Protiv njih je dubrovačka policija podnijela kaznenu prijavu za krivotvorenje ugovora starih više od 100 godina i uknjižbu na 137 čestica lastovske zemlje čime su, prema tvrdnjama policije, ostvarili imovinsku korist od 4,7 milijuna eura i 150 tisuća kuna. Prije podnošenja kaznene prijave bračni par Šestan nije ispitan jer su policijski inspektori procijenili da imaju dovoljno dokaza.

– Ja sam vam za prijavu saznao iz medija, prije toga me nitko iz policije nije kontaktirao pa i ne znam da me traže. Zadnji put sam bio na Lastovu sa suprugom početkom rujna prošle godine te smo i jeli u tamošnjem restoranu. Bio sam i u Splitu početkom listopada. Niti nas je itko tražio ni ispitao za navodna krivotvorenja, znači prijava je podignuta a da nitko nije pitao našu stranu. Odmah da vam kažem kako ništa od toga nije točno.

Krenimo redom: ne radi se ni o kakvih 137 parcela. Točno je da su 64 čestice bile naše vlasništvo u cijelosti, znači 1/1, dok su ostale bile u suvlasništvu te smo imali udjele i prodao sam svoj udio. Geodetski je sve usklađeno i riješeno, ali nije parcelirano. Ostalo mi je još šest parcela. Nadalje, točan iznos koji sam dobio od tih prodaja je 120.000 kuna plus 370.000 eura. To što oni spominju 4,7 milijuna eura je njihova glupost, a ja pretpostavljam odakle im taj podatak.

Vjerojatno su uzeli zaozbiljno jednu moju šaljivu objavu na društvenoj mreži. Objavio sam navodni ugovor u kojem arapski šeik kupuje "sva moja vlasništva na otoku Lastovu za 4 milijuna eura", ime šeika sam našao u Googleu i naveo prvu banku koja mi je pala na pamet. Pa, ako je to jedan od temelja kaznene prijave, onda ne znam što bih vam rekao – kaže inženjer Boris Šestan koji u Italiji ima tvrtku za gradnju i prodaju nekretnina.

Što se tiče vlasništva nad zemljištem na Lastovu, objasnio je za Slobodnu Dalmaciju kako se radi o nasljeđu njegove supruge za koje je on 12 godina rješavao papire o vlasništvu.

– Majka moje supruge se udala za Lastovca s kojim je do smrti živjela u Zadru. Taj Lastovac je bio sin jedinac te je sve s otoka išlo njemu, a on je na svoju suprugu, moju punicu, sve prenio ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Moja žena je, kao njezino jedino dijete, sve naslijedila.

Moja punica je 2006. godine meni donijela sve papire oko tih zemljišta te sam rješavao upis vlasništva tijekom 12 godina. Išao sam u državni arhiv u Žrnovu i Dubrovniku, zatim kod svećenika na Lastovu kako bih pribavio sve što trebam, da bih prve terene uknjižio 2012. godine.

Ja vam tako znam povijest cijele obitelji, sva dokumentacija je u zemljišnim knjigama i sve je ovjereno. Svaka čestica je knjižena s nizom od desetak dokumenata, svi ugovori su ovjereni po sudovima, i po nekadašnjim jugoslavenskim, i po hrvatskim. Svaka uknjižba je prošla oglasnu ploču, katastarsko usklađenje i poreznu upravu. Mi imamo zemljišta ne samo na Lastovu nego i u Orebiću i na Korčuli. Svakom kupcu garantiram cijelim svojim imanjem da je sve s vlasništvom kako treba.

Sve je ovjereno (dokumenti, ugovori, rješenja), osim u generalnom konzulatu Hrvatske u Milanu i nadležnim sudovima država i poreznim upravama na tim područjima od vremena Austro-Ugarske, Kraljevine Italije, Jugoslavije i danas Hrvatske, a ovjeravani su i kod javnih bilježnika po Hrvatskoj. Ne kod jednog, već u više gradova: Split, Stari Grad, Umag, Poreč, Zagreb, Zadar, Blato na Korčuli – ispričao je za Slobodnu Dalmaciju.

Naglasio je kako nije istina da nije nikada bio na Lastovu, kaže kako je otok posjetio 30-ak puta te je i prebivalište prijavio Policijskoj postaji Lastovo, u jednoj kamenoj kući u njegovom vlasništvu na adresi Luza br. 8.

Ostatak priče pročitajte ovdje.