Marinović je, osim iz Afganistana, izvještavao iz Liberije, Sierra Leonea, Kolumbije, DR Konga, Iraka, Sirije... Te su fotografije, kao svjedoci teških ljudskih sudbina, jednog društva i vremena, objavljivane u najprestižnijim svjetskim medijima poput New York Timesa, National Geographica ili Le Mondea.

„Planiram put u prvom sljedećem trenutku kada to bude bilo moguće. Sada nije. Niti postoje letovi, niti rade ambasade koje izdaju vize niti ikakva logistika na samom terenu. Hoće li se stvari promijeniti sutra ili za šest mjeseci, nitko to sada ne zna. Iako se smatralo da bi talibanima trebala tri, četiri mjeseca, ili više zbog zime, da osvoje Kabul, oni su nakon tri, četiri dana ušetali u papučama i s ruzinavim ruskim kalašnjikovima,“ kaže Marinović.

IZA TAKVE ODLUKE NE STOJI NI TREZVENO RAZMIŠLJANJE, NI ZDRAV RAZUM

Upitan o tome kako se odlučio poći u Afganistan u momentu kad svi iz njega bježe, i pri tom često gube glavu, Marinović odgovara kako su takva putovanja u opisu njegovog radnog mjesta.

„I to zadnjih dvadesetak godina, više, manje. Pa stoga, kad bolje promisliš, iza takve odluke ne stoji trezveno razmišljanje, a niti zdrav razum. To je jednostavno … tako,“ dodaje.

Upravo je situacija u Afganistanu glavna tema svih svjetskih medija, a u tu su azijsku državu trenutno uprte sve oči javnosti. U javnom se prostoru, očekivano, razvila široka rasprava oko tog pitanja u kojem se mogu čuti najrazličitija mišljenja.

„Pa mislim da je lako biti general nakon bitke. A dalje mislim da niti jedan rat ili sukob nisu crni ili bijeli. U svakom slučaju kao i puno puta do sada, Amerikanci su pobijedili u svakoj bitki i izgubili većinu ratova. Tako i ovaj. Nije moguće osvojiti zemlju oružjem. Da su te milijarde uložili u obrazovanje, i naučili mlade Afganistance bar ponešto o ‘podnošljivijem i snošljivijem životu’ sada bi imali generaciju, čiji bi veliki dio razumio stvari izvan šerijatskog konteksta. Ovako su pravila tisuću godina ista, isključiva, kao dan i noć. Ili je mrak ili nije mrak,“ kaže Marinović.

VEĆINA KOJA JE OSTALA PODRŽAVA TALIBANE

S obzirom kako je već bio u Afganistanu, odakle je i izvještavao, situaciju u toj zemlji poznaje bitno bolje, od prosječnog građanina koji se o toj temi informira uglavnom iz medija. Stoga je iznio svoje viđenje.

„Većina Afganistanaca koja se nije slagala s talibanskim uvjerenjima, ratom i inim stavovima danas je, ako je imala sreće, negdje po Europi. Ako nisu imali sreće, onda su više po žicama šengenskih granica. Onima koji su ostali, mjesečna plaća od četrdesetak dolara, loša hrana i korumpirani zapovjednici u vojsci, nisu bili dovoljan motiv za borbu. Oni koji su ostali sasvim sigurno podržavaju talibane. Da nije tako, ne bi ni danas u Kabulu bilo ovako. Nije moguće uspjet bez potpore. Bitno je naglasiti razliku između ISIL-ovaca i talibana, nikako to nije isto, niti u tragu. ISIL-ovci su psihopati i sadisti, većinom uvezeni iz Europe, a talibani su islamska skupina koja želi živjeti po šerijatskom zakonu, i manje-više ih ne zanima svijet izvan Afganistana. Prvi su teroristi, a drugi radikali,“ tvrdi Marinović.

Ono što je najproblematičnije jest svakako vrlo izgledno pogoršanje u smislu kršenja ljudskih prava, što šerijat u svojoj biti i jest.Marinović se nada kako talibani neće nastaviti s istom praksom kao u prijašnjim godinama.

AFGANISTANCI SU DOSTOJANSTVENI, POŠTENI LJUDI

„Ljudska prava nikad nisu bila 'neka sreća' u Afganistanu. Pa tako će i ovaj put nekima biti teže nego što je bilo, a nekima lakše, kojima je do jučer bilo teže. Tragedija je ako najveće žrtve budu žene i djeca. Nadamo se da neće. Nekako se ipak nadam da su se talibani u zadnjih 20 godina bar malo 'modernizirali'. I da neće ponavljati gradivo, zbog kojeg su ponavljali godine. A kako se čini, plemensko društvo je izabralo njih kao svoju budućnost. U dva navrata sam bio s pripadnicima ANA (afganistanska narodna vojska) i nije trebalo biti posebno promućuran da se odmah vidi da oni niti mogu, a niti žele išta više osim uzimanja plaća i dnevnica od Amerikanaca. Vođeni teško korumpiranim, nesposobnim zapovjednicima,“ dojmovi su Marinovića koji je opisao tamošnje stanovništvo.

„Paštuni, plemenski većinsko afganistansko stanovništvo, iznimno su dostojanstveni i pošteni ljudi, koji imaju čast, a obraz i riječ su im svetinja. Ako si njihov gost, životom će te braniti i ponuditi zadnju koricu kruha. Toliko su to pošteni i ljubazni ljudi da je riječima to teško opisati. A to što ih je francusko-englesko-američko-sovjetsko civilizirano demokratsko društvo odgojilo kako da prežive i da budu ono što danas jesu, e to je neka druga priča,“ zaključuje Marinović.

Marinovićeve fotografije iz Afganistana pogledajte u fotogaleriji.