Faust Vrančić bio je hrvatski jezikoslovac, izumitelj, diplomat, inženjer, svećenik i biskup. Najvažniji je konstruktor i tehnički pisac u Hrvata na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Rođen je 1551. godine u Šibeniku, a umro je u Veneciji 20. siječnja 1617. godine.

Svojim postignućima zadužio je cijelu Hrvatsku, stoga se i našao na listi onih najcjenjenijih koji su u hrvatskoj kulturi zauzeli posebno mjesto, a to dokazuje velik broj ulica, škola i drugih institucija koji nose njegovo ime te naravno nagrada tehničke kulture koja se dodjeljuje u njegovo ime.

Vrančić je sastavio i 1595. izdao u Veneciji prvi rječnik hrvatskoga jezika uvrstivši ga među pet najznačajnijih jezika ondašnje Europe. Polazni je stupac latinski (Latine), a zatim se nižu talijanski (Italice), hrvatski (Dalmatice), njemački (Germanice) i mađarski (Ungarice).

U prilogu Rječnika Vrančić je dao otisnuti i Popis dalmatinskih riječi koje su prije svega prihvatili Mađari, a koji sadrži riječi što su iz hrvatskog prešle u mađarski jezik.

Mato Celestin Medović jedan od najpoznatijih hrvatskih slikara rodio se 1857. godine u mjestu Kuna na Pelješcu.

U mladosti se zaredio i počeo pripremati za svečenićki poziv u franjevačkom samostanu Male braće u Dubrovniku. Međutim, zahvaljujući otkrivenom talentu za slikarstvo poslan je u Rim na usavršavanje. Studij slikarstva nastavio je na Akademiji u Mȕnchenu gdje je prihvatio utjecaj dekorativnog povijesnog slikarstva odnosno kompoziciju, izražajni stil i skalu boja akademskog slikarstva s kraja 19. stoljeća. U izradi portreta i likova svetaca dostigao je visoku kvalitetu realističke interpretacije.

Nakon kraćeg boravka u Dubrovniku i zatražio je sekularizacija, i otišao u Zagreb gdje se pridružio krugu oko uglednog dubrovačkog slikara Vlaha Bukovca. Pod njegovim utjecajem je naslikao velike povijesne kompozicije.