Orsatova opčinjenost hobijima je s razlogom jer sve što je obišao, doživio, vidio i istražio moglo bi se sažeti u nekoliko knjiga. Na društvenim mrežama ima Facebook profil Peljesac hiking, a na You Tubeu vodi kanal War Relics Croatia. Zbog velikog broja objava i pratitelja, te edukativnog i zabavnog sadržaja, mogli bi ga nazvati povijesnim i prirodnjačkim influencerom. U razgovoru za Dubrovački dnevnik ispričao nam je svoje avanture, kako je 'pročešljao' Svetog Iliju, što je  sve pronašao i kako je preživio filmski scenarij kada je umalo ostao bez stopala.

„Studirao sam u Rijeci i tamo sam se 1999. godine uhvatio planinarenja, blagog alpinizma pa je kasnije došla speleologija i ovo što sad radim zadnjih godina, a to je vojna povijest i neki vid arheologije. Inače nemam afinitet prema ratovima i oružju. U prirodi sam pronalazio svašta i onda sam se jednostavno počeo pitati, a kasnije sam se jako zainteresirao za Drugi svjetski rat“, priča nam Orsat Žitković koji je vođen upornošću i znatiželjom pronašao osam srušenih aviona u godinu dana.

JUG JE BOGAT POVIJESNIM OSTACIMA

Pa krenimo redom.

Prvo je 2020. godine pronašao jugoslavenski transportni avion koji je pao  50.-ih godina. Drugi kojega je našao bio je pravi kapitalac. Riječ je o ostacima njemačkog zrakoplova Messerschmitt iz Drugog svjetskog rata koji je srušen u prosincu 1943., u zračnoj bitci. Odmah iza njega, isto u 2021. godini, naišao je na britanskog Spitfirea, a kasnije na talijanskog bombardera, pa iza toga američkog lovca, jednog britanskog lovca i dva američka bombardera. Ostatke srušenih aviona je našao na Pelješcu i na Korčuli.

„Ovo područje je jako bogato poviješću, a nitko se nije previše bavio i zaštitio te pronalaske. Ja sam se za to zainteresirao negdje u doba korone, ljudi su kroz priču spominjali 'brdo od aviona' i meni je to sve zvučalo kao narodna predaja. Krenuo sam u potragu jer me zanimalo. Na Svetom Iliji znam sve utabane staze, ali da bi našao nešto veliko moraš se gurnuti van ucrtanih staza. Za mene to nije strašno, ali dugo traje. Zapravo ono što sam tražio bilo je kao igla u plastu sijena. To je poput detektivskog posla, potrebno je puno teorije i znanja, a nakon toga ide praksa koja je najteža, a to je hodanje i traženje“, kazuje Orsat Žitković koji je dugo tražio ostatke njemačkog zrakoplova Messerschmitta i uspio je sasvim slučajno.

Kada ga je pronašao početkom 2020. godine bio je neizmjerno sretan.

„Čovjek se nekako navuče na to kopanje i istraživanje, sve izgleda kao spajanje puzili i taj osjećaj je nekako brutalan, poput droge.  Kada uđem u svijet potrage sve što dolazi sa strane mi je  suvišno, odradim neki posao i onda se vraćam i uranjam u povijest. Nekad sam se znao buditi prije posla oko 4 sata ujutro i istraživati, a nakon toga ići na posao i onda kad se vratim nastaviti. Žena mi poludi kad nešto pronađem“, kroz smijeh govori Orsat koji od svojih pronalazaka ima jedino osobnu satisfakciju.

AKTIVNOSTI NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Samo mali broj ljudi, govori ovaj strastveni pronalazač, ima afinitet za povijesnim ostacima. Pročitao je puno ratnih izvješća, pregledao brojne povijesne fotografije, pročitao gomilu knjiga, razgovarao s mnogim ljudima... Govori nam kako je iz svojih iskustva uspio napisati knjigu koja je zapravo sažetak njegovih istraga, a volio bi da jednog dana bude objavljena. Aktivan je na društvenim mrežama, posebice na You Tube kanalu koji vjerno prikazuje pronalaske, ali i sve avanture koje Orsat proživljava.

Zbog jedne posebno teške nesreća morao je dugo mirovati.

„Dogodilo se to 7. ožujka 2023. godine kada me prikliještila velika stijena i smrskala mi stopalo. Sve je izgledalo kao u jednom američkom filmu kada je glavni akter sam sebi amputirao nogu... Mislio sam da ću i ja tako nešto doživjeti. Nekako sam se izvukao i uspio  se spustiti. Sretan sam, čak i pretjerano sretan jer moglo je biti drugačije“, govori Orsat.

Na Facebook profilu Pelješac hiking objavljuje i mnogima jezive zmije koje susreće tijekom planinarenja. Upravo te objave su korisne jer tako informira širu javnost o ovim opasnim gmazovima.

„Ako si pametan čovjek bojiš se zmija. Ono što je zajedničko svim divljim životinjama jest da bježe od ljudi“, poručuje Orsat uz savjet kako se zmije boje vode pa je uvijek dobra opcija poprskati ih ako je susret blizak. Kada pričamo o zmijama na dubrovačkom području, pojašnjava Orsat, postoji samo jedna otrovnica i to je poskok. Zanimljivo je kako se na širem dubrovačkom području ta otrovnica često s blavorom, kravosasom i crnokrpicom.

Ovaj ljubitelj prirode istinski uživa u planinarenju i povijesnom istraživanju.

„Ne brojim vrhove niti imam velike ambicije, jer čovjek nikad u životu neće sve ostvariti. Za mene je poanta biti u brdu, biti zadovoljan, nije bitna visina niti ime jer ne patim od toga. Bio sam u Rumunjskoj, na Karpatima i bilo mi je krasno. Nikad nisam vidio ljepših brda... Danas ljudi idu u planine, fotografiraju se... to je sve je OK, ali čovjek mora znati subjektivne i objektivne opasnosti. Ljudima često savjetujem da ne rade ovo što ja radim“, zaključuje kroz smijeh Orsat Žitković.