Na današnji dan 1944. godine Dubrovnik je oslobođen od fašista, nacista, ali i mnogih četnika koji su se vrzmali dubrovačkim područjem pjevajući pjesme 'Od Topole, pa do jadranske plaže, sve su straže đenerala Draže'. Nažalost, nakon ulaska u Dubrovnik partizani su pobili mnoge Dubrovčane na Daksi i Orsuli kršeći ljudska prava, jer su strijeljani bez suđenja.

Evo što o ulasku partizana u Dubrovnik piše dr. sc. Nikola Anić.

Dubrovnik je oslobođen 18. listopada 1944. Prvih dana slobode u Gradu nije sve teklo u najboljem redu. Prvo, čiji će biti Grad: hrvatski ili crnogorsko-srpski? Jer u vojnom pogledu sve istočnije od rijeke Neretve još od 1942. u nadležnosti je Hercegovačke operativne zone, a onda 2. crnogorskog korpusa.

Nije ovo nikakva novost ili opaka nakana. Jer pod Glavnim štabom Hrvatske cijela je Cazinska krajina sve do rijeke Une te zapadna Bosna i Srijem. Otuda se u Dubrovniku našlo vojnog i političkog rukovodstva iz Hercegovine i Crne Gore. Ali u političkoj je domeni Dubrovnik i cijelo njegovo područje pod rukovodstvom NOP-a Dalmacije. Oni su se odmah našli u Dubrovniku i organiziraju novu vlast, Gradski NOO i druge antifašističke institucije. U Dubrovniku tada postoje organi Ozne Crne Gore, ali i Ozne Dalmacije. Među njima ima nesuglasja, a najveće je bilo zbog dubrovačkog biskupa msgr. Butorca, koji je ujedno i bokokotorski biskup. Ozna Crne Gore hoće ga uhapsiti i suditi, ali ga Ozna Dubrovnika, tj. Dalmacije, uzima u zaštitu.

Prekretnica nastupa kad Tito naređuje da se Dubrovnik stavi pod stožer 8. dalmatinskog korpusa. Za novog zapovjednika mjesta dolazi major Bogdan Pecotić s Korčule, koji otklanja niz nepravilnosti, pa i one oko uhićenja i kažnjavanja počinitelja zlodjela. Njegovim utjecajem odlučeno je da se 3. veljače 1945. prvi put od rata (od 1941.) svečano slavi blagdan sv. Vlaha. Itd.

Oslobođenje Dubrovnika ima, dakle, povijesno značenje. Ne samo da je Grad bez tuđinca, nego i svega što je stajalo s njima. A jedno je od najvažnijeg da su Titovi partizani osigurali da Dubrovnik ostane hrvatskim gradom. Događanja s četnicima oko Dubrovnika ima dosta sličnosti s obranom grada u Domovinskom ratu, kada ga je Hrvatska vojska obranila od srpsko-crnogorske agresije i osvajačke politike velike Srbije.