RASIPANJE LIJEVIH I DESNIH Hrvatska zora i Nacionalni forum napadaju Dubrovnik
Ne tako davno, početkom ovog stoljeća u Hrvatskoj se dogodilo veliko rasipanje desnice. Od samog početka dvije tisućitih HDZ se raspao na više malih stranaka kao što su Demokratski centar Vesne Škare-Ožbolt i Mate Granića, ali i na Pašalićevu stranku Hrvatski blok. U toku tog desetljeća Branimir Glavaš se je sjetio kako je lažirao izbor stranačkih organa i kako je osobno sudjelovao u dovođenju Iva Sanadera u vrh stranke, pa je, da umanji važnost svojih postupaka pred pravosuđem, krenuo u rat s HDZ-om te pritom osnovao HDSSB.
Od gore navedenih, jedino je Branimir Glavaš očuvao svoju stranku, iako lišen slobode, već 2007. godine zaplovio je u parlamentarne vode te lansirao, uglavnom Osjećane u Sabor. U međuvremenu je skupio i jednog 'ideološki bliskog' SDP-ovca Zorana Vinkovića te veliki broj članova SDP-a iz Osijeka.
O ekstremnoj desnici da niti ne govorimo, oni su tek raritet sami za sebe. HSP stranaka ima u svim varijantama. Ukoliko gledate što nema, nema jedino KP HSP. No, osim HSP Dr. Ante Starčevića nitko nije prešao prag, a pitanje je i kada će, jer Drugi svjetski rat lagano pada u zaborav, generacije se odgajaju nekim drugim svjetonazorom, pa Ante Pavelić, Luburić i brojni drugi ustaški čelnici nisi zanimljivi nikome osim jednoj ženi iz Smokvice, par ljudi iz Osijeka i Zagreba.
Ove godine je na scenu stigla i Hrvatska zora Dr. Milana Kujundžića, a opasno prijeti i Nacionalni forum Dr. Nikice Gabrića, doktora iz Metkovića s ogromnom i plodnom karijerom u Zagrebu. U tom kontekstu u tim strankama i inicijativama se kreće u marš na Dubrovnik. Baza članstva u Dubrovniku i u HDZ-u, a posebno sada u SDP-u je na rubu neposluha prema svojim središnjicama. Dubrovački dogovor, dogovor koji je nacionalna enigma. Svi su prešutno za njega, a negdje u stranačkim prepucavanjima jedni drugima ne mogu oprostiti dogovor.
Dubravka Šuica i Olga Muratti, dvije predsjednice kojima je bilo najteže dogovoriti participaciju koju bi tvorili i jedni i drugi, su pronašle način funkcioniranja zajedno i do sada, za pravo čudo nije zaiskrilo između ove dvije naizgled najveće stranke. Dapače, naš izvor nam govori kako njih dvije čak i dobro surađuju.
No, Zagrebu se to ne sviđa. Za političare koji ne žele raditi ništa osim prolijevati floskule protiv svojih konkurenata ovaj dogovor ne odgovara . Ako HDZ i SDP krenu ikada u veliku koaliciju, tim plitkim i nesposobnim političarima to neće biti po gustu jer jednostavno neće moći prodavati svoju mantru. Sada, Milanović je krenuo u ofenzivu na stranačke podružnice. Vrlo mu je važno, pod okriljem noći, instalirati svoje ljude u svakoj organizaciji jer izbori dolaze uskoro, a Dubrovnik uglavnom nikad nije bio na njegovoj strani. Simpatije članstva SDP-a Dubrovačko-neretvanske je gotovo uvijek imala Željka Antunović. Danas, Milanović traži svog čovjeka. Tražio ga je i među uspješnim poslovnim ljudima koji nisu u SDP-u, ali i među članstvom.
Ako Milanović i uspije razvrgnuti kandidature Olge Muratti i Mladena Gojuna, to će samo značiti kako je organizacija raspuštena, a da su treći ili pak, kako se priča, četvrti kandidat nasilno izabrani. Ideja koja visi u zraku od 2009. godine je da bi veliki broj članova mogao formirati lokalnu stranku sa socijaldemokratskim predznakom ili pak u zadnje pristupiti realizaciji Gabrićevog projekta – Nacionalnog foruma. Za odmetnute dubrovačke SDP-ovce bi svakako bilo od krucijalne važnosti prilikom odabira to što Nacionalni forum podržava Ivo Josipović, ali i brojni drugi bivši ili sadašnji SDP-ovci koji se ne slažu s politikom Zorana Milanovića. Među njima ima i Bandićevih ljudi, ali i dijela SDP-ovaca visoko pozicioniranih u Vladi, pa se samo traži prilika da Gabrić i službeno forum pretvori u stranku.
Ni u HDZ-u nije ništa drugačije. Na proteklim izborima, gubitak u Komolcu, Mokošici i Gornjim selima je samo dokaz da ljudi koji su zaduženi za izborni uspjeh izvan gradskih izbornih mjesta ne doživljavaju vodstvo, ali i Karamarka. Činjenica da se Karamarko našao upravo s Kujundžićem u drugom krugu izbora za predsjednika HDZ-a, sugerira da i u Dubrovniku ima ljudi koji ga podržavaju, a i njegova izjava koju je dao za Dubrovački dnevnik ide u tom smjeru: 'Hrvatska zora trenutno razvija infrastrukturu u Hrvatskoj i dijaspori. Plan nam je biti prisutni u svim dijelovima Hrvatske pa tako, budite sigurni, i u Dubrovniku. Nismo mi nikakva frakcija HDZ-a. U stranku su dobrodošli ljudi iz HDZ-a, ali i oni koji nisu do sada bili politički aktivni. Iz aviona je razvidno da je Dubrovački dogovor jedna otužna trgovina, bez rezona, vođena jedino osobnim interesom ne vodeći računa o interesima Dubrovčana. Brinu sami o sebi. Takvih koalicija političkih elita je uvijek bilo i nažalost će ih biti.' Kujundžić je najavio da će uskoro doći u Dubrovnik.
Nikica Gabrić svojom izjavom da će u ljeto 2013. godine posjetiti mjesta od Osijeka do Dubrovnika također sugerira kako će uskoro biti prisutan u Dubrovniku sa svojom stranačkom infrastrukturom. Sigurno je kako će, ukoliko Zagreb nastavi napadati po SDP-u, biti jako puno nezadovoljnih koji će biti dionici i novi članovi stranke u formiranju.
