Što kažete na ideju da vam država svaki mjesec, sve do smrti, plaća 2500 švicarskih franaka mjesečno, a da vi ne morate raditi apsolutno ništa? Nevjerojatno zvuči, ali jučer su Švicarci na referendumu glasali protiv ove ideje. Naime, u Švicarskoj aktivisti koji su prikupili potpise za referendum tvrde da bi se na ovaj način preveniralo siromaštvo, te se smanjile socijalne razlike u društvu, a s druge strane kada bi ljudi bili egzistencijalno osigurani da svaki mjesec ne moraju ubiti boga u sebi za crkavicu, mogli bi opet raditi, ali u ovom slučaju zanimanja koja vole i žele raditi, a ne ona koja odrađuju.

– U Švicarskoj više od 50 posto poslova koji se obave svakog mjeseca nisu plaćeni. To su radovi koje svatko od nas radi u kućanstvu, dobrovoljni rad u zajednici, humanitarni rad... Sve bi to, s usvajanjem bezuvjetnog osnovnog dohotka, bilo znatno bolje vrednovano i cijenjeno nego što je danas – kaže Che Wagner, jedan od ključnih ljudi kampanje Basic Income Switzerland. Ujedno, zagovornici ideje drže kako bi se bezuvjetnim osnovnim dohotkom mogao zamijeniti cijeli niz relativno skupih socijalnih programa te bi sve to znatno manje stajalo od 25 milijardi švicarskih franaka na godinu, kao što su izračunali švicarski ekonomisti.

Švicarski narod ovu je ideju odbio, jer se boje ekonomskih posljedica po državni proračun i porezni sustav. Nisu sigurni kako bi sve to skupa funkcioniralo i tko bi radio slabo plaćene poslove. Aktivisti okreću pilu naopako i govore da bi na ovaj način slabo plaćeni poslovi, postali puno bolje plaćeni. Također, Švicarci se boje da bi uvođenje bezuvjetnog temeljnog dohotka u njihovu zemlju doveo brojne imigrante.

Iako ideja nije dovoljno razrađena i čak da su Švicarci bili za nju, implementacija ne bi počela u sljedećih desetak godina, jer bi se morale urediti brojne sitnice, ipak pokazuje novi trend u Zapadnoj Europi. Švicarska nije jedina zemlja u kojoj građani razmišljaju o temeljnom bezuvjetnom dohotku. Slične ideje postoje u Nizozemskoj i Skandinaviji, za koju će netko reći da to ni ne treba uvoditi, jer već sada ima socijalni program u kojem nezaposlenima i siromašnima država daje lijepi novac kako bi imali za osnovne životne potrebe.

Švedska, također, odnedavno testira šestosatno radno vrijeme koje daje odlične rezultate. Ljudi su na poslu produktivniji, a pošto imaju više slobodnog vremena, sretniji su, što opet vodi ka boljim poslovnim rezultatima. Zanimljiv je taj krug – što ljudi manje rade, posao bolje funkcionira.

Skandinavske zemlje, koje su mnogim nacijama uzor, kako vidimo, pokušavaju na sve načine ljudima skratiti radno vrijeme i poslovne obaveze.

U čemu je poanta? Ljudi 21. stoljeća žele život provesti ne samo radeći i odgajajući djecu. Oni žele imati hobije, raditi nešto korisno i smisleno, a ne samo biti na radnom mjestu, često i petkom i svetkom. Možda izgleda malo sebično, ali nipošto nije. Neki bi ljudi, da imaju osiguranu egzistenciju, djelovali humanitarno, a sigurno bi i volontirali u raznim prigodama. Da imaju više vremena, bolje bi odgojili i svoje potomke. Zbog posla, spletom okolnosti, mnogi nikad u potpunosti ne ostvare svoje potencijale. Strah od egzistencije koči ih da uživaju u nekim svojim radostima i da ostvare skrivene potencijale i talente.

Naravno da švicarsku ili neku sličnu ideju treba itekako dobro razraditi da se smanje zlouporabe. Ta ideja nije savršena, ali pokazuje u kojem će se smjeru kretati buduće ekonomske rasprave, ako ne svugdje, onda barem u Zapadnoj Europi. Doći će dan – nažalost puno nas neće ga doživjeti u Hrvatskoj – kada će brojni ljudi raditi manje i biti sretniji. Ali da taj dan dođe, već danas treba djelovati u tom smjeru – prezentirati ideje, potaknuti javnu raspravu, konstruktivno razgovarati s jedinim ciljem da čovječanstvo, svi mi skupa, idemo naprijed.

Zapadnoeuropske zemlje se bude po tom pitanju i to veseli, ali u Hrvatskoj ovakve javne rasprave su rijetke, i gotovo ne postoje. Zanimljivo je stoga pogledati što je mladi političar iz Dubrovnika Mario Tevšić napisao na svojemu Facebook profilu:

-Dok se kod nas ne zna tko pije i tko plaća, neopaženo je prošao jedan vjesnik vremena. Naime, u Švicarskoj se danas glasalo o uvođenju garantiranog mjesečnog prihoda od 2500 franaka za sve građane. Time bi bila ukinuta mirovina, a građani bi ovaj iznos dobivali cijeli život iz državnog proračuna. Zvuči ludo i besmisleno i glasači su odbili tu ideju. Ali, slične inicijative pojavile su se i u Nizozemskoj i Finskoj. Zašto? Ne zato da bi se ostvario vjekovni hrvatski san "s faksa u mirovinu", nego jer ljudi shvaćaju da razvojem tehnologije nastaje fenomen u kojem ima novca, ali nema radnih mjesta. Iz istog razloga Švedska uvodi 30satni radni tjedan. Eto, to su vam teme u Švicarskoj i u dobrim stranim političko-ekonomskim magazinima. Kada će doći dan da se i kod nas politička arena pretvori u natjecanje u najboljim idejama za rješavanje problema koji nas čekaju za 5 ili 10 godina?... – napisao je Tevšić koji je odlično detektirao problem.

Umjesto da i kod nas krene natjecanje u idejama, mi smo još uvijek u Drugom svjetskom ratu. Stvarno, kada će kod nas doći vrijeme kada nećemo gubiti vrijeme i energije na potpuno besmislene ideološke podjele, nego ćemo zajedno pokušati graditi Hrvatsku u kojoj bi nam svima moglo biti bolje?

Koliko su političari jadni u Hrvatskoj najbolje govori moj poriv koji mi se ukazao kad sam pročitao status Tevšića – da su sad bilokakvi izbori, samo zbog ove izjave (eto koliko mislim da je važna ova tema), glasao bih za njega. Da se kandidira i za predstavnika stanara zgrade, poklonio bih mu moj glas, iako znam da dolazi iz stranke za koju se veže definicija „korumpirani kao HDZ, nesposobni kao SDP“, i koja je nedavno bila na vlasti i nije učinila ništa ni po ovom, ni po sličnim pitanjima.

Nadam se, iako uopće ne vjerujem, da će mladi političari Hrvatske (jer stari sigurno neće) jedan dan obratiti pozornost na zaista važne teme, kao što je jučer učinio Tevšić  - da će Hrvatska napokon prestati odlaziti u prošlost i okrenuti se budućnosti.

Ali ne mogu to ni zamisliti – siguran sam da bi se HDZ, MOST, SDP i HNS i njihovi birači zakačili i oko smanjenja radnog vremena i isplate bezuvjetnog temeljnog dohotka iz proračuna, koji bi – kad bi se ideja dobro razradila -  svima, doslovno svima, i partizanima, i ustašama u Hrvatskoj olakšali život.

HDZ bi kazao kako je rad u Konzumu subotom i nedjeljom dokaz domoljublja i predanosti Domovini i Vjeri, pa ne bi Thompson nazvao album Ora et labora da nije tako, i kako je smanjenje radnog vremena i davanje bezuvjetnog temeljnog dohotka čista komunističko-marksistička provokacija, a SDP bi govorio da je i njima jednom pukla cijev u stanu i poplutala ga, pa kako će im vodoinstalateri popraviti kvar, ako svi dobiju novac iz proračuna i nitko ne radi. MOST bi rekao kako će razmisliti, a onda bi nakon nekoliko godina sazvao konferenciju za medije na kojoj ne bi rekao ništa, dok bi HNS o toj temi nadugo i naširoko govorio, iako nije jasno odakle im legitimitet za govoriti išta s potporom od jedan posto birača.

Crkva u Hrvata bi pak kazala da je nemoralno ne raditi, i da bi temeljni bezuvjetni dohodak ljude natjerao na dodatni razvrat. Mogli bi se, kad bi imali dosta slobodnog vremena, više seksati ili, ne daj Bože, otići na koncert sotona iz Slayera ili Iron Maidena.

Da, Crkva bi tako nešto kazala u javnoj raspravi o bezuvjetnom temeljnom dohotku, a ona isti taj dohodak prima godinama. Stotine milijuna kuna bezuvjetnog temeljnog dohotka svake godine.

Naposljetku, kao i uvijek, rasprava bi opet došla do Blajburga i Gradiške Stare, desnih i lijevih, naših i njihovih…i sve bi to urodilo jednim velikim ništa, kao i toliko puta do sad.

Maro Marušić