Dubrovačko-neretvanska među županijama s najnižim udjelom djece s teškoćama u razvoju u školama
Udruga Poseban Prijatelj iz Dubrovnika podijelila je zanimljive statističke podatke o udjelu djece s teškoćama u razvoju u hrvatskim školama.
Prema najnovijim službenim podacima, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji živi 1837 djece s teškoćama u razvoju do 18 godina.
Najčešće teškoće uključuju poteškoće u jezično-govornoj komunikaciji, autizam, tjelesne teškoće i kronične zdravstvene probleme, oštećenja sluha, poremećaje mentalnog zdravlja i ponašanja, višestruke teškoće i smanjene intelektualne sposobnosti.
"Ova djeca i njihove obitelji trebaju pravovremenu i stručnu podršku – od rane intervencije i logopedskih terapija, do pomoćnika u nastavi i psihosocijalne pomoći", poručuju iz Udruge Poseban Prijatelj.
Unatoč izazovima, trend je pozitivan
Udruga je to koja se svakodnevno zalaže za jednake prilike, inkluziju i prihvaćanje različitosti.
"Radimo s roditeljima, školama i lokalnom zajednicom kako bismo uklonili prepreke i gradili sustav koji svakom djetetu pruža šansu za rast i razvoj. Zaključak je jasan – unatoč izazovima, trend je pozitivan. Dostupnost usluga se širi, a društvo postaje otvorenije i spremnije pružiti podršku. Zajedno možemo učiniti još više", poručili su.
Udio djece s teškoćama u razvoju u Hrvatskoj je u posljednjih deset godina porastao, ističu iz Udruge.
"Prije deset godina udio učenika s teškoćama u školama bio je oko 4%, dok je danas u nekim županijama i do 8-9%. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji taj je udio trenutno oko 5% školske populacije, što je među nižim udjelima u zemlji", navode.
Broj učenika pada, ali broj djece s teškoćama raste
Broj djece s teškoćama u razvoju raste unatoč općem padu broja učenika zbog demografskih trendova.
"U Hrvatskoj je broj učenika s teškoćama u deset godina porastao za trećinu, dok je ukupni broj učenika pao za 12%", dodaju.
U Dubrovačko-neretvanskoj županiji, kao i u većini Hrvatske, broj djece s teškoćama u razvoju i njihov udio u ukupnom stanovništvu rastu, što je posljedica boljeg prepoznavanja i dijagnosticiranja teškoća, kao i širenja definicije teškoća u razvoju, zaključuju iz Udruge Poseban Prijatelj.