test

'BIO JE MUDRAC, PJESNIK...' Shrvani kolege i prijatelji velikog Balašavića

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Ivona Butjer
Ne treba ni reći da su obitelj, prijatelji, suradnici i fanovi Đorđa Balaševića duboko potreseni. Njegova kći Jelena, od milja zvana Beba, na pitanje srbijanskih medija je li istina da je njezin otac preminuo uspjela je smoći snage i izgovoriti tek jednu riječ: “Da”, za srpski Objektiv, prije nego što je briznula u plač.

Iako sa sjetom u glasu i još u nevjerici, naši su se sugovornici, Balaševićevi suradnici uspjeli prisjetiti lijepih dana i trenutaka s legendarnim pjevačem.

- Evo, baš razmišljam o Đoletu i naviru mi sjećanja na ta vremena. Surađivali smo godinama, radio sam s njim od 1985. do 1992. godine - kaže Elvis Stanić, jedan od naših najboljih gitarista, harmonikaša i jazz skladatelj svjetskoga glasa.

- To je bio jedan od najdražih i najplodonosnijih dijelova moje karijere kao gitarista i aranžera. U tom dijelu života više sam vremena proveo u Novom Sadu nego u Rijeci.

Za Balaševića kaže da je bio jedinstvena pojava.

- Od njegovog spleta stihova i glazbe, ma baš svega što je napravio... Do danas nisam ni kod nas ni u svijetu upoznao osobu, umjetnika, koji je tako živio svoju poeziju i glazbu. Bio je mudrac, pjesnik, glazbenik, komičar. I nikad nisam sreo nekog tko toliko kontrolira svoju publiku i doslovno izgara s ljudima na koncertu - govori Stanić koji je s Balaševićem posljednji put svirao 2010. godine u Opatiji.

- Nikad nije bilo distance od publike, nikad to nije bio samo posao koji se odradi. Svi smo gorjeli.

Reći će i kako je bilo lijepo raditi s Balaševićem.

- U našem poslu uvijek postoji nekakav tekst i nekakva glazba. To su dvije strane nečega koje se više ili manje dobro sljube pa imate pjesmu koja je manje ili više dobra. Kod Đoleta je to bilo nerazdvojivo. Kada smo kao bend znali slagati neke njegove pjesme, već nakon ona tri osnovna akorda sve je bilo jasno, znali smo što ćemo i kako snimiti - prisjeća se Stanić i dodaje:

- Osjećam se povlaštenim i sretnim zbog godina koje sam s njim proživio i što sam mogao ostaviti barem malo traga u njegovom veličanstvenom opusu. I, naravno, zbog toga što je rad s njim ostavio traga i na meni.

Producent i glazbeni urednik Siniša Škarica također se prisjetio Balaševića.

- Dva dana prije umro je legenda rock'n'rolla Branko Marušić Čutura, a sada Đole. Ne mogu ni izraziti kako se osjećam. Katastrofa. Ostali smo bez pjesnika, jednog od najvećih na ovim prostorima, jer Balašević je, usudit ću se to reći, bio iznad estradnog - govori Siniša Škarica koji je s novosadskim umjetnikom, surađivao na tri albuma. Prvi je bio "Bezdan", koji se danas smatra Balaševićevim albumom karijere. Izdan je 1986., a potom su uslijedila još dva nosača zvuka - "Panta Rei" 1988., i "Tri poslijeratna druga" samo godinu dana poslije. Siniša Škarica bio je tada glavni urednik u Jugotonu, a s Đoletom se znao otprije. Sve do "Bezdana" Balašević je snimao za PGP RTB, a onda je priča Škarica poslao signal u Zagreb da je spreman za pregovore.

- Bili smo otprije dosta dobri, a moja je pretpostavka da je osluškivao našu rock redakciju u Jugotonu i sebe više vidio u tom kontekstu, a uspjeh redakcije povezivao sa mnom. Uglavnom nakon što smo dobili "mig", tadašnji generalni direktor Jugotona Mirko Bošnjak i ja, zaputili smo se u Novi Sad. Proveli smo s Balaševićem cijeli dan, sastanak je bio u njegovoj kući. Skoro da nismo i tenis zaigrali, jer imao je tenis teren u svom dvorištu, gdje je inače znala zaigrati i Monika Seleš - prisjeća se Škarica. Taj jedan sastanak očito je bio dovoljan da se nađu na istoj "valnoj duljini". Balašević je potpisom na ekskluzivni ugovor prešao iz PGP RTB-a s kojima je surađivao još od 1979., razdoblja grupe Rani mraz u konkurentski Jugoton.

- "Bezdan" mu je otvorio najveće koncertne prostore u Jugoslaviji. U Zagrebu je imao dva koncerta za redom. Bio je nevjerojatan. Balaševićeva jedinstvena snaga bila je u njegovim stihovima i njihovoj interpretaciji. Upravo tako, prije svega pjesnik i interpretator. Dušu dao za pozornicu. Volio je publiku, a publika je, malo je to reći, njega obožavala - ističe Škarica. Privatno, Đole je bio, kaže Škarica i jednostavan i kompliciran. Kakvi su već obično geniji stihova i pjesme, živio je u svom svijetu.

- Obojica smo obožavali stripove. Stvarno veliki zaljubljenici. Taman je u tom razdoblju izašla knjiga koja je govorila o povijesti stripa u Jugoslaviji i nikako je nisam mogao nabaviti jer je bila neka mala naklada, mislim u novosadskom izdanju. Nekoliko dana nakon što smo se vratili iz Novog Sada, stiže mi upravo ta knjiga, Đole mi ju je uspio nabaviti i poslati. Nažalost, posljednji put vidjeli smo se prije deset godina, na nekom sastanku i to je bilo zadnje, život i obaveze odveli su nas svakog u svom smjeru, kako to već obično biva. Sada mi se vijest o Đoletovoj smrti javio naš zajednički prijatelj i evo, još ne mogu to pojmiti - ispričao je Škarica.

Od glazbenika se na Facebooku oprostio i Ivan Zoranović, Balaševićev basist koji je posljednjih osam godina proveo svirajući uz njega. Bili su i veliki prijatelji.

- Stari moj.... Hvala ti za sve momente magije, koje smo za ovih osam godina podijelili na bini i van nje... Hvala ti što sam uz tebe saznao šta je hlad, što neki moji snovi nisu zavredeli tek kada su sa mnom osedeli, što sam imao privilegiju da postanem "tvoj stari frend, koji ima Gibson Les Paul", a ovaj duet, i sve naše duete, otpevaću sam, jer... Đavo je kredom upisao bod... Vidimo se među zvezdama... - napisao je.

Gotovo pa oduvijek Balaševića poznaje i direktor Croatia Recordsa i predsjednik Hrvatske diskografske udruge Želimir Babogredac.

- Bio sam s njim u kontaktu od malih nogu, radio s njim koncerte i puno put bio zajedno. kasnije je objavljivao za Jugoton i Croatia Records. baš je težak ovaj trenutak, a i vršnjaci smo, isto smo godište. Ovo su neka luda vremena gdje nema pravila. Strašno. Ostat će jedna velika rupa. Nakon Balaševića nema šanse da itko bude blizu onome što je on napravio. Zadnji put smo se čuli pred Božić, prošle godine. Planirao sam ići i za Novi Sad da se malo vidimo, da provedemo vrijeme zajedno, vidimo što ćemo i kako ćemo. Imao je on problema i sa srcem, operacije su iza njega. Već je bio uplašen i dosta se izolirao iz života i smirio, ali nije to bilo dovoljno. Ovo je gore i žešće od svega. Teško je jako, veliki je opus ostao iza njega. Ljudi će sad početi malo drugačije gledati na to. Uvijek je bio i šaljivdžija, pa nisu te njegove poruke i riječi ozbiljno shvaćali, ali on je bio vizionar. Tko zna što nas još čeka – rekao nam je.

Posebno je potresen i glumac Rade Šerbedžija. On i Balašević bili su nerazdvojni prijatelji.

- Ta vijest me užasno pogodila. Nemam riječi jednostavno. Postoje neke smrti koje su apsurdne i nemoguće i ne možeš se pomiriti s njima. Osjećam se isto kao kada je Arsen umro - rekao je za Nova.rs Šerbedžija.

– Bio je velik, veličanstven pjesnik. Božanstven pjesnik, koji nije samo pjevao svoje pjesme, nego je i pisao poeziju i knjige. Bio je mudrac. I uz sve to bio je veliki čovjek. Hrabar kada je trebalo biti hrabar. Rekao je NE ratu. Rekao je NE nasilju, i ovome treba odati svako priznanje i čast – uspio je prokomentirati shrvani slavni glumac.

Bosanskohercegovački pjevač Halid Bešlić koji je s legendarnim Đorđem Balaševićem bio prijatelj i vršnjak kratko se oglasio na društvenim mrežama.

- Jednostavno ću da zaćutim. Neka ti je laka crna zemlja - napisao je Bešlić uz Balaševu fotografiju.

I pjevač Zdravko Čolić duboko je potresen smrću prijatelja i suradnika.

- Zatečen sam viješću o smrti Đorđa Balaševića. Za tako velikog čovjeka i umjetnika mislite da vas nikada neće napustiti. Otišao je veliki pjesnik i moj veliki prijatelj i zato će svima nama ostati ogromna praznina. Ovo je bolan udarac. Nenadoknadiv gubitak za kulturni i javni život čitave regije, kao i svih štovatelja njegove muzike u svijetu. Otišao je jedan od najboljih. Hvala ti Đole za sve – rekao Čolić za Dnevni Avaz.

Više pročitajte OVDJE.

Popularni Članci