Spašeni Alen Glavović je nakon toga napustio BiH, te otišao u Švedsku: “Teško je. Ne prođe dan da ne pomislim na Srđana. Svake godine odem sa djecom na njegov grob. Bio je to nevjerovatan momak, jedan od najljepših u Hercegovini. Al’ ajde što je bio lijep, nego što je imao dušu kakvu nitko nema. Svi su ga voljeli. Dođem jednom, dvaput godišnje da posjetim Srđanov grob i njegovog oca Radeta. Moja djeca sve znaju o Srđanu. Učim ih da budu dobri i plemeniti kao on. To je moj način da Srđanu kažem – hvala. Ne kažem da je u Švedskoj lako, ali tamo sam našao mir. Žena i ja čistimo u jednoj firmi i od toga živimo. Ne žalim se. Moje je sada da se borim i opravdam šansu za život koju mi je Srđan dao.”

Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog odbora za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Hrabri mladić plemenitog srca dobio je svoju ulicu u Sarajevu, a prolaz u Novom Sadu u Zmaj-Jovinoj ulici nazvan je po njemu. Također, tu je postavljena i spomen-ploča u njegovu čast. Prolaz koji nosi ime Srđana Aleksića postoji i u Pančevu, a u Tuzli se već godinama održava sportski turnir koji nosi ime Srđana Aleksića i promovira zajedništvo među mladima. 

U veljači 2012. godine tadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić posthumno je Aleksića odlikovao Zlatnom medaljom "Miloš Obilić” za pokazanu hrabrost i djelo posebnog junaštva. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ga je 9. siječnja 2013. odlikovao "Ordenom časti Republike Srpske sa zlatnim zracima".

Srđanov otac Rade Aleksić istaknuo je prošle godine na obilježavanju godišnjice pogibije kako je za njega svaki dan bez sina sve teži jer je on sve stariji, ali da je i svakim danom sve ponosniji na život i djelo svoga sina, jer, kako naglašava, čuvanje sjećanja na Srđana Aleksića pokazuje da mladi čovjek nije uzalud poginuo, prenosi Bljesak.info.