REZULTATI su jasni, u Grčkoj na vlast dolazi ono što ostatak Europe zove radikalna ljevica – SYRIZA. Grcima je jednostavno dosta štednje – a na njima se kao naciji zadnjih godina najviše prelomila ona židovska poslovica: "dabogda imao pa nemao".

Politička vrhuška dovela je Grčku do nezamislive krize – deficit i zaduženje države se moglo okarakterizirati jednostavno suludim. Glasovi su se kupovali povlasticama javnog sektora (poznata priča?) koje su uključivale 13. i 14. plaću, a postojale su i primjerice naknade za korištenje računala na radnom mjestu. Uz to, uz uskršnje i božićne blagdane te za ljetni odmor dobivali su se dodaci – negdje u razini polovice plaće.

Piše: Goran Vojković

Državnu rastrošnost ilustrirat ćemo samo jednim brojem – standardno vojno vozilo je (istina licencno napravljen) Mercedes-Benz G-Class. Ovih luksuznih terenaca imaju ni manje ni više nego 8300!

I naravno – jednog lijepog dana sve to se urušilo i započelo je doba restrikcija i štednje. Grčka se međutim ne izvlači iz krize. I upravo je ta duga kriza donijela nove snage na vlast.

Ublaženi stavovi

Kada se govori o ciljevima Syrize, treba uzeti u obzir da je ista bitno ublažila svoje radikalne zahtjeve – engleska stranica ove Stranke nije previše bogata, no nalazi se dovoljno materijala o programu. Traži se otpis dijela javnog duga, u smislu da on postane održiv (spominju se otpisi dugova Njemačkoj 1953., makar su isti u biti uglavnom ratne reparacije). Nakon opakih riječi koji spominju i financijsku okupaciju, program sadrži i dijelove teksta koje će vam reći svaki političar: "Mi ćemo se boriti i osigurati socijalno održivo rješenje problema duga Grčke, tako da naša zemlja bude u stanju isplatiti preostali dug od stvaranja novog bogatstva." Zgodno.

Dalje, predlaže se odmah povećanje javnih investicija od najmanje 4.000.000.000 € (i da ih pri tome ne ograničavaju tijela EU), potom postupno vraćanje plaća i mirovina kako bi se povećala potrošnja i potražnja (što uostalom predlažu i mnogi zapadni ekonomisti.

Na gospodarskom planu, u programu je podrška malim i srednjim poduzećima (ne zaboravimo, po EU standardima to su firme do 200 ljudi!) koja uključuje poticaje za zapošljavanje te potporu industriji smislu troškova energije (opet u zamjenu za zapošljavanje i unaprjeđenje okoliša). 
Syriza dalje predlaže ulaganje u znanje, istraživanje i nove tehnologije kako bi se mlade znanstvenike, koji su masovno emigrirali tijekom proteklih godina, vratio kući – ovo bi valjda svatko normalan podržao!

Obnova socijalne države i vladavine prava su također u programu.

Hitne mjere

Ono što se hitno traži je uključivanje struje za 300.000 domaćinstava koja su ostala bez iste – i to do 300 kWh mjesečno po obitelji. Mjera je sasvim smislena, što čak i nije neki trošak za državu. Također, traže se obroci za 300.000 obitelji bez prihoda – opet ništa što ni bilo koja druga iole socijalna država neće pokušati osigurati. Besplatan prijevoz za nezaposlene i siromašne – također neće biti problem.

No, onda dolazimo i do recimo tako "tipično grčkih ideja": predlaže se "restitucija" 13. mirovine u obliku Božićnice za sve koji primaju mirovinu do 700 € (ukupno 1.262.920 umirovljenika), dakle linija socijale je postavljena na 5000 kuna – bitno više nego u mnogim drugim EU članicama, da ne spominjemo kako kod nas umirovljenik sa 700 € mjesečno može skakati od sreće.

Traži se dalje 12-mjesečni moratorij na zapljene i ovrhe onima bez prihoda, ukidanje poreza na imovinu (osim za one s luksuznim nekretninama), te rekonstrukcija osobnih dugova po sistemu posebnih "crvenih kredita".

Planira se masovno otvaranje radnih mjesta i jačanje gospodarstva – u narednih par godina. Koga zanima detaljnije tu je na engleskom jeziku

Hoće li uspjeti?

Čelnik Syrize Alexis Tsipras nedavno je, zasigurno vrlo planski i vrlo promućurno napisao članak za ni manje ni više nego Financial Times, valjda medijsko zlo zla za sve socijaliste. U tom članku navodi doslovno (pa ćemo iskoristiti i mi engleski citat, da ne bude zabune): "A Syriza government will respect Greece’s obligation, as a eurozone member, to maintain a balanced budget, and will commit to quantitative targets."

Dakle, Tsiprasu čini se ne pada na pamet izlazak iz Eurozone, a kamoli izlazak iz EU, ne pada mu na pamet tiskanje drahmi na način da svatko dobije puno, puno drahmi za svoje potrebe (kako bi neki kod nas tiskali iz primarne emisije), već želi da Grčka ostane i u EU i u Eurozoni – i štoviše, nema nikakvih radikalnih ideja o odbijanju vraćanja dugova, već jednostavno traži dobar startni položaj prema vjerovnicima. Naravno, za domaću uporabu sigurno je medijski oštriji – pisati za Financial Times poruka je njemačkim bankarima da malo smire strasti, ali da se ipak mogu dogovoriti. Grčka će ostati u eurozoni, težiti uravnoteženom proračunu i vraćati dugove sukladno mogućnostima.

Međutim, osnovni problem ostaje: kako raskrstiti s "politikom štednje" ako se troši više nego što se privređuje? Ako država, obitelj, pojedinac privređuju 15, a troše 20, onda ako uz politiku štednje privređuju i dalje 15 a troše 17 – to nije politika štednje. Dok se troši više nego što se privređuje, jednostavno se ne može odustati od politike štednje! To nije štednja, nego jednostavno uravnoteživanje zarađenog i potrošenog.

Gomile ljudi su ostali bez posla, plaće su smanjene gotovo svima, ali gdje su ti novi proizvodi ili nova poduzetnička klima koja će osigurati radna mjesta? Dodatno, mržnja prema njemačkim bankama loše utječe na turizam – prosječni Hans će se obitelji radije u takvim okolnostima izabrati Hrvatsku li Crnu Goru.

Jedno je biti oporba, drugo vlast!

Syriza u biti tek sada ulazi u problem – do sada su pričali (pa i prijetili) – sada će se trebati uhvatiti posla. Zemlju koja je u problemima i koja bi bila u problemima čak i da im netko sada oprosti pola dugova treba početi dizati, treba naći posla za mlade i posla za one preko 50 čije su se firme raspale – državna potrošnja i investicije tu mogu napraviti nešto, ali za to opet treba hrpa novca kojega se jednostavno nema. Posebno ne za razinu standarda na koju su Grci navikli, puno veću od onoga u nas ili u npr. Bugarskoj.

Moguće je da će Syriza na kraju odraditi ove nužne socijalne mjere – osigurati ljudima struju i temeljne obroke (što je definitivno propust sadašnje grčke vlade – pa ne može se u 2015. ostaviti ljude bez struje i bez obroka!) te da će dalje krenuti kao klasična lijevo-demokratska stranka, uz pokušaj otpisa barem kamata, ako ne i dijela dugova.

No, problem Grčke ostaje – od turizma i maslina jednostavno se ne može imati ovakav standard, javni sektor im je ogroman čak i po našim standardima, a porast BDP-a javnim investicijama ima svoje trajanje – to smo uostalom vidjeli i u Hrvatskoj. I za njega se uostalom treba dodatno zadužiti.

Usput, što se tiče hrvatske političke scene, naša nova ljevica i populistički pokreti će biti prilično razočarani – Syriza se oslanja na jačanje malog i srednjeg poduzetništva (mrski kapitalisti), ostanak u Europskoj uniji, a i eurići su im draži od bilo kakvog monetarnog suvereniteta.

U svakom slučaju, nastavite pratiti Grčku – sada ćemo vidjeti razliku između obećanja i realne politike u zemlji u kojoj jednostavno nema dovoljno novca za sve koji smatraju da im isti pripada.

Nešto slično Hrvatskoj, pa još na kvadrat.

Preneseno s index.hr