Nakon grmljavinskog nevremena, bure i raznih drugih vremenskih nepogoda, nedjelja popodne nekako je, baš prikladno, za Trganje u Pridvorju bila obasjana suncem. 

Za 11. po redu manifestaciju u organizaciji Agroturizma Konavle, turisti, ali i lokalci su stigli sve do OPG-a Iva Karamana. Prekrasna priroda, nepregledni redovi loze i osjećaj odmaka od užurbane svakodnevice ono je što iz godine u godinu privlači goste na ovaj događaj. 

Klapska pjesma lagano je svirala iz zvučnika, a i prije samog službenog okupljanja na stolu se našlo vino napravljeno od grožđa ubranog na prošlogodišnjem Trganju, ali i domaća kobasica i sir. Da bi sve lakše išlo niz grlo osiguran je i aperitiv – nekome slađi, nekome jači, kako tko voli. 

Kad su gosti vlakićem lagano pristigli na imanje, Trganje je službeno moglo početi, no nije se odmah krenulo na posao. Svi su se okupili ispred kušaonice vina i uživali uz živu glazbu koja je repertoar otvorila omiljenom pjesmom La musica di notte.

„Dobrodošli, ugodno se osjećajte. Brat ćemo grožđe merlot, a novo vino ćemo kušati za Mirise Božića. Uživajte u lijepom suncu!“, kazao je na početku vlasnik imanja Ivo Karaman.

AMEN DABOGDA!

Ali ne može se krenuti s trganjem bez još malo daška tradicije – održavanjem Konavoske zdravice, koja je prije dvije godine dobila status zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra. Najčešće se može čuti na svadbama, ali i u drugim svečanim prigodama, a u Pridvorju je nekako bila idealna uvertira u „težak“ rad. 

Iako zapravo ne razumiju ni riječ, turisti su već nakon prvog „Amen dabogda!“ shvatili što trebaju uzvikivati, a nakon posljednjih nekoliko rečenica poznatog zdravičara Iliju Kesoviju nagradili i pljeskom. 

„Ja često budem na manifestacijama i na svadbama, za mene je to isto poseban doživljaj, zato i dođem tu. Lijepo je, odličan je ugođaj, baš radni i idealan za manifestaciju. Svaki put uživam kao da prvi put izgovaram zdravicu“, priča nam Kesovija. 

A nakon tratavanja, zdravice i druženja, trebalo je štogod i napraviti! Svatko je dobio svoje nožice, kašetu, ali i navlake za cipele jer su se, unatoč sunčanom vremenu, ostaci kiše još uvijek mogli vidjeti u blatu. 

„MORAMO POBIJEDITI MAMU“ 

Vinograd je odjednom bio ispunjen turistima i domaćima koji su, vrijedno kao mravi, krenuli trgati grozdove merlota. 

„Vrijeme je toliko lijepo, osobito kad se usporedi s prethodnih par dana. Osjećaj je predivan. Nije teško, iako je moja žena zamalo otkinula prst, ali inače je super“, uz osmijeh priča John iz Irske, dok njegova žena dobacuje kako ipak malo pretjeruje. Veselo nastavlja: „Jako dobro iskustvo, bili smo u Konavlima već nekoliko puta, ali nikad ovdje.“ 

Red do njihovog naišli smo na dvije mlade nade vinogradarstva. Brat i sestra brzinom munje napunili su svoju kašetu. 

„Dobro nam ide! Nije baš teško. Moramo pobijediti mamu, ubrati više. Jako nam se sviđa ovdje“, pričaju devetogodišnji Leo i sedmogodišnja Lara, nakon čega su se odmah žustro bacali na daljnje trganje. 

„TRGANJE NIJE TEŠKO KAD SE ZNA KRAJNJI PRODUKT“

Bilježile su se uspomene na svakom koraku, a najviše su  se slikavali oni koji su se prvi put zatekli u vinogradu. „Oni se samo slikavaju, ništa nisu ubrali, oduzmite im mobitele!“, u šali su dobacivali mještani. 

No bilo je tu i onih s više utakmica u nogama, kao što je Josipa Vragolov, koja trgati može i zatvorenih očiju. 

„Trganje nije teško kad se zna krajnji produkt! Generalno je strancima ovo doživljaj, da osjete tu varijantu, iako trganja ima po cijelom svijetu. Ali mislim da je ovo baš jedan autentični doživljaj, posebno turistima, iako su i neki domaći  priznali da nisu nikad trgali, tako da im je ovo bio prvi put. Neka se slikavaju, to samo znači da će biti na više njihovih Instagramima i da će događaj postati još popularniji“, veselo priča Josipa.  

Neki su se malo i brinuli hoće li im to uopće ići. 

„Lakše je nego što sam mislio. Pitao sam da mi pokažu i kad sam shvatio kako to ide, osjećao sam se malo glupo. Ali jako je dobro, zabavno, uživamo u trganju. Prvi put smo u vinogradu, a i u Konavlima, predivno je“, kazao nam je par iz Engleske, Lauren i Zach. 

DOBRA HRANA I DOBRO VINO KAO TAJNA USPJEHA

Dok su se kašete lagano punile, s ponosom ih je promatrao predsjednik Agroturizma Konavle Ivo Mujo. 

„Mi ni ne postavljamo pitanje zašto se nastavlja iz godine u godinu. To je naš stil života, mi to radimo 11 godina, a valjda ćemo nastaviti još barem 111! Ovo je jedna manifestacija koja je već postala i tradicionalna. Mi ovdje u Konavlima nismo radili berbe grožđa, kao što se to ranije radilo u unutrašnjosti. Ali evo vidimo po licima ljudi koji su došli tu i po svima koji zovu i daju potporu, da radimo dobru manifestaciju i da je ovo jedna lijepa promocija ruralnog turizma u Konavlima, Konavala kao vinogradarskog kraja, ali i kraja s razvijenim agroturizmom“, objašnjava predsjednik Agroturizma Konavle.

„Ove godine smo nabavili posebnu bačvu, našu baš. Dosad smo se nekako snalazili s različitim bačvama, a ove godine imamo bačvu Agroturizma Konavle kojom ćemo simbolično otvoriti Mirise Božića upravo s ovim vinom napravljenim na Trganju. Ali vino koje ovdje uberemo ćemo koristiti tokom cijele godine za sve naše manifestacije. Tako smo zaokružili cijelu priču – na Gustima od kobasica radimo kobasice i suhomesnate proizvode, sad radimo vino. Dobra hrana i dobro vino svaki događaj obogati i upotpuni!“, kaže Mujo. 

I nije dugo prošlo, a kašete su već bile dupkom pune grožđa i došao je red na – gnječenje, mečenje, kako god vas volja zvati dobro poznatu proceduru - u svakom slučaju trebalo je naći dobrovoljce koji će netom ubrano grožđe gaziti i tako pretvarati u vino. Formirale su se tri ekipe, smijeha nije nedostajalo, a noge su neumorno radile. Trud se isplatio, pa je najbolja ekipa osvojila i boce vina.

A onda je opet bilo vrijeme za druženje uz red vina, red hrane… Jer nakon rada u prirodi, treba se i nagraditi!