Na drugom kraju su skandinavske zemlje, gdje je ta razlika jedan prema dva, a najbolje plaćeni radnik iz prve najslabije skupine zarađuje dva puta manje od najslabije plaćenog radnika u gornjem decilu, piše Večernji list.

Prema podacima koji se odnose na primanja u 2018., u Hrvatskoj je ta razlika jedan prema 3,3, jednako kao u Nizozemskoj i Mađarskoj. Medijalna bruto plaća je tada u Hrvatskoj bila 998 eura, u Danskoj nešto više od četiri tisuće eura, a u Njemačkoj malo manje od 2900 eura.

U Irskoj je bila blago iznad 3000 eura bruto, Italiji 2100 eura, Francuskoj gotovo 2400 eura, a u Austriji 2600 eura. Slovenija je za to vrijeme imala 1400 bruto srednje plaće, od koje se oduzimaju porezi i doprinosi, ovisno o nacionalnim poreznim stopama. U bruto iznos uključen je prekovremeni rad, premije za smjene te razni dodaci i bonusi. Iznosi prosječnih neto plaća na razini EU-a statistički se ne prate.

Pokazalo se da je najveća razlika između srednjih i najviših plaća u Bugarskoj i Portugalu, s omjerom od 2,5, što znači da je 10% najbolje plaćenih zaposlenika u Bugarskoj i Portugalu zarađivalo dva i pol puta više od srednje plaće. Te dvije zemlje slijede Rumunjska (s omjerom 2,4), Cipar (2,3), Luksemburg i Letonija (obje s omjerom 2,2), kao i Irska i Mađarska (obje s omjerom 2,1).

Suprotno tome, Švedska (s omjerom 1,6), zatim Belgija, Finska i Danska (sve s omjerom 1,7) zabilježile su najmanje razlike. Hrvatska je bliže tim državama s omjerom od 1,9, identično kao Njemačka, Francuska ili Austrija. Najbolje plaćeni radnici u Njemačkoj startaju s od 5500 eura bruto mjesečno pa naviše, u skandinavskim zemljama i Austriji gornja desetina starta od 5000 eura bruto, Francuskoj 4600 eura… U Hrvatskoj je gornja desetina zaposlenih startala s primanjima višim od 1900 eura bruto.

Financije i osiguranje te informacije i komunikacije nalaze se unutar EU među industrijama koje imaju najviše plaće. U Hrvatskoj su financijaši tek na trećem mjestu, iza sektora stručnih i tehničkih djelatnosti.

“Usluge smještaja i usluživanja hrane” identificirane su kao najniže plaćena aktivnost gospodarstva u gotovo svim državama članicama, a u Hrvatskoj je to treća najslabije plaćena grana, nakon građevine i ostalih uslužnih djelatnosti.

Najveći je udio osoba s niskim nadnicama, gotovo svaka četvrta, u Letoniji, a najmanji u Švedskoj, samo 3,6 posto. Kod većine tranzicijskih zemalja udio slabo plaćenih radnika u ukupnom broju zaposlenih veći je od 20 posto, a među njima je i Njemačka, gdje svaki peti radnik zarađuje ispod 66 posto državnog medijana.

U Hrvatskoj je takvih 18 posto. Inače, srednja bruto cijena rada kreće se u omjeru od 1 prema 11 između najslabije i najbolje plaćene članice, no kad se taj iznos poravna s cijenama i paritetom kupovne moći, ta razlika pada na jedan prema četiri.

Najviša srednja bruto satnica prema paritetu kupovne moći zabilježena je u Danskoj, ispred Njemačke, Belgije, Luksemburga, Švedske i Nizozemske. Na suprotnom kraju ljestvice najniža srednja bruto satnica je u Bugarskoj, zatim u Portugalu, Letoniji, Litvi, Mađarskoj i Rumunjskoj, piše Večernji list.