Već tri godine se liječi na Onkološkom odjelu Opće bolnice Dubrovnik zbog čega često putuje javnim prijevozom na relaciji Konavle-Dubrovnik i obratno. Zbog neusklađenog gradskog i općinskog prijevoza nerijetko izgubi par sati čekajući autobus za doma.

"Na Medarevu se treba čekati barem uru da uhvatiš bus za Grawe pa onda pogoditi da stigneš na cavtatski zbog čega se sigurno gubi najmanje dvije ure", pojašnjava gospođa Branka koji je inače na preglede uvijek vozio suprug, no on zbog problema s vidom ne može više voziti.

Taj dan se odlučila stati pored parkinga i zamoliti nekoga, ako je usput, da je odveze do zgrade Grawe osiguranja.

"Znam da će mnogi reći da nije problem ni pješke do dolje, ali sjetite se zašto sam tamo... Uglavnom, nakon nekoliko odbijanaca, naiđe jedan mladić kojemu postavim isto pitanje. Odmah je rekao da nema problema, a kad je saznao da idem u Cavtat, rekao je da on ide na Grudu i da mu nije nikakav problem odvesti me doma. Dakle, ovaj dragi mladić koji me nikada prije nije vidio, odveze me do vrata od kuće", priča gospođa Brankica koja je ganuta potezom mladića te nam otkriva kako se zove Baldo Šmok.

"Zaista želim izraziti duboku zahvalnost kao i poželjeti puno božjeg blagoslova njemu i njegovoj obitelji. Također, želim poručiti svima da čuvaju onkološke bolesnike jer doista trebaju pažnju", zaključila je za Dubrovački dnevnik Konavoka Branka Martinović.

AČ