Njegov život i karijera bili su popločani životnim iskušenjima i njihovim nadvladavanjima, no to je bila cijena uspjeha, cijena umjetničke besmrtnosti. Svojim je primjerom pokazao da se čovjek može izboriti za vlastiti identitet, pronaći svoje mjesto pod suncem bez pomoći privilegija i naslijeđenog društvenog statusa.
Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara. Najistaknutiji je hrvatski slikar na prijelazu 19. na 20. stoljeće.

Vlaho Bukovac rođen je 4. kolovoza 1855. godine u Cavtatu. Rano djetinjstvo i mladost Bukovac je proživljavao daleko od obiteljskog doma. Već sa 11 godina  sa stricem Franom otišao je u New York.
Nedugo nakon dolaska u Ameriku stric mu je umro, a stričeva supruga, Bukovca je umjesto u školu poslala u popravilište na Hearts Island.

Nakon četverogodišnjeg boravka u tuđini, vratio se u Cavtat. Kako ne bi roditeljima bio na teret, petnaestogodišnji Bukovac odlučio je plovidbom zarađivati za život. Pomorski život okončao je nakon nesretnog pada u štivu broda. Upravo za vrijeme oporavka nastali su prvi slikarski radovi na zidovima rodne kuće u Cavtatu, a u mjestu se razglasilo da je Vlaho Bukovac slikar.

S 19 godina ponovno se odlučio na put u Ameriku. U San Franciscu započinje njegovo „amatersko“ bavljenje slikarstvom kao i prve poduke iz slikanja. Izrađivao je portrete po narudžbi, a pozitivne kritike ohrabrile su ga u odluci da se vrati u Europu i studira slikarstvo. Godine 1877. Bukovac se vratio u Cavtat i tad je došlo do velike prekretnica u njegovu životu. Uz pomoć biskupa Strossmayera Bukovac je stigao u Pariz i tada započinje pravo školovanje kod poznatog slikara Cabanela na Ecole de beaux arts.

Iz pariške faze, a kao suprotnost akademskim kompozicijama, posebno su zanimljivi pejzaži i vedute slikani u Fontainebleauu, Montmartreu ili, pri posjetu domovini, u Cavtatu i okolici.

Slika La grande Iza, izložena na počasnom mjestu u velikoj ulaznoj dvorani Pariškog salona 1882., značila je pravi i potpuni uspjeh.

Godine 1893. Bukovac je imao prvu samostalnu izložbu u Zagrebu. Dolaskom u Zagreb Bukovac je postao centralna figura i kreator hrvatske umjetničke scene, pokretač likovnih događaja te svojim utjecajem na cijelu generaciju mladih slikara sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske Moderne.

Za HNK u Zagrebu Bukovac je dobio narudžbu za izradu zastora na temu glorifikacije ilirskog pokreta pod nazivom Slava njima.
Veliki događaj 1898. bio je otvaranje Zagrebačkog salona, koji je Bukovac otvorio kao predsjednik tek osnovanog Društva umjetnika.
Od 118 izložaka 50 je Bukovčevih, ali je zapažen i napredak mladih umjetnika. Bilo je čak 11 tisuća posjetitelja.
Bukovac je uskoro nakon toga napustio Zagreb, te se odselio u Prag gdje je imenovan redovitim profesorom Praske akademije i tamo je ostao do smrti.

Za vrijeme rata napisao je autobiografsku knjigu koja je tiskana pod imenom „Moj život“ 1918. godine u Zagrebu. Posljednji put Cavtat je posjetio 1920. godine.
Umro je 23. travnja 1922. u Pragu. Ispraćen je uz najveće počasti i pokopan u svom rodnom Cavtatu.