Poznat je i po onima  koje je igrao u serijama i filmovima, šezdesetih u “Putu oko svijeta”, “Bokseri idu u raj”, sedamdesetih “Ljubav na seoski način”, “Salaš u malom ritu”, “Više od igre”, osamdesetih “Vruć vetar”, “Kamiondžije”…. I tako dalje, i tako redom.

Odmah po završetku Akademije došao je u Beogradsko dramsko kazalište čiji je član bio do umirovljenja.

Njegov kazališni, višedesetljetni kolega Zoran Đorđević kaže da usprkos tuzi koju smrt neupitno donosi Dušana Počeka se, prije svega, sjeća s vedrinom:

- Manje je poznato da je Poček studirao medicinu. Bio je, ako se ne varam, pred sam kraj tih studija kada je došao na Akademiju. I cijeli život je bio posvećen i medicini. U kazalištu smo ga zvali ‘doktore’. Doista, kada god nekome nije bilo dobro uvijek smo se prvo obraćali Počeku, a on bi ispitivao kakve su tegobe, a zatim ustvrdio o čemu se radi uz napomenu ‘ma nije to ništa’ ili ‘nemoj se šaliti to može biti opasno, idi kod liječnika’ a ispostavljalo se da je gotovo uvijek bivao u pravu.

Đorđević ističe da je Poček bio vrstan glumac i sjajan kolega:

- Relativno rano je svrstan u fah komičara, pa je pretežno dobivao takve uloge, a bio je odličan dramski glumac, oni koji su ga znali s Akademije očekivali su da će se razvijati u tom pravcu.

Na sceni Beogradskog dramskog odigrao je čitav niz uloga. Spomenimo Jovicu Ježa u “Nikoletini Bursaću”, predstavi koja je igrana preko 400 puta.
 

Jedna od kazališnih uloga koju je igrao, a igrao ju je do mirovine je u predstavi “Poltron”.
- Obzirom da je nova praksa BDP-a da umirovljenici ne igraju, dolazio je ponekad u kazalište da posjeti prijatelje i kolege. Kada sam ga posljednji put vidio, prije par mjeseci, bio je pomalo klonuo, govorio je o svojoj tuzi što više ne igra u svom kazalištu”.
 

Na internetu se može naći konstatacija da je Dušan Poček bio “cyber umirovljenik” jer je bio aktivan kada je riječ o novim tehnologijama i internet sferi.