Prema anketi koju je u ožujku objavio dio medija, a za koju je navedeno kako je provela agencija Promocija Plus na narudžbu SDP-a i Možemo, HDZ je gubio izbore u Dubrovniku. To se pak, nije dogodilo. HDZ je premoćno pobijedio i to s nikad većim brojem mandata u Gradskom vijeću, njih devet od potrebnih 11 za većinu. Većinu su u konačnici jednostavno složili uz dosadašnje partnere (DDS i Dustru), pa sada imaju 14 ruka u Vijećnici.  

Prema rezultatima ankete iz ožujka, u Vijeću bi većinu mandata imala koalicija SDP, Srđ je Grad-Možemo! s 30.6 posto podrške birača, a HDZ 29.1 posto. Konačni rezultati izbora potpuno su drugačiji, HDZ je ostvario 32,48 posto glasova, a koalicija ljevice 19,70 posto. Po anketi, treća bi snaga u dubrovačkom parlamentu bio Most, koji uopće nije prošao izborni prag. Sastav Gradskog vijeća pak pokazuje kako je treća stranka DDS s 11,88 posto podrške birača, a četvrta je Dustra s 10,20 posto, a njima anketa uopće nije 'davala'  ulazak u Gradsko vijeće, nego ih je smještala ispod praga! Anketa je stranku Centar smještaja na četvrto mjesto, dok je u konačnici završila na petom.  

Ankete su se dakle, u kontekstu sastava Gradskog vijeća, pokazale u velikoj mjeri promašenima. Iako su autori navodili moguću marginu pogreške od ±3,89 posto, odstupanja u stvarnim rezultatima išla su i do 10 postotnih bodova. Točne su bile samo u jednom, najavile su ulazak aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića i SDP-ove Anite Bonačić Obradović u drugi krug. Međutim, i te brojke bile su daleko od stvarnosti: anketirani uzorak davao je Frankoviću 30,3 posto, a Bonačić Obradović 30,1 posto. U konačnici, Franković je ostvario znatno veću podršku od 37,51 posto, dok je njegova protukandidatkinja dobila tek 20,43 posto glasova.  

Ovakav raskorak između anketa i stvarnih rezultata otvara niz ozbiljnih pitanja, prvenstveno o stvarnoj svrsi i učinku predizbornih istraživanja. Mjere li ankete raspoloženje birača koga bi slali u drugi krug, ili upravo svojim efektom pridonose tome da kandidati doista u drugom krugu završe? Posebno je problematičan taj fenomen tzv. 'sidrenja kandidata', gdje se političari i stranke predstavljaju kao favoriti ili jedine opcije 'kontra' favorita. U takvoj atmosferi, pitanje je koliko birača odustaje od svojih autentičnih preferencija i bira one kojima ankete daju šansu, kako im 'glas ne bi propao'. Oblikuju li ankete javno mnijenje umjesto da ga reflektiraju? Ovu je temu nedavno u Špici s Macanom otvorila redovna profesorica s Fakulteta političkih znanosti, Marijana Grbeša, a sada za Dubrovački dnevnik govori o utjecaju anketa na odluke građana i upozorava – 'Ankete ništa ne predviđaju, one samo mjere raspoloženje birača u određenom trenutku!'.

GRBEŠA: ANKETE NIŠTA NE PREDVIĐAJU! 

Grbeša upozorava kako anketa na našem prostoru ima svakakvih i kako ih vrlo često same stranke 'puštaju' zbog pretpostavke kako one utječu na raspoloženje javnosti.  

„Treba razlikovati ankete koje provode stranke da bi na njima gradile strategiju i ankete koje objavljuju mediji. Ipak, često se to preklapa u smislu da opcije puštaju brojke vani, kako bi stvorile dojam da stoje dobro“, govori Grbeša i pojašnjava kako postoje različite teorije o utjecaju anketa na raspoloženje birača.   

„Najčešća teorija kaže kako ankete daju 'poguranac' strankama koje dobro stoje, pa se stvara dojam da svi glasaju za pobjednika. Drugi mogući utjecaj je suprotan, a to je da ljudi vide kako njihova opcija ne stoji dobro pa ih to mobilizira. Treća je teorija tzv. racionalnog birača, prema kojoj ljudi izbjegavaju glasati za one bez šansi kako ne bi 'bacili glas'“, objašnjava Grbeša i ističe kako zbog toga postoji tolika želja za objavom anketa, da se njima pokuša manipulirati.  

Kako bi se tome doskočilo, Grbeša naglašava kako mora postojati želja za educiranjem javnosti o tome kako ankete ne predviđaju ništa.  

„Problem je što su u našem javnom prostoru ankete dio političkog spektakla u kojem sudjeluju i mediji. To je tzv. novinarstvo konjske utrke koje se svodi samo na to tko vodi, a tko gubi. Izborno izvještavanje ne bi se smjelo svoditi na to. Veliki je problem što se ankete krivo interpretiraju pa se navodi kako one 'predviđaju', a ankete ništa ne predviđaju! Dobro rađene ankete mjere raspoloženje birača na dan kada su provedene. Govoriti da ankete nešto predviđaju je krivo i loše izvještavanje“, upozorava.  

OZBILJNE ZEMLJE RAZGOVARAJU, A OD DIP-A 'NI A, NI B' 

Profesorica Grbeša navodi kako se u ozbiljnim zemljama koje se bave vlastitim izbornim procesima, o tome razgovara, dok u Hrvatskoj takva rasprava izostaje. 

„Ovom temom bi se trebale baviti organizacije zadužene za kvalitetu izbornog procesa, poput DIP-a. Međutim, kod nas nema rasprave i to je veliki problem. Slovačka je recimo imala zabranu objave anketa više tjedana prije izbora, upravo kako se njima ne bi manipuliralo. U Južnoj Americi je takva zabrana česta. Iako nisam sigurna da bi zabrana bila dobro rješenje, svakako je potrebno standardizirati način na koji se rezultati predstavljaju javnosti", govori i ističe kako se mora znati tko je anketu radio i tko je naručio, a trebaju biti poznati i rasponi, ne samo srednja vrijednost.  

„Raspone jako rijetko vidimo u objavljenim anketama. Recimo, ako je statistička greška tri posto, onda je realno objaviti kako stranka ima od 29 do 32 posto, a ne samo prikazati srednju vrijednost. Osim toga, teško je predvidjeti izlaznost na izbore, ali dobre agencije znaju iskontrolirati tu razliku. Još jedna manjkavost anketa jest fenomen 'tihog konzervativca', odnosno činjenica da su konzervativni birači manje skloni odgovarati na ankete, pa i rezultati u tom kontekstu često zakidaju konzervativne stranke“, govori Grbeša čije objašnjenje jasno ocrtava činjenicu kako je anketa DDS- u i Dustri mjerila rezultat ispod izbornog praga, dok su u konačnici ostvarili tri, odnosno dva mandata.  

„Zabrana objave rezultata anketa vjerojatno ne bi donijela mnogo, jer je u doba interneta teško spriječiti širenje informacija. No, treba raditi na načinu njihove interpretacije, kao i propisati jasna pravila izvještavanja kako bi se smanjio prostor za manipulaciju“, zaključuje Grbeša i za kraj poručuje kako će tržište svakako reagirati na ankete koje su značajno odstupile od konačnog rezultata.  

KNEŽEVIĆ: NETKO JE NAMJERNO ZBROJIO REZULTATE I PRIKAZAO IH LAŽNO 

Viktorija Knežević bila je kandidatkinja stranke Centar za gradonačelnicu u prvom krugu, a njena lista je u Gradskom vijeću osvojila dva mandata. Ona poručuje kako podržava ideju regulacije objave predizbornih anketa i to po uzoru na talijanski model. Riječ je o modelu po kojemu ankete smiju biti objavljene samo uz jasnu znanstvenu metodologiju i s ključnim podacima o agenciji koja je provela istraživanje, naručitelju, veličini i geografskoj pokrivenosti uzorka, postotku odbijenih sudionika te datumima prikupljanja podataka. Talijanske agencije u roku od 48 sati nakon objave moraju dostaviti i cjeloviti tehnički izvještaj na državnu internetsku stranicu, a regulator nadzire poštivanje visokih standarda stručnosti, profesionalne korektnosti i transparentnosti. Ankete je u Italiji zabranjeno objavljivati dva tjedna uoči izbora, sve do zatvaranja birališta. 

„U veljači, na samom početku intenzivnog dijela kampanje, medijima je plasirana lažna informacija da kandidatkinja koalicije Slobodno, Anita Bonačić Obradović uživa gotovo 30 posto podrške. Netko je namjerno zbrojio rezultate dvaju kandidata – Ivana Viđena i Anite Bonačić Obradović, iz Ipsosove ankete pa ih predstavio kao jedinstveni rezultat Anite Bonačić Obradović. Takvi napuhani rezultati stvaraju privid velike prednosti, no u pravilu se 'ispuhuju' na dan izbora“, izjavila je Knežević i dodala kako „ovakvi spinovi dobro ilustriraju staru narodnu dobiješ na mostu, a izgubiš na čupriji“.  

„Namjernim manipulacijama rezultata, stvara se dojam da je favorit netko tko u stvarnosti nema šanse u drugom krugu, dok kandidat s pravim potencijalom bude izbačen iz igre prije završne faze“, govori Knežević koja smatra kako se time pogoduje HDZ-u.  

„Umjesto autentičnog izazivača, u drug krug prolazi onaj kojeg je lakše svladati – netko tko ne nudi stvarne, strukturne promjene, već samo prazne priče, a sam uživa povlašten status koji birači drže neprikladnim čak i za prosječnog HDZ-ovca“, govori Knežević i upozorava kako politička kampanja nije samo niz brojki, nego pitanje kredibiliteta, dosljednosti i poštenja.  

„Kad se ankete zloupotrijebe, gubi se povjerenje građana i potkopava demokratski proces. Zato nam trebaju jasna pravila koja će spriječiti manipulacije, osigurati da rezultati budu razumljivi i provjerljivi te zaštititi pravo birača na točne i pravovremene informacije. Time ćemo izbjeći nepravednu prednost moćnijih igrača i omogućiti da se o ishodu odlučuje na temelju stvarnih programa i vrijednosti, a ne marketinških trikova“, zaključuje Viktorija Knežević.  

KRISTIĆ: ANKETE SU ČESTO 'NAŠTIMANE' 

Najveće iznenađenje ovogodišnjih lokalnih izbora je 'padanje' dugogodišnjeg vijećnika Mara Kristića, ispod izbornog praga. Listi kojoj je on bio nositelj nedostajalo je tek 15-ak glasova za ulazak u Vijeće. Je li objava predizbornih anketa, u kojima je Kristićeva lista imala tek 1,7 posto glasova, mogla utjecati na ovakav ishod? U atmosferi u kojoj ankete stvaraju percepciju 'favorita' i oblikuju narativ o 'izglednim kandidatima', moguće je da su pojedini birači svoje glasove odlučili usmjeriti prema onima koji su po anketama 'imali šanse'.  

„Mislim da takve objave anketa pridonose stvaranju lažne percepcije kod dijela birača jer nisu svi jednako upućeni u detalje anketa. Nažalost, ankete i njihovi rezultati se često zloupotrebljavaju“, izjavio je Kristić.  

I on ističe kako onaj tko anketu naručuje, često i anketu 'naštimava' kako njemu odgovara.  
„Ako nekoga od kandidata želi staviti u podređeni položaj, neće ga navesti kao opciju, ili će ga navesti na kraju, kad se već ljudi izjasne jer im se ne sluša do kraja sve opcije“, iznosi Kristić koji je i sam, uglavnom, bio često naveden na kraju anketa, među zadnjim opcijama.  

„Mislim da bi apsolutno imalo smisla zabraniti objavu anketa prije izbora. Ispitivanje rejtinga stranke i kandidata je legitimno kao interna informacija, ali ankete su kategorija koja je toliko puta zloupotrebljena, tako da se s tim rezultatima ne bi trebalo izlaziti u javnost“, zaključuje.  

DRAGIČEVIĆ: ANKETE SU OBLIK MANIPULACIJE IZBORNIM PROCESOM 

Marko Dragičević bio je kandidat za gradonačelnika i nositelj liste za Gradsko vijeće, osvojio je 3,98 posto podrške birača što nije bilo dovoljno za mandat u dubrovačkom parlamentu. On se slaže kako objava anketa, kada ih se stavlja u kontekst izbornih predikcija - što one nisu, negativno utječe na male kandidate.  

„Na taj način se dirigira tko ima i kolike šanse, dok se diskreditira ostale kandidate. To je sigurno jedan oblik manipulacije izbornim procesom. Bavio sam se istraživanjima pa znam da ona jako ovise o načinu na koji se formuliraju pitanja“, izjavio je Dragičević i dodao kako je i sam imao prilike čuti jednu telefonsku anketu koja je ispitivala raspoloženje birača o kandidatima za gradonačelnika Dubrovnika. Zanimljivo, kako nam je kazao Dragičević, njegovo ime, a i ime nekih drugih kandidata uopće nije bilo ponuđeno. To automatski dovodi u pitanje relevantnost ankete koja zapravo i ne nudi sve one opcije koje građani imaju na glasačkim listićima.   

„Velike stranke su u poziciji velikih naručitelja, pa onda mogu i sugestijama utjecati na to da se u anketama ne navodi svih devet kandidata. U tom slučaju, kreira se netočna slika i sugerira ishod koji je drugačiji od realnih mogućnosti“, govori Dragičević i dodaje kako ipak smatra da se na objavu anketa ne može puno utjecati, napominjući kako mediji imaju slobodu i pravo na objavljivanje informacija.  

Ipak, i dalje ostaje pitanje do koje granice ide ta sloboda medija, ako takve objave mogu dovesti u nepošten položaj dio političkih aktera i moguće doprinijeti manipulaciji.  

„Nažalost, kada u anketi uopće ne postojite kao opcija, naravno da to kasnije utječe i na percepciju građana. Mali kandidati nemaju puno prostora nastupati, a onda kada vas jedna anketa diskreditira, dolazite u zaista nezavidan položaj. Na izborima postoji mali broj neodlučnih ljudi koji na izbore izlaze, a kad takvi vide rezultate ankete, krenu kalkulirati za koga glasati, kako ne bi 'bacili glas'. Tada najčešće gube mali kandidati“, smatra.  

„To ne znači da bismo mi u suprotnom bili izborni pobjednici, ali sigurno bi bilo nešto drugačije“, iskreno napominje Dragičević i apostrofira kako objave anketa jesu dio problema (ne)kvalitete hrvatskog izbornog procesa. 

MOŽDA NIJE VRIJEME ZA ZABRANU, ALI JEST ZA TRANSPARENTNOST PODATAKA! 

Prakse su diljem svijeta različite. Neke zemlje u prvi plan stavljaju slobodu govora i izražavanja, u što ubrajaju i slobodu iznošenja rezultata predizbornih anketa. U SAD-u je primjerice dopušteno objavljivanje anketa u bilo koje vrijeme, slično je i u Njemačkoj, Austriji, Nizozemskoj, Švedskoj…  

Neke države prakticiraju model kratke zabrane, a najčešće je to dan prije izbora. U Hrvatskoj je to izborna šutnja, a slično je i u Francuskoj, Grčkoj, Portugalu, Poljskoj… Nekoliko država u EU zabranjuje objavu anketa više dana prije izbora, u Španjolskoj i Luksemburgu zabrana traje pet dana, dok Cipar propisuje sedam dana zabrane objave novih anketa u medijima. Međutim, tu su uočeni nedostaci jer su rezultati jednostavno objavljeni na portalima drugih država, pa su informacije opet došle do publike. Italija je trenutačno među državama s najduljom zabranom koja traje dva tjedna, a u Slovačkoj je svojevremeno pokušano 'progurati' zabranu objave anketa čak 50 prije izbora, no bezuspješno.  

Na kraju, vrijeme je da si postavimo pitanje koliko je predizborna utakmica bila ravnopravna, ako percepciju izbora kroje stranački i/li medijski plasirane brojke. Vrijeme je za ozbiljno preispitivanje uloge predizbornih anketa u demokratskom procesu, jer u društvu u kojem percepcija postaje stvarnost, demokracija lako postaje žrtva.