreditiranja otkupa grožđa.  

„Nekad smo imali sustav otkupa, sve do 1993. godine i država je osiguravala sredstva za otkup grožđa. Istina, u ono vrijeme dio je pojela inflacija, a u novije smo vrijeme samo tražili da nam se direktno omogući ta linija i da se ljudima grožđe odmah plati. Time bi se veća količina usmjerila u legalne tokove, a država bi zavela red i dio tih sredstava nadoknadila kroz sustav PDV-a. Međutim, mislim da je sve do vrha države previše politikanstva, ali ne i ozbiljnijeg sređivanja stanja. Zato nam je ne samo vinarstvo nego cijela poljoprivreda dospjela gdje jest, o čemu svjedoče i gosti koji se čude da su u našoj samoposluzi osnovni prehrambeni proizvodi skuplji nego u Francuskoj ili Njemačkoj. A gdje je kupovna moć nas i ‘stare EU’? To dovoljno govori gdje smo s poljoprivrednom proizvodnjom, što je velika šteta. Dok sam radio, putem Zadružnog saveza smo stalno pokušavali dokazati da ipak nešto treba učiniti da bi se zaveo red. Time bi se utjecalo i na proizvodnju, a što još važnije, urešeni bi sustav “radio“ i na demografiji te zadržao ljude na ognjištima“, zaključio je Jozo Rabušić.