Na današnji dan, prema nekim podacima jer ne postoji jedan datum, umro je Josip Broz Tito.

Umro je u Kliničkom bolničkom centru u Ljubljani gdje je boravio duže vrijeme zbog problema s cirkulacijom u nogama. Amputirana mu je lijeva noga, a u međuvremenu je dobio gangrenu od koje je i umro. Smrt je ustanovljena u 15 sati i 5 minuta. Umro je samo 3 dana prije svog 88. rođendana (premda postoje neke sumnje je li mu 7. svibnja doista bio pravi datum rođenja).

Smrt Josipa Broza u Jugoslaviji se mjesecima očekivala, a pripreme za njegov sprovod već su trajale. Postoje navodi da se Tito pred smrt ispovijedio jednom mladom katoličkom svećeniku. S druge strane, neki muslimani navode da je Tito pred smrt čitao Kuran i da je umro kao musliman. Kao dokaz da je Josip Broz bio mason često se navodi činjenica da na njegovoj nadgrobnoj ploči u beogradskoj "Kući cvijeća" nema petokrake zvijezde.

Rođen je 7. svibnja 1892. (ni ovaj datum nije sto posto točan) u Kumrovcu u siromašnoj obitelji, a imao je četrnaestero braće i sestara.

Stjecajem okolnosti umjesto 7. svibnja kao dan Brozovog rođenja ostao je upisan 25. svibnja. Naime, mijenjajući imena na ilegalnim dokumentima upisivao je i razne datume rođenja. U vrijeme kada je služio austro-ugarsku vojsku u njegove dokumente upisan je kao datum rođenja 25. svibnja 1892. pa se kasnije ovaj datum javlja i u drugim službenim dokumentima. No, 7. svibnja upisan je u Brozovu krštenicu i matične knjige knjige općine Tuhelj pod koju je u to doba pripadao i Kumrovec.

Osnovnu školu završio je u Sisku gdje je izučio i bravarski zanat. Ubrzo nakon toga postao je član Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. S komunističkim idejama upoznao se 1916. godine tijekom zarobljeništva u mjestu Kungur.

Kroz svoju je vladavinu napravio puno toga, a mnogi mu zamjeraju taj uski način gledanja na stvari, gdje svi oni koji su se politički razlikovali od vladajuće struje nisu mogli biti na slobodi nego na Golom otoku. Bilo je puno takvih slučajeva oko kojih još uvijek dolazi do polemika oko toga tko je zapravo bio osuđen na boravak i po kojoj su logici okrivljenici bili otpremani na ovaj otok-zatvor.

Jedna od svakako najvećih zamjerki je veliki pokolj razoružanih vojnika NDH i civila nakon čega je veliki dio završio u logorima, gdje su bili mučeni od strane partizana. Nažalost više se puta pokazalo kako nikad nije pokazao kajanje, ali nikad nije ni htio priznati takvo nešto.
Tito je vanjskoj politici ostao najpoznatiji kao osoba koja je dovela do osnivanja pokreta nesvrstanih. Radilo se o skupu izvanblokovskih zemalja koje su politikom aktivne miroljubive koegzistencije djelovale kao čimbenik smanjenja zemalja NATO-a i Varšavskog ugovora.

Po izboru britanskog časopisa "Time" izabran je među 100 ljudi koji su obilježili 20. stoljeće, a list "La Panorama" uvrstio ga je na popis 1.000 osoba koje su stvarale 20. stoljeće.

Na današnji dan 1997. godine u 21 sat i 30 minuta u Klinickoj bolnici Dubrava u Zagrebu preminuo je hrvatski ministar obrane Gojko Šušak.

Jedan od najutjecajnijih kanadskih magazina Saturday Night u svom dvobroju (prosinac 1997./siječanj 1998.) opisao ga je kao: "pizza-mana iz Ottawe koji je upalio fitilj na Balkanu, okrenuo svoju vojsku protiv kanadskih mirovnih snaga.

Gojko Šušak rođen je 16. travnja 1945. u Širokom Brijegu (BiH) gdje je završio gimnaziju 1963. Godine. Matematiku i fiziku je studirao u Rijeci.  Nakon emigriranja u Kanadu 1969. Studirao je na Algonqui Collegeu – Business and Administration.

U Kanadai je utemeljio hrvatski nogometni klub čijji je bio ćelnik. Jedan je od osnivača katedre Hrvatskoga jezika na sveučilištu Waterloo čiji je bio predsjednik. U Otawi je bio i direktor hrvatske škole od 1985. do 1990. godine. Bio je utemeljitelj i predsjednik Hrvatsko-kanadske kulturne federacije. Aktivno je sudjelovao u organiziranju hrvatskog iseljeništva u Kanadi i Americi za prve demokratske izbore u Hrvatskoj 1990. godine.

U siječnu 1990. Vratio se u Hrvatsku i bio sudionik Prvog sabora Hrvatske demokratske zajednice u Zagrebu. Sudjelovao je u organizaciji predizborne kampanje Hrvatske demokratske zajednice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U prvom sazivu Vlade Republike Hrvatske, nakon pobjede Hrvatske demokratske zajednice na izborima, imenovan je 31. svibnja 1990. godine ministrom iseljeništva. Od 4. ožujka 1991. do 18. rujna 1991. godine obnašao je dužnost zamjenika ministra obrane RH. Ministrom obrane Republike Hrvatske imenovan je 18. rujna 1991. godine i tu dužnost obnaša do kraja života 3. svibnja 1998. godine. Obnašao je i dužnost podpredsjednika Hrvatske demokratske zajednice i predsjednika Državnog povjerenstva za vojna odlikovanja od 11. svibnja 1995. godine. Pričuvni je general zbora od 28. svibnja 1996. godine.

Odlikovan je: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom Ante Starčevića, Redom Stjepana Radića, Redom Hrvatskoga trolista, Medaljom za Bljesak, Medaljom za Ljeto 95, Medaljom za Oluju i Medaljom za iznimne pothvate. Nositelj je Spomenice Domovinskoga rata i Spomenice Domovinske zahvalnosti.

Posmrtno je promaknut u čin stožera generala Hrvatske vojske 5. svibnja 1998. godine.