Na današnji dan 1990. godine u Zagrebu se održao i Eurosong koji je nekad slovio za prestižni glazbeni festival.

Eurosong je u Zagreb dovela grupa Riva koja je godinu prije s pjesmom "Rock me" pobijedila u Švicarskoj.

Na zagrebačkom Eurosongu nastupila su 22 izvođača, a pobijedio je Toto Cutugno iz Italije s pjesmom "Insieme: 1992". Dobio je 149 bodova, a drugo mjesto podijelili su Francuskinja Joëlle Ursull s pjesmom "White and Black Blues" i Irac Liam Reilly s pjesmom "Somewhere in Europe". Oboje su dobili 132 boda.

Hrvatska predstavnica bila je Tajči (Tatjana Matejaš) s pjesmom "Hajde da ludujemo" i osvojila je 7. mjesto s 81 bodom. Posebno je zanimljivo da je njena pjesma dobila čak dvije dvanaestice, i to od Izraela i Turske. Jugoslavija je svoju dvanaesticu dala Francuskoj. Voditelji zagrebačkog Eurosonga bili su Helga Vlahović i Oliver Mlakar, a Eurosong se održao u dvorani Vatroslav Lisinski.

Hrvatska priča na Eurosongu službeno je započela 1993. godine, mada su hrvatski pjevači i prije toga sudjelovali na ovom natjecanju predstavljajući Jugoslaviju. Zanimljivo, Hrvatska je jedina država u kojoj je održan Eurosong a da na njemu nikad do tad nije sudjelovala, te jedina zemlja koga ga je organizirala a da nikada nije pobijedila.

Prvi hrvatski izbor za Pjesmu Eurovizije, tzv. Crovizija, održan je 1992. godine. Pobijedila je grupa Magazin s pjesmom „Aleluja“, ali HRT nije na vrijeme postao članom EBU-a pa je čast premijernog nastupa za Hrvatsku imala Grupa Put godinu kasnije. Ipak, put do prvog nastupa nije bio nimalo lagan – Hrvatska je morala u prednatjecanje „Kvalifikacija za Millstreet“ koje se održavalo u Ljubljani i gdje je sedam zemalja tražilo vizu za Irsku.

Slovenija je kao domaćin u startu imala prednost, a bilo je izvjesno i da će jedno od tri mjesta „uhvatiti“ i Bosna i Hercegovina, gdje je te ’93. bjesnio najveći rat. Šanse da se na Eurosong proguraju čak tri zemlje iz bivše SFRJ bile su izrazito male, ali 51 bod koji je skladba „Don’t Ever Cry“ osvojila (jedan više od četvrtoplasirane Slovačke) bili su dovoljni da se ispiše povijest. Pjesma je čak dobro kotirala na kladionicama uoči samog Eurosonga, no na kraju je bila tek na 15. mjestu. Međutim, glavni cilj ionako je bio ući u veliku ESC zajednicu.

Prvi značajniji rezultat ostvaren je u trećem nastupu, kada su Magazin i Lidija 1995. osvojili šesto mjesto. Godinu dana kasnije „Sveta ljubav“ Maje Blagdan zauzela je sjajno četvrto mjesto. Ipak, dva do danas najupečatljivija nastupa Hrvatske dogodila su se 1998. i 1999.

U Birminghamu ’98. Danijela Martinović nastupila je prva, a njen nastup u kojem se iz crne „presvuče“ u bijelu haljinu ušao je u povijest i pokrenuo pravu malu revoluciju u nastupima na Eurosongu. Na kraju je bila peta.

Jeruzalema ’99. sjećamo se istodobno i s veseljem i sjetom. Naime, sjajna Doris je s „Marijom Magdalenom“ ponovila najbolji hrvatski rezultat ikad i osvojila četvrto mjesto, no ostaje dojam kako nam je tad pobjeda izmakla iz ruku. Slovili smo za jedne od glavnih favorita, no norveška je delegacija predvodila hajku tvrdeći da je na matrici naše pjesme snimljen muški zbor. Snimljeni jesu bili muški glasovi, no oni nisu bili u funkciji pratećih vokala nego u funkciji instrumenta, čemu u prilog ide i činjenica da nisu izgovarali tekst nego pjevali „aaa“.

Bilo kako bilo, EBU je prijetio diskvalifikacijom; nastupili smo ali i kasnije bili kažnjeni, a Ksenija Urličić smatrala je da je glavni uzrok cijeloj toj priči činjenica da EBU nije htio dopustiti da mala Hrvatska organizira „milenijski Eurosong 2000.“

Sljedeće dvije godine naša je zemlja ostvarivala plasmane u Top 10, a sve što je uslijedilo nakon 2001. je za zaborav.