Drugi krug lokalnih izbora održava se ovu nedjelju, a za čelno mjesto Županije borit će se Blaž Pezo (HDZ) i Božo Petrov (Most). Pezo je novi kandidat koji je krenuo u izbornu utrku nakon što je objavljeno kako se njegov stranački kolega, Nikola Dobroslavić, nakon četiri mandata župana više neće natjecati za tu funkciju. Petrov se natjecao u prošlom izbornom ciklusu kad je u drugom krugu izgubio upravo od Dobroslavića, a svoju sreću iskušat će i ovaj put.  

DUBROVNIK NIJE HTIO PETROVA U DRUGOM KRUGU  

Zanimljivo je kako većina birača s područja Dubrovnika nije htjela Petrova u drugom krugu izbora koji je u drugim općinama ostvario bolje rezultate. Tako je najviše glasova birača s područja Dubrovnika dobio Pezo (39,70 posto), a potom predstavnik koalicije SDP/Srđ je Grad-Možemo! Marko Giljača (26,28 posto). Petrov je na trećem mjestu s 18,79 posto.  
Međutim, u rodnom je Metkoviću bio prvi izbor. Osvojio je 46 posto glasova birača, no Pezo mu je, s 42,76 posto ipak bio blizu. Petrovljev stranački kolega, Nikola Grmoja, ipak nije imao razloga za slavlje. Naime, on je u prvom krugu izbora za gradonačelnika Metkovića izgubio od Dalibora Milana (HDZ).  

Što se tiče ostalih neretvanskih gradova, dakle područja iz kojeg je Most ponikao, u Opuzenu je najviše glasova osvojio Pezo (48,19 posto), dok je Petrov s 32,55 na drugom mjestu. U Pločama je, kao i u Dubrovniku, Petrov tek treći izbor – više glasova osvojili su Pezo i Giljača. Pezo je osvojio najveći broj glasova u glavnini općina, dok je Petrov, uz Metković, najviše glasova imao na Lastovu i u Općini Zažablje. Može se zaključiti kako Petrov ne stoji dobro u gradovima, koliko u ruralnim sredinama, ali koje su mu presudile ulasku u drugi krug izbora.  

S NACIONALNE NA LOKALNU RAZINU  

Ovi potezi glavnih protagonista Mosta jasan su pokazatelj kako svoju političku priču s nacionalne razine pokušavaju vratiti na lokalnu, odakle su i krenuli. Ambicije Boža Petrova da bude novi župan Dubrovačko – neretvanske županije još su u igri, dok je Nikola Grmoja izgubio već u prvom krugu u Metkoviću. 

„Oni su efikasno funkcionirali 10-ak godina na sukobima, čak kad su bili dio vlasti djelovali su oporbeno unutar vladajuće većine. Na cjelokupnu situaciju je utjecalo kad je bračni par Raspudić napustio Most; oni su izgubili taj intelektualni centristički momenat. I sada je logično kako se vraćaju na lokalnu razinu i grade utvrde tamo odakle su krenuli“, objašnjava komunikacijski i politički savjetnik Maro Alavanja za Dubrovački dnevnik.  

No, dodaje kako možda Mostovci pri tome nisu dobro upravljali svojim očekivanjima.  

„Očekivali su kako će Grmoja preuzeti Metković, no to se nije dogodilo. Ipak, sada imaju više vijećnika. Petrov je, s druge strane, u drugom krugu izbora i ne treba ga tako lako otpisivati, a ako i izgubi, imat će neke vijećnike u X. izbornoj jedinici i moći će nastaviti graditi tu lokalnu priču. Ono što Petrov još može jest nastupiti kao referendum protiv HDZ-a u Županiji, no nisam siguran kako će to proći. Dobroslavić nije bio tipični HDZ-ovac, a i Pezo koji je osvojio impozantan broj glasova je uspješno odradio taj momenat promjene i čini se kako je HDZ u Dubrovačko-neretvanskoj županiji jak, ako se možete prebaciti s jednog kandidata na drugog i i dalje ostvariti najbolje rezultate“, prokomentirao je Alavanja.  

KANDIDAT ZA ŽUPANA KOJI JE HTIO UKINUTI ŽUPANIJU 

Na uzletu ka nacionalnoj politici, a i sadašnjem vraćanju onoj lokalnoj, ni Most, ni Petrov nisu prošli nezapaženo. Na početku su ovu političku opciju brojni birači doživljavali kao novi 'treći put', koji bi ih odvukao od tradicionalnih stranaka i koji bi ponudio nešto drugačije do isprobanih politika HDZ-a i SDP-a. Stoga su privlačili birače desnice, ali i ljevice, pa i one krajnje, jer su se predstavljali kao alternativa razočaranim biračima vladajućih opcija. Tada su uspješno krili svoje ideološke stavove, a koji su danas poznati te je Most nedvojbeno stranka koja pripada ideološki krajnjoj desnici. Kao što je poznato, odlasku bračnog para Raspudić iz Mosta presudila je izjava njihove kandidatkinje u sučeljavanju za Parlamentarne izbore kada je na pitanje u tome je li pobačaj temeljno pravo žene odgovorila s ''da''. Nakon toga ju je javno napao Mostovac Marin Miletić, a branio ju nije nitko od njih.  

Na nacionalnu političku scenu, ova opcija se probila idejom o reformi Hrvatske. ''Reforme, reforme i samo reforme'', govorio je tada Petrov, iako bez konkretnih prijedloga kako do toga doći, ali ukidanje županija definitivno je bilo jedna od najava. Nazivao ih je 'politički montiranima', a sad se bori za čelno mjesto jedne od njih, i to drugi put.  Na jednom je predizbornom skupu tako kazao kako ih treba biti maksimalno devet. 

MOGU LI I GRAĐANI PO OVIM UVJETIMA DOBITI KUĆU?  

Na početku svog političkog uzleta, Petrov je bio podstanar i vozio je Clia. No, u međuvremenu je izgradio kuću, na mjestu stare koju je kupio 2013. godine, bez kamata i kredita, a novac za to mu je dao bivši apostolski nuncij i nadbiskup Martin Vidović. Riječ je o nekretnini od 109 'kvadrata' koju je u imovinskoj kartici prikazao 2015. godine. Tada je naveo  zaduženje od 222 tisuće kuna, s rokom otplate od 20 godina i 0,0 posto kamata, o čemu je prvi pisao Dubrovački dnevnik.  

Petrov je bio na naslovnicama medija i zbog podizanja kredita APN-a. Podsjetimo, sporan je bio broj zajedničkih članova kućanstva jer je Petrov bio prijavio brata i njegovu zaručnicu koji nisu mogli dokazati kako žive na istoj adresi s njime. Zbog toga mu je Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa izreklo opomenu pa je konačno APN subvencionirani kredit odobrio za petočlano kućanstvo. 

Kuća je naposljetku izgrađena i useljena uz pomoć subvencioniranog kredita iz Programa B za gradnju i rekonstrukciju obiteljskih kuća, koji se podiže na maksimalno 30 godina, prvih 20 se otplaćuje 65 posto odobrenog iznosa banci, a drugi dio, s rokom otplate do maksimalno 15 godina u visini do 35 posto ukupno odobrenog iznosa, uplaćuje se APN-u uz kamate tijekom počeka od jedan posto, a tijekom otplate tri posto.  
 
POKUŠAJ UHLJEBLJIVANJA KUMA BEZ ŠKOLE 

Djelovanje Mosta kroz sve godine obilježile su i promjene statuta u kojima su htjeli produljiti svoje mandate odnosno postaviti njima željene osobe. Nedavno je i sam Most promijenio stranački statut kako bi se Petrov ponovno mogao kandidirati za šefa stranke. Prema prijašnjem statutu, nitko ne može biti biran više od tri puta za čelnika stranke, a Petrovu je ovo treći mandat. No, ne treba zaboraviti kako je u međuvremenu Mostu uspjelo čak dva puta doći do vlasti i pozicije u kojoj su svoje politike zaista mogli i provoditi. Jedna od njih dogodila se i kad su bili u poziciji odlučivati o upravljanju u Hrvatskim vodama.  
 

Promjena statuta, ali ne onog stranačkog zbog ostanka na funkciji, dogodila se i kad je Petrov na mjesto zamjenika generalnog direktora Hrvatskih voda pokušao instalirati svog kuma Marija Bukmira. No, kako on za tu funkciju nije imao uvjete, kriteriji su naprasno ublaženi. Umjesto visoke stručne spreme i najmanje pet godina na rukovodećim poslovima u vodnogospodarskim djelatnostima, bez čega nije bilo moguće postati zamjenikom generalnog direktora, uvedeno je kako je za postajanje zamjenikom generalnog direktora potrebna samo viša stručna sprema. Upravno vijeće Hrvatskih voda tako je izmijenilo Statut Hrvatskih voda i uputilo ga Vladi na usvajanje. Novi kriteriji odnosili su se i na to kako zamjenikom generalnog direktora može postati i osoba s višom stručnom spremom koja posjeduje i posebne vještine poput organizacije i koordinacije za donošenje odluka za koje je ovlašten, motiviranje radnika i davanje uputa za rad. 

Grmoja je tada u izjavama za medije praktički potvrdio da se Most bavi političkim kadroviranjem nestručnih osoba u Hrvatskim vodama. "Ne radi se ni o kakvom zapošljavanju nego o političkoj funkciji zamjenika direktora, a to nije zapošljavanje. To su političke funkcije, nismo u potpunosti zadovoljni radom Hrvatskih voda i smatramo da ima prostora za restrukturiranje“, izjavio je tada Grmoja.  

"Statut je mijenjan zato što tog čovjeka želimo staviti na tu poziciju", dodao je. Ipak, 'taj čovjek' nije zasjeo na planiranu poziciju jer je, nakon objave afere, odustao od kandidature. Prije toga se uspio osramotiti svojim izjavama o ''anglomeraciji''. Kao što je poznato, aglomeracija, a ne aNglomeracija je sustav u vodoopskrbi i odvodnji, jedan od osnovnih pojmova u projektima koje nadziru i provode Hrvatske vode. I sam Petrov, ono kratko vrijeme dok je bio gradonačelnik Metkovića, nakon što je usred mandata poželio ići u Sabor i Vladu, na službenim stranicama također je krivo nazivao taj važni projekt.    

STANKA KAO OBITELJSKI BIZNIS 

Kumskim i obiteljskim vezama tu nije kraj. U izbornom ciklusu održanom 2021. godine, za čelno mjesto Metkovića ispred Mosta natjecao se Nikica Hajvaz, tetak Boža Petrova. Suprug sestre Boža Petrova, Pero Jerković, godinama je predsjednik kluba Mosta u Županijskoj skupštini. Inače, i na ovim izborima su bili kandidati na listi za Županijsku skupštinu.  

Iako su na početku svoje političke karijere Mostovci okupljali birače širokog političkog spektra, neovisno o ideologijama, s vremenom je rasvijetljeno i to pitanje. Tako je ova stranka 2023. godine održala sastanak s predstavnicima Europskih konzervativaca i reformista (ECR) o njihovom mogućem pridruživanju ovoj organizaciji na događaju nazvanom 'Atreju'. Ovaj događaj tradicionalno okuplja mladež talijanske desnice, a glavni tajnik joj je Antonio Giordano, saborski zastupnik opcije Fratelli d'Italia i glavni tajnik ECR-a. Zanimljivo je kako je Fratelli d'Italia stranka koja pretendira na hrvatski teritorij. Tako je početkom godine grupa članova talijanskog pokreta Gioventù Nazionale (Mladež nacionalne stranke) povezana sa spomenutom strankom, održala u središtu Bologne povorku sa svijećama povodom obilježavanja Dana sjećanja na žrtve fojbi. Nosili su transparent na kojem je pisalo 'Istra, Rijeka, Dalmacija - talijanske zemlje'. 

JAVNI BILJEŽNIK  

Jedan od najvećih političkih uspjeha Mosta je svakako to što su na Parlamentarnim izborima 2016. na krilima tog najavljivanja reformi i pokušaja podvale ''trećeg puta'' osvojili pozamašan broj glasova na izborima i mandata u Saboru pa su bili presudni za uspostavljanje većine i vlasti. Kao što je poznato, nakon mjesec dana čekanja bijelog dima i hoće li odabrati koalirati s SDP-om Zorana Milanovića ili HDZ-om Tomislava Karamarka, odlučili su se za koaliciju s HDZ-om.  

Za premijera su postavili Tihomira Oreškovića, čovjeka koji nije ni znao hrvatski jezik, za kojega nikad nitko u izborima nije ni čuo, kao ni oni sami prije toga, a resore koje su dobili u političkoj trgovini popunjavali su sa svojim kadrovima, pa su tako pravosuđe krenuli reformirati sa sudcem Općinskog suda u Metkoviću, a unutarnje poslove s instruktorom u teretani u Pločama. Jedan od poznatijih poteza iz Vlade Mosta iz tog vremena je pokušaj ukidanja Policijske uprave u Dubrovačko – neretvanskoj županiji koja je trebala potpasti pod upravljanje s centralom u Splitu.  

Naravno, cijela ta priča oko Mostove koalicije ne može se odvojiti od jednog od PR-ovski najpoznatijih poteza u hrvatskoj politici. Božo Petrov u jeku kampanje potpisao je u javnog bilježnika izjavu kako neće koalirati ni s HDZ-om ni s SDP-om. Gotovo ne postoji medij u Hrvatskoj koji o ovome nije izvijestio. Bilo je to i službeno obećanje ''trećeg puta'' kako su upravo oni jamac promjena u Hrvatskoj. No, to je bila laž. Nakon toga su ipak koalirali s HDZ-om. Dvaput.  

U svakom slučaju, zanimljiv je i intrigantan i životni i politički put Boža Petrova koji je htio biti fratar, pa postao psihijatar, potom gradonačelnik Metkovića, bio je i dio vlasti, predsjednik Sabora, saborski je zastupnik, a sada želi biti župan jedne od lokalnih samouprava koju je želio ukidati i čije je institucije iz Dubrovnika pokušavao prebaciti u Split.