GNK Dinamo utemeljen je 26. travnja 1911. pod nazivom Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub. Modri klub kroz povijest je nekoliko puta mijenjao ime: od 9. lipnja 1945. do 26. lipnja 1991. nosio je ime Dinamo, zatim do 24. veljače 1993. HAŠK Građanski, potom sedam godina nastupa pod imenom Croatia, od 14. veljače 2000. nosio je ime NK Dinamo, a 2011. nazivu kluba promijenjen je prefiks u GNK - Građanski nogometni klub. Službeni naziv kluba tako je trenutno GNK Dinamo.

Klub je između dva Svjetska rata, pod nazivom Građanski, bio najuspješniji jugoslavenski klub s pet osvojenih prvenstava prije nego što je 9. lipnja 1945. odlukom novih vlasti s novom upravom, lojalnom komunističkom režimu, transformiran u Dinamo.

Međutim, klub je zadržao prepoznatljiv urbani, purgerski duh, ali i plavu boju, temelje značajke grba, trenera, masera, većinu ranijih igrača i praktično cijelu navijačku bazu. Stoga su Dinamo i Građanski jedan te isti klub koji je zbog povijesnih okolnosti nekoliko puta mijenjao ime i pravni oblik postojanja.

Od osamostaljenja Hrvatske 1991., Dinamo je izrastao u vodeći klub države.

Samo je dva puta u modernoj Hrvatskoj Dinamo završio prvenstvenu sezonu niže od trećeg mjesta, 1992. i 2005., a u prvih je 11 sezona deset puta nastupio u finalu kupa.

Pod nazivom Croatia, Dinamo je u devedesetima osvojio pet prvenstava i četiri kupa, a seriju je nastavio i nakon povratka starog imena 14. veljače 2000. Najzaslužniji za povratak imena Dinamo su, osim navijača koji su od 1993. do 2000. skandirali na tribinama svom voljenom klubu ime Dinamo, današnji izvršni dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić, Zlatko Canjuga, novinar Jutarnjeg lista te dugogodišnji Dinamov kroničar Tomislav Židak i zagrebački poduzetnik Željko Šelendić. Upravo tamo, na sastanku u kući Željka Šelendića, inicirana je ideja o povratku imena Dinamo.

Osobito je uspješno bilo razdoblje između 1996. i 2000., kad su modri osvojili pet uzastopnih naslova i tri kupa, a drugo je zlatno doba bilo između 2006. i 2010. kada je Dinamo pet godina zaredom osvajao naslov prvaka Hrvatske.

Na današnji dan 1986. godine, došlo je do najveće nuklearne katastrofe u dosadašnjoj svjetskoj povijesti. Eksplodirao je reaktor broj četiri u nuklearnoj elektrani Černobil oko 110 kilometara sjeverno od ukrajinskog glavnog grada Kijeva. Do ekspozije je došlo pri sigurnosnoj provjeri reaktora. Greška je bila u tome što su tu provjeru provodili nedovoljno iskusni tehničari, za vrijeme noćne smjene kad potrebe za strujom u Ukrajini nisu bile velike. Nisu bili prisutni glavni šefovi elektrane, koji bi možda mogli spriječiti katastrofu.

Paradoksalno je da je do eksplozije došlo tek kad je jedan od tehničara pritisnuo gumb za potpuno gašenje reaktora. Grafitne moderatorske šipke tada su ušle u vruću jezgru istisnuvši tekućinu za hlađenje. Posljedica je bila da se na kratko vrijeme jezgra još više ugrijala, što je proizvelo plinove koji su raznijeli poklopac reaktora. Pritisak je bio tako jak da je izbacio gornju ploču tešku 2000 tona. Zapalili su se grafitni moderatorski štapovi, a u atmosferu je otišla velika količina radioaktivne tvari.

Evakuirano je ukupno 350 400 ljudi. U samoj elektrani poginuo je 31 čovjek, no računa se da je od radijacije naknadno umrlo oko 4 tisuće ljudi koji su sudjelovali u spašavanju ili su živjeli u okolici.