U Norveškoj sve popularniji programi na kojima se ne događa gotovo ništa

Autor: dubrovackidnevnik.hr

Televizijski stvaraoci su uvjereni kako samo brza akcija može privući publiku. S jedne strane je to točno, ali u Norveškoj su sve popularniji programi gdje se ne događa - gotovo ništa!

Kad su producenti norveške javne televizije NRK još 2009. odlučili kamerom pratiti sedam sati vožnje vlakom od Bergena do Osla, nisu niti slutili kako će započeti čitav nov televizijski trend: Slow TV, polaganu televiziju, piše Deutsche Welle.

"Svi smo se smijali toj ideji i složili smo se kako zvuči kao ideja koja bi nekome mogla doći nakon što je tulumario čitavu noć. A takve ideje obično ne prežive svjetlost dana. Ali ova - jest" objašnjava Rune Møklebust, jedan od glavnih producenata tog programa.

Ta vožnja vlakom je ispala golem uspjeh i program je gledala golema publika i tako je izazvala čitavu seriju sličnih projekata "Slow TV". Najnoviji, prikazan ovog tjedna, se bavio štrikanjem i svime što je s time povezano i trajao je dvanaest sati.

Møklebust se u razgovoru sa DW priznaje kako je snimanje vlaka bila potpuno luda ideja i kako se gotovo uplašio od vlastite smjelosti prije nego što je počeo s realizacijom.

"U tjednima prije emitiranja smo počeli razmišljati i misliti 'Prokletstvo, što smo učinili? Sad više nema povratka i sad ćemo emitirati sedam sati putovanja vlaka!' Nismo imali čak niti vremena uopće pogledati čitavu snimku prije nego što smo je emitirali."

Jedina utjeha mu je bila jest da su imali odobrenje nadležnih urednika: "Bilo je mnogo dobrih argumenata protiv te ideje, ali na kraju nam je dopušteno da je realiziramo."

Neočekivani golemi uspjeh

Konačno, ta snimka putovanja željeznicom je emitirana u "udarnom" terminu u petak navečer, doduše ne na glavnom, nego na drugom programu norveške televizije NRK2. U isto vrijeme su neke druge postaje emitirale mnogo atraktivniji program pa se tako željeznica za gledatelje morala boriti u konkurenciji i sa serijom X-Factor.

Ali, još dok je program tekao, u režiji su shvatili kako se dešava nešto izuzetno: "Dobili smo više reakcija na socijalnim mrežama kao što su Twitter i Facebook nego što smo ih imali prilikom bilo kojeg drugog programa", sjeća se Møklebust. "Osjetili smo kako postoji nevjerojatna količina ljudi koja i gleda taj program."

Popularni Članci