Mnogi su ostali zatečeni, začuđeni. Pitali su se - gdje je tu logika. Ali, prema listi najsretnijih zemalja svijeta, odnosno World Happiness Reportu koji posljednjih devet godina sastavlja inicijativa Sustainable Development Solutions Network pri UN-u, Hrvatska je na toj prošlogodišnjoj ljestvici 149 zemalja zauzela visoko 23. mjesto, što predstavlja skok za čak 56 mjesta u odnosu na godinu prije. I što je istodobno najsretniji rezultat za Hrvatsku otkako je tog mjerenja, piše Večernji. 

Sam vrh te ljestvice, odnosno prvo mjesto, i dalje, četvrtu godinu u nizu, drži Finska. A najveći stupanj sreće, koji ispitanici ocjenjuju od 0 do 10, krasi još i Island, Dansku, Švicarsku, Nizozemsku, Švedsku, Norvešku, Novi Zeland, Austriju te Njemačku. Osvrnemo li se pak na puno nam bliže i bliskije susjedstvo onda se doznaje da su nam i susjedi od sreće skoknuli uvis, ali nitko tako visoko kao mi. Slovenci su tako “skočili” s 33. na 26. mjesto, Srbi sa 64. na 42., dok su građani BiH s prijašnjeg 69. mjesta poskočili i doskočili na ono 58.

Svi ovi podaci pokazuju i dokazuju da između svega onog teškog i mučnog što smo doživjeli prošle godine i sreće - ipak ima neka logična veza. Odnosno, da ona narodna "u svakom zlu ima i nešto dobro" opstaje i dalje. A logiku tog zanimljivog i, mogli bismo reći, poticajnog podatka o prošlogodišnjoj navali sreće u Hrvata, pojasnila je stručnjakinja za to područje - dr. sc. Ljiljana Kaliterna Lipovčan, psihologinja i znanstvena savjetnica iz Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”, koju je, priznaje, uvodno navedeni podatak također u prvi tren jako iznenadio.

- Zato što je to velik skok. Od 2012., od kada se objavljuje to godišnje UN-ovo izvješće, Hrvatska je uvijek bila negdje u sredini, između 50. i 70. mjesta, Što, gledajući u svjetskim razmjerima, uopće nije loše. Biti u gornjoj polovici sreće među svjetskim zemljama - odlično je. Međutim, ovo je sad stvarno velik skok u godinu dana. Razlike među zemljama nisu velike, pogledate li tu ljestvicu onda vidite da su to razlike uglavnom u drugoj decimali, a pri vrhu su uvijek skandinavske zemlje. One su na vrhu i sad ostale. Znači, nekih dramatičnih skokova kod drugih nije bilo, ali činjenica je da smo mi lani u životnom zadovoljstvu stvarno skočili sa 5,5 na 6,5. Mi smo čak u izvješću spomenuti kao druga zemlja u svijetu po porastu životnog zadovoljstva i prva zemlja u svijetu po porastu pozitivnih emocija – kazala je najprije psihologinja Ljiljana Kaliterna Lipovčan u nastavku pojasnivši kako ona tumači taj za nas pohvalan podatak.

– Svi očekuju da je u ovo doba pandemije došlo do jako velikog pada u tzv. subjektivnoj dobrobiti, sreći i osobnom zadovoljstvu jer je mentalno zdravlje stanovništva bilo jako ugroženo. No istraživanja koja se provode pokazuju da kod većine ljudi do promjena zapravo nije došlo, ni nabolje ni nagore, nego da su ti parametri ostali relativno stabilni jer su ljudi očito prilagodljivi. Korona jest poremetila naš svakodnevni život, ali taj poremećaj nije tako velik da bi izazvao velike skokove u prosječnom životnom zadovoljstvu. Događaji koji izazivaju najveći pad životnog zadovoljstva kod pojedinaca su, recimo, gubitak posla i smrt bliske osobe. Iako sam očekivala da će ona izazvati gore posljedice, očito je da korona, u prosjeku, kod ljudi ipak nije izazvala toliko poremećaja da bi to utjecalo na njihovo životno zadovoljstvo. Čak mislim da je kod nas, za razliku od drugih zemalja, potres dodatno utjecao na taj porast životnog zadovoljstva. Nemam objektivnih dokaza, ali za životno zadovoljstvo i sreću, pokazuju to svjetska istraživanja, najvažnija je tzv. socijalna podrška, kada osjećate da se u trenucima nevolje imate na koga osloniti. To je jedan od važnijih prediktora životnog zadovoljstva i sreće. Općenito, to socijalno okruženje i povjerenje koje imate u ljude i u institucije, a posebno ta socijalna podrška kada osjećate da će vam ljudi oko vas pomoći, iznimno je važna – kazuje stručna sugovornica.

Znači, to što smo se u doba korone više posvetili obitelji, bliskijim druženjima, boravcima u prirodi, te što smo se zbog potresa ujedinili, solidarizirali, pokazali empatiju i pohrlili jedni drugima u pomoć, ublažilo je stanove i patnje te donijelo neko osobno zadovoljstvo i ispunjenje?

– Apsolutno. Neka svjetska istraživanja pokazuju da u velikim krizama - potresima, poplavama, tsunamijima... - dolazi do porasta zadovoljstva jer ljudi shvate, osvijeste, da im ima tko pomoći. A zna se - kada pomažemo drugima to nas usrećuje. Zapravo, ljudi vole pomagati. Više nas usrećuje kada mi pomažemo drugima nego kada drugi pomažu nama. Za sreću je bolje davati nego uzimati. Zna se da su ljudi koji volontiraju i doniraju - sretniji. Iako autori ovog UN-ova istraživanja nisu analizirali zemlju po zemlju, pa naši potresi nisu ni spomenuti jer je fokus cijelog svijeta bio na pandemiji, mi ipak moramo uzeti u obzir i potrese. Stoga je moguće da je taj osjećaj zajedništva koji smo svi osjetili doveo do toga da osvijestimo da nam zapravo i nije tako loše, da smo malo i posložili prioritete pa smo vjerojatno prestali razmišljati, recimo, o kupnji novih automobila i kuća, a više smo se orijentirali na obiteljske odnose – uzvratila je psihologinja dodajući pritom kako istraživanja pokazuju da jedan od razloga zašto nije došlo do očekivanog pada životnog zadovoljstva u svim zemljama svijeta, iako smo svi rad od kuće i online nastavu doživjeli kao horor, jest upravo taj bliskiji obiteljski život u vrijeme pandemije.