Poznati hrvatski znanstvenik, jedan od utemeljitelja znanstvene albanologije, Milan Šufflay ubijen je na današnji dan pred svojim stanom u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu. Napadači su mu razbili lubanju čekićem, u rijetko viđenoj demonstraciji nasilja. Nakon počinjenog zločina svjetski su znanstvenici, predvođeni Albertom Einsteinom i Heinrichom Mannom pozvali na prosvjed protiv izvršenog zlodjela.

Vrhunac skandala bilo je to što je zločin počinila policija po nalogu iz Beograda. Naime, bilo je to doba Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je Šufflayevo političko i javno djelovanje (bio je član Hrvatske stranke prava) bilo nepoželjno vladajućem režimu. Politička ubojstva i dalje su se nastavila, pa je tako 1933. ubijen Josip Predavec, potpredsjednik HSS-a. Zanimljivo je da je Milan Šufflay bio i autor prvog hrvatskog znanstveno-fantastičnog romana pod naslovom "Na Pacifiku god. 2255."

Na današnji dan 1487. godine rodio se Petar Hektorović, jedan od najvećih hrvatskih pjesnika. O Hektorovićevoj mladosti nema dovoljno podataka. Može se pretpostaviti da je prvo humanističko obrazovanje stekao u Hvaru, potom u Splitu i Padovi. Na boravak u Hvaru obvezivalo ga je članstvo u Velikom vijeću.

Hektorovićevo je književno stvaranje obilježeno određenim diskontinuitetom, pa se tek uvjetno može podijeliti u nekoliko razdoblja.

Prvo obuhvaća izgubljene mladenačke pjesničke tekstove, vjerojatno ljubavne tematike, nastale poč. XVI.st. Slijedi dulje razdoblje za koje također nema podrobnijih podataka, osim proznoga pisma M. Pelegrinoviću s djelomičnim prepjevom Ovidijeva spjeva Od lika ljubenoga (1528), koje, kao i jedna nedatirana poslanica, pokazuje neke jezičnostilske značajke hrvatskih ljubavnih pjesama kakve je i Hektorović vjerojatno sastavljao na svojem knjiženom početku.

Sljedeće cjelovitije razdoblje tvore tekstovi uvršteni u jedino izdanje Hektorovićevih djela objavljeno za njegova života (1568.): poslanica J. Bartučeviću (1552.), Ribanje i ribarsko prigovaranje (pisano u obliku poslanice J. Bartučeviću 1556.), poslanica M. Vetranoviću (1556.) i drugo prozno pismo M. Pelegrinoviću (1557.). Uz to, sačuvani su i nedatirani tekstovi: poslanice, nadgrobnica, nekoliko latinskih stihova, talijansko pismo V. Vanettiju i pjesnikova oporuka.

Godine 1564. u Rimu umro je u svojoj 89. godini Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni. Njega opisuju kao genija božanskog nadahnuća, nadljudske moći, koja je podarena samo malom broju rijetkih pojedinaca i koja djeluje preko njihove osobe.

Rodio se 6. ožujka 1475. godine u uglednoj firentinskoj obitelji kao drugi sin gradonačelnika Copresea. U trinaestoj godini započeo je umjetnički put na kojem će slijediti jedino neograničenu snagu vlastitoga duha. Umjetnost je za Michelangela bila stvaranje nove stvarnosti, slično božanskom stvaranju svijeta koje ne priznaje uzore, konvencije ni pravila. I njegove skulpture vjerojatno upravo radi toga odlikuje taj snažni egzaltirani grč oslobađanja iz nedefinirane gromade kamena ili mramora.

David, najranija monumentalna skulptura visoke renesanse, utjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjetnosti. Savršenu ljepotu mišićavog tijela, koje je uz to još u stanju izraziti i emocije i sigurnost pravednog borca, Michelangelo je stvorio u dobi od samo 26 godina.

Radove na grobnici Julija II. prekinuo je zbog neočekivane papinske narudžbe, koju je prihvatio nerado i protiv koje se borio svim silama svoga neobuzdanog temperamenta. Usprkos tome stvorio je djelo koje se još i danas kao remek-djelo slikarske vještine prvo vezuje uz spominjanje njegova imena freske u Sikstinskoj kapeli.

Cijelu je tavanicu odnosno strop Michelangelo pod naletom gnjeva i borbe s okolinom, a prije svega u zanosu nadahnuća, oslikao za manje od četiri godine. U stotinama je likova opisao gotovo sve od postanka čovjeka do njegova pada, stvaranje i uništenje svijeta.

Uz brojne njegove projekte još se najmanje dva mogu mjeriti s epohalnom važnošću fresaka iz Sikstinske kapele. Oba su arhitektonska i potječu iz posljednjih tridesetak godina njegova života. Preuređenje trga na vrhu kapitolskog brežuljka najveći je posao njegove karijere. Od trga doslovno pravi veličanstvenu pozornicu, kao uostalom i od svojega života, na kojoj scenu učvršćuje kolosalnim redom stupovlja. Taj će kolosalni red primijeniti ponovno u dovršenju crkve Svetog Petra u Rimu, čime je još više naglasio kompaktnost, veličinu i monumentalnost građevine s Bramanteova nacrta, osobine koje je cijelog svoga dugog života tražio u umjetnosti i ljudskome rodu sve do smrti.

Martin Luther, začetnik i osnivač protestantizma, umro je na današnji dan 1546. u Eislebenu

Na početku 16. stoljeća u crkvenim krugovima sjeverne Europe počeo je reformacijski pokret koji je začet na ideji o ponovnoj uspostavi starog kršćanstva. Reformacijski pokret uzrokovao je raskol Crkve i stvaranja nove vjere - protestantizma. Začetnik pokreta i osnivač protestantizma bio je redovnik Martin Luther, koji je rođen 10. studenoga 1483. u njemačkom gradu Eislebenu.

Luther je odgajan brižljivo i pobožno. Nakon završenih škola, 1501. upisao je fakultet u Erfurtu, a četiri godine nakon toga postao je magistar i stupa u crkveni red augustinaca. No uskoro, razočaran stanjem u katoličkoj crkvi, počeo je naučavati kako bi se vjera trebala približiti izvornom kršćanstvu, Novom zavjetu, oslobođena lažnih sakramenata. Crkva bi se trebala odreći bogatstva i sjaja, a pape srebroljupstva, dok bi vjeru trebalo približiti puku. Kada je papa Lav Deseti obnovio ozloglašenu trgovinu oprostima grijeha indulgencije - što je zatražio nadbiskup Mainza, kako bi otplatio dug, Luther je razradio svoje mišljenje o dogmama Crkve u 95. teza, koje je 31. listopada 1517. objesio na vrata dvorske crkve u Wittenbergu.

Taj događaj smatra se početkom Reformacije. Papa oštro osuđuje Lutherov istup, kažnjava ga izopćenjem iz Crkve, no Martin Luther javno pali papinsku bulu i negira svaku podređenost Papi. Lutherove teze i reforme Crkve najprije su poduprijeli njemački kneževi i veleposjednici koji na taj način zapravo iskazali bunt protiv papinske svjetovne moći, s ciljem da se domognu dijela crkvenog bogatstva.

Pod zaštitom njemačkih kneževa, Luther je nastavio djelovanje i godinu dana nakon toga objavio Novi zavjet na narodnom jeziku. Taj prijevod imao je veliko kulturno značenje za srednjovjekovnu Njemačku.