Iz Dubrovačko – neretvanske županije HDZ su predstavljale Sanja Putica, Marija Vučković i Branko Bačić. Marija Vučković, kao poznata stranačka osoba u Županiji i manje poznata u X. izbornoj jedinici ostvarila je odličan rezultat i to na 14. mjestu stranačke liste. Ona je, za razliku od Bačića, dugogodišnjeg saborskog zastupnika i ministra polučila odličan rezultat sa 3395 preferencijskih glasova. Bačić je od nje dobio nešto više od 500 glasova iako je bio treći na stranačkoj listi.

Sanja Putica je prvi put na listi za Sabor. Zadnja je koja je prošla u parlament sa sedmog mjesta . Ostvarila je nešto više od 3 tisuće i 100 glasova.

Kristić bolji od Bačića

Ako se uzme u obzir da je Maro Kristić na listi Mosta dobio 913 glasova, a cijela lista osvojila 18,44 posto, u odnosu na HDZ-ovih 41,5 posto, može se zaključiti kako je Bačić na trećem mjestu liste prošao puno gore nego Maro Kristić koji je bio također treći na listi. Ako se uzme u obzir da Maro Kristić nije obnašao javne funkcije poput Bačića, onda je Kristićem uspjeh još i veći.

Pero Vićan je hit cijele liste Narodnih reformista i DDS-a. Da osnivač Mosta ne dolazi iz ove Županije i da birači nisu duboko ideološki podijeljeni njegova bi lista dobila siguran mandat, a on bi preferencijalno bio prvi kandidat te liste.

Za razliku od svake normalne i polu-normalne stranke sve su stranke osim SDP-a imale svoje kandidate iz Dubrovnika.

Na listu gdje je trebao doći kandidat iz Dubrovnika, Zoran Milanović je stavio Davora Penića s Korčule, čovjeka kojeg pozna obitelj i nekolicina rodbine.

Iako je bio prvi na listi iz Dubrovačko – neretvanske županije, Penić je jedva dobio broj glasova koliko njegova stranka ima članova. Dodajmo i to da je predsjednik Županijske organizacije SDP-a u našoj županiji od 2010. godine. U šest godina je stekao povjerenje 1,45 posto preferencijskih glasova.

Dujmović tražio da se podupre Srđan Gjurković

Odmah iza nepoznatog, a dugovječnog Davora Penića našao se Valentin Dujmović. Dujmović je nedavno postao predsjednik Županijske organizacije HNS-a, a prije toga je obavljao funkciju političkog tajnika, dakle ne javnu, nego operativnu dužnost.

Dubrovački HNS-ovci su pozivali, preko pisma gradonačelnika i ostalih sredstava priopćenja građane i svoje članove da podrže i Gjurkovića.

Tako je u Dubrovniku, SDP-ov kandidat dobio 1,31 posto glasova s liste, dok je Dujmović prvi nakon Kotromanovića sa 8,34 posto.

Vrijedno je napomenuti da je HNS-ova kampanja pozivanja da se podrži Gjurković također urodila plodom. Gjurković je u Dubrovniku zabilježio 5,17 posto glasova, nešto manje nego na razini cijele izborne jedinice.

HNS-ov kandidat Gjurković je umalo postao treći HNS-ovac koji je preferencijalno preskočio kandidate sa svoje liste te ušao u Sabor. Konkretno, Gjurković je imao više glasova od Arsena Bauka te deset puta više od Darka parića, koji je inače bio SDP-ov koordinator za X. izbornu jedinicu i koji će ući u Sabor ni kriv ni dužan.

U prijevodu, HNS je za razliku od SDP-a pronašao adekvatne kandidate koji ne statiraju na listama nego koji rade, i po cjelokupnom rezultatu ispada da je SDP u Dubrovačko – neretvanskoj zapravo privjesak HNS-u koji preko Vlahušića i Dujmovića uživaju veću potporu birača.

Korektan rad na terenu HNS-a i njegovog županijskog predsjednika Dujmovića pokazao je da donosi  rezultate, jednako kao što Vlahušić kao lider ljevice u Dubrovniku sedam godina pobjeđuje HDZ i s i bez SDP-a.

Zoran Milanović ili tko god da bira stranačke liste u ovom dijelu Hrvatske se ne mogu na primjeru Andra Vlahušića naučiti da nije nevažno je li ti na listi budala, stranački marginalac ili ljudi koji će tu listu zaokružiti radi pojedinaca na njoj.