Legenda kaže kako je u vrijeme osvajačkih ratova vojska prisvajala mladiće iz sela sposobne za borbu. Jedan od njih imao je zaručnicu kojoj se obećao vratiti te zatražio od nje da ga čeka. Prolazili su mjeseci i godine, a lijepa djevojka odbijala je prosce čekajući voljenog mladića.

U vrijeme poklada mladić je ipak uspio pobjeći iz zatočeništva i vratiti se u rodno mjesto. Ipak, prije vjenčanja odlučio je provjeriti je li mu lijepa mlada bila vjerna svih ovih godina te se s društvom maskirao u bijele maškare pokrivši pritom lica kako ih mlada ne bi prepoznala. Nakon što se uvjerio da ga je mlada čekala, uslijedilo je vjenčanje. Samim time, bijeli maškari su i pokladni i svatovski ples.

Iako sam običaj ima dugu tradiciju, nakon 1964. godine prestaje se obilježavati, a razlog tome do danas nije poznat. Ipak, sredinom devedesetih običaj se obnavlja. Postoji cijeli niz pravila u izvođenju običaja, a sve o tome za Jutarnji je ispričala Valentina Vitković, tajnica Kulturno-umjetničkog društva Putniković.

Točno u podne zadnje pokladne nedjelje bijeli maškari se okupljaju te uvijek istim redoslijedom obilaze okolne zaseoke. Povorku vodi istaknuti mještanin koji pucnjem iz kubure najavljuje dolazak bijelih maškara koje se okupljaju na guvnu. Prekrasne fotografije, videozapise i sve o ovom jedinstvenom običaju pogledajte OVDJE.