Ako je suditi prema odštetama što su počele stizati na račune obitelji mornara nestalih u potonuću broda Bourbon Rhode prije sedam mjeseci - a među njima je bio i šibenski kapetan Dino Miškić - oko 4000 eura. Obiteljima nestalih i trojice spašenih s tegljača, koji je bio u tako očajnom stanju da nikad nije niti smio isploviti iz Las Palmasa, toliko je sjelo na račun prije nekoliko dana, piše 24 sata.

Zato su obitelji nestalih ukrajinskih mornara, a njih su šestorica, odlučile angažirati odvjetnike i zajednički tužiti tvrtku Bourbon. Nije poznato je li im se pridružila i obitelj Miškić. Dobiju li na sudu, odštete koje će morati isplatiti Bourbon mogle bi biti milijunske. Jer postoje fotografije snimljene na suhom doku na kojima se jasno vidi u koliko je lošem stanju bio brod.

U međuvremenu, o detaljima tragedije progovorio je član posade Igor Morozov (60). Iskusni ruski brodostrojar je 19. rujna 2019. krenuo s ostatkom posade kapetana Dina Miškića na put preko Atlantika. Odmah po ispovljavanju počeli su, kaže, problemi. A nakon nekoliko dana sustigao ih je uragan Lorenzo.

- Uvjeti su bili nemogući, valovi visine 14-15 metara, a more se samo slijevalo u stroj broda... Taj brod, shvatili smo to prekasno, uopće nije ni bio spreman za plovidbu - ispričao je za rusku udrugu moreplovaca (ITF) Morozov.

- Tog kobnog dana, 26. rujna ujutro, probudio me glas kolege. "More nam prodire u brod!", vikao je. U panici smo svi stali izbacivati more van, ali uzaludno. Da je hidrodinamički sustav na brodu radio kako treba, sve bi bilo u redu. Zbog toga što to nije funkcioniralo, bili smo okrenuti krmom na valove. Ništa nismo mogli zbog velikih valova. Bojali smo se. Bili smo bespomoćni. U jednom trenutku, kada sam vidio da nam više nema spasa, otrčao sam s palube u kabinu da uzmem dokumente. More je tada već bilo do koljena. Oko devet sati smo pozvali u pomoć i svi smo se skupili na palubi. Kapetan je isključio motor. Radio je rezervni dizelski generator još sat vremena - priča Morozov.

Od ranije je iz prepiske kapetana Miškića s bazom bilo vidljivo da je reakcija iz baze kasnila. Uobičajeni sustav komunikacije Vsat i FBB (Fleet BroadBand) nije funkcionirao, a to znači da nisu imali internet. Radio je samo Inmarsat C (Marlink SSAS) sustav. Na jednu od prvih SOS poruka, a počeo ih je slati u 8.54 ujutro, Dinu Miškiću odgovorili su sa sat i 14 minuta zakašnjenja.  

U tim trenucima na brodu se odvijala drama. Opisuje je Morozov. 

- Pripremili smo svi spasiteljsku opremu, ali samo s jedne strane jer je brod već bio nagnut pa smo mogli koristit opremu samo s te strane. Spustili smo ljestve, ali se brod još više počeo okretati na bok pa nismo uspjeli čamce za spašavanje bacit u more. Prvi je s broda skočio stari mehaničar. Nije ni došao do mora, skočio je na gume... Potom su dva mornara skočila i ja za njima četvrti, a za mnom peti mornar. Ostatak posade je stajao iza nas - tri mehaničara su se zaledili, panika ih je ukočila. Ljudi su se zaledili. Samo su stajali i plakali. Kada sam skočio, oko mene se napuhao prsluk za spašavanje. Vrlo brzo nakon što sam se našao u moru vidio sam kako valovi dižu brod. Prova se digla u zrak, krma potonula u more i brod je vrlo brzo potonuo... Gledao sam naš brod kako tone iz pomoćnog čamca, gdje je bilo nas petero. U jednom trenutku je vir od tonućeg broda počeo povlačiti i nas, ali nas je na kraju "ispalilo" u daljinu. Pali smo u vodu i držali se za konope čamca. Jedan stariji mehaničar nije izdržao, ispustio je konop i utopio se. Ostalo je nas četvero... - rekao je Morozov.

Više pročitatajte OVDJE.