Ova kampanja ostavila je dojam kako političare sve rjeđe vode vlastite vizije i uvjerenja, a sve češće PR-ovci. Kada će davati izjave, na koja će pitanja odgovarati, a na koja neće, koje će teme otvarati, kako će izgledati, pa čak i kakvu će emociju pokazivati - sve to, čini se, sve češće dolazi iz ureda savjetnika, a ne iz glave samog kandidata. PR stručnjaci, često nevidljivi, ali ključni akteri kampanja, postali su svojevrsni 'redatelji' političke scene. Neosporna je činjenica kako je riječ o stručnjacima koji znaju kako se poruka gradi, kako se brendira kandidat i kako se upravlja krizom. Njihov doprinos često je presudan za konačan uspjeh na izborima, jer oni kandidate nauče što i kako govoriti, hodati, pa čak i šutjeti u pravom trenutku. No, dok komunikacijski savjeti i strategije mogu pomoći u jasnoći poruke i boljoj prezentaciji, nameće se pitanje: gubi li se usput autentičnost? Pretvaraju li se političari u 'pažljivo upakirane proizvode', umjesto da ostanu predstavnici vlastitih uvjerenja i stavova? 

KAMPANJA BEZ 'VATRE' 
Stručnjak za komunikologiju Đorđe Obradović smatra kako je dojmu 'dosadne' kampanje uveliko pridonijela činjenica što se nisu mogli pretpostaviti konačni rezultati, pa su kandidati u tom kontekstu bili oprezni i izbjegavali konfrontaciju s protukandidatima, kako ne bi 'zatvorili vrata' budućoj suradnji. 
„Moglo bi se reći kako odnosi s javnošću djeluju, ali se prilagode situaciji i zato smo imali usporedne kampanje bez konfrontacije. Male liste su računale kako se ne smiju većima (HDZ-u s partnerima, i SDP, Srđ je Grad-Možemo!) zamjeriti. Odnosi s javnošću mogu nešto postići, ali ne mogu kada nema vremena, odnosno kada se u kampanju kandidati ne uključe dovoljno rano. Tako je jedina konfrontacija bila između liste HDZ-a s partnerima i liste SDP, Srđ je Grad-Možemo!, i obratno. Ostali se nisu uplitali u rasprave nego su vodili paralelne kampanje, iznosili su programe od kojih su neki bili dosta dobro razrađeni, a neki nisu“, govori Obradović i dodaje kako je projekte najviše razradio HDZ, što je razumljivo s obzirom na to da su i do sada bili na vlasti pa imaju veliku infrastrukturu.  

Kao zanimljivost dodaje razrađenost projekata liste Marka Dragičevića. „Oni su ponudili idejna rješenja od prometa do stanovanja, trgovačkih centara i garaža. Ipak, ta je lista prekasno krenula u kampanju budući da je riječ o novim licima, iako su na listi imali eksperte iz raznih područja, nisu prešli prag i izborili rezultat“, govori Obradović.  

VIĆANOVA EUROVIZIJSKA 'POISON CAKE' 
Nakon objave rezultata u izbornoj noći, DDS-ov Pero Vićan je u stožer HDZ-a stigao s tortom. Obradovića ta je torta podsjetila na eurovizijsku pjesmu 'Poison cake'.  
„Otrovna torta je jer je Vićan odmah izjavio da će pregovarati o paketu. Rezultati izbora su pokazali kako HDZ na gradskoj razini može formirati vlast s Dustrom, bez DDS-a. Imali bi većinu i ne bi morali pristajati na zahtjeve za članove nadzornih odbora, direktora podzeća i slično na što je DDS Pera Vićana navikao. Ali, Pero Vićan, kao najiskusniji političar među izabranima, odmah je izračunao kako njegova potpora treba HDZ-u u Županijskoj skupštini. To je njegov paket. Uvjetovat će suradnju u Županijskoj skupštini, da ga HDZ mora uzeti za partnera u Gradskom vijeću. On je tako ostvario svoj glavni cilj, a to je da bude prevaga pa da s tih nekoliko mjesta u Gradu i Županiji, dobije puno veći utjecaj“, objašnjava Obradović i dodaje kako ga zbog toga 'paket' podsjeća na otrovnu tortu.  

Za Dustru Željka Raguža kaže kako je rezultat očekivan. Kaže i kako je to stranka slična DDS-u s programom s obzirom da se preklapaju na idejama realizacije sportskih objekata. „Očito tu postoji međusobni antagonizam, pa nisu izlazili na izbore zajedno. Ni oni ne mogu ostvariti program ako nisu u koaliciji s vladajućima“, smatra.  

Što se tiče manjih stranaka i lista, Obradović govori kako je zanimljivo što je Ričard Milun, odnosno Domovinski pokret išao samostalno na gradskoj razini, dok je u županiji u koaliciji s HDZ-om.  
„To je mogla biti taktika da DP dobije jedan mandat, ali ostali su ispod praga. Ipak, ostvarili su to što su uzeli glasove nekim listama i spriječili druge male liste da dođu u Gradsko vijeće, pa se i ta taktika dijelom isplatila. Uostalom moglo se vidjeti da to i nije bila prava kampanja, a Milun nije previše sudjelovao“, govori.  

Kao iznenađenje izbora navodi rezultat nezavisnog Mara Kristića koji nije ušao u Gradsko vijeće.  
„To se dogodilo jer ovaj put nije imao potporu stranke niti infrastrukturu, pa je listu morao sam financirati. Došao je blizu praga, ali nije ga uspio preći, a jedan od razloga za to je i veliki broj lista. U tom je kontekstu nelogično i što su HNS i HSLS išli odvojeno, a ne udruženo s nekom od građanskih lista i stranaka jer razlika u programima nema“, govori.  

PETROV NIJE NIŠTA UČINIO ZA ŽUPANIJU, MOST JE BESMISLENA STRANKA 
Obradović smatra kako je Most imao dobru listu, listu koju možda i 'ne zaslužuje'. Od odvjetnika Ivice Bana do profesora Mikuša i Granića (iz kvote Domina), kaže kako ga je iznenadilo što se oni nisu udružili s nekom drugom listom, kao osobe koje su prepoznate.  
„Po mom sudu dobili su čak i više nego što su trebali, jer je stranka izgubila koalicijski potencijal zbog sukoba na državnoj razini s HDZ-om i sa SDP-om. Ako neka stranka ne može doći na vlast, a Most ne može jer ne može ni s kim koalirati i sam nije dovoljno jak, onda nema smisla biti u političkom životu“, iznosi Obradović.  

Uspjeh Mosta na županijskoj razini smatra iznenađujućim. Podsjetio je kako je jedan od glavnih prijedloga Mosta, odnosno Boža Petrova, svojevremeno bila rekonstrukcija državnog aparata, odnosno ukidanje malih općina i županija.  
„Međutim, sada ni slovo nije rekao o tome! Zašto? Jer su te male općine koje je htio ukidati, one općine u Neretvi, gdje sada stječe svoje glasove. On se zapravo samo bori za svoju plaću, ostanak na profesionalnoj dužnosti jednu godinu više u odnosu na trajanje saborskog mandata“, govori Obradović koji povlači i pitanje zašto je stranka Most dobila toliko glasova, a smatra je strankom svedenom na tri čovjeka -  Božo Petrov, Nikola Grmoja i Miro Bilj, koja za jedini cilj ima njihov politički opstanak.  

„Božo Petrov u četiri godine nije učinio ništa za županiju, a uspio je dobiti više glasova nego Marko Giljača. Bilo je za očekivati da će Giljača, kao vrlo aktivan vijećnik, proći u drugi krug. Ipak, možda je napravio veliku pogrešku što je tijekom kampanje izašao s informacijom o zaustavljenim radovima na Centru za gospodarenje otpadom, pa je to postao glavni motiv kampanje“, govori Obradović, koji dodaje kako je to ipak razumljivo s obzirom na činjenicu da je Giljača dio stranke koja je 'rođena' iz aktivizma, a aktivistima je u prirodi zaustavljanje projekata. „Problem je što nije ponudio novu lokaciju za CGO, jer lako je reći 'ne ovdje', ali ne kaže gdje bi moglo biti. A izbjegavali su to reći kako bi dobili naklonost građana“, smatra Obradović.  

Pred drugi krug kaže kako bi se moglo očekivati da će oni građani koji su za zaustavljanje projekata, možda glasati za Petrova, međutim napominje kako i tu dolazi do specifične situacije. Teško je za očekivati da će simpatizeri SDP-a i Srđ je Grada glasati za Petrova s obzirom na ideološku razliku njih kao ljevice i Petrova iz stranke koja se profilirala kao izrazito desna, smatra Obradović. Zato smatra kako u drugom krugu puno veće šanse ima HDZ-ov Blaž Pezo.  

„U gradu su veće šanse na strani aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića. Naime, u prvom krugu su simpatizeri Srđ je Grada glasali za zajedničku listu, dok je sada upitno koliko ti simpatizeri žele podržati Anitu Bonačić Obradović koja nastupa kao pojedinac. Oni koji su glasali za Srđ, ne znači da će sada podržati i nju, već je moguće da neće izaći na izbore. Nekretninska afera joj je nanijela štetu i kod neutralnih birača, zato su izgledi Frankovića veći“, govori.  

PROGRAMI KOD SVIH VIŠE-MANJE ISTI 
Obradović govori i kako se ovogodišnja kampanja od one prije četiri godine, razlikuje po tome, što sada nije postojala posebna tema koja bi privukla pozornost medija, a mnogi su programi stranaka bili slični. 
„Prometna rješenja, položaj umirovljenika i mladih, branitelja i suživota turizma i građana - to je bilo ono o čemu su svi kandidati govorili. Prema analizi sadržaja dubrovačkih portala, prošle je izbore najzastupljenija tema bila otvaranje javne kuće u Dubrovniku, a takvih prijedloga ovu kampanju nije bilo. Zato kampanja djeluje dosadno, iako je bolje kada je usmjerena na programska rješenja, a ne na senzacionalizam koji privlači pozornost, ali nema društvenu važnost“, govori.  

U tom je kontekstu u kampanji bio vidljiv nedostatak Andra Vlahušića kako bi nametao teme i ideje. Iako je bio na listi Dustre, nije ga bilo u javnom prostoru.  
„Sada su HDZ, SDP i Srđ je Grad imali ugodnu poziciju, nitko ih nije mogao posebno ugroziti i isticati što su mogli bolje. To je Vlaušić činio na prethodnim izborima. Sada je, kao Vlahušićev nekadašnji suradnik i predstavnik HNS-a, Valentin Dujmović pokušao nešto slično s lakom željeznicom do Zračne luke, a onda ju je nazvao visećom, pa je govorio da će krenuti iz Lapada, Gruža... Odmah se vidjelo da to nije razrađeno, nego tek ideja. Vlahušić je pak donosio konkretna rješenja, kojima je teško parirati. Iako su nekad djelovala kao plod mašte, gledajući u budućnost i neke druge svjetske gradove, takve ideje će se vjerojatno i ostvarivati“, govori Obradović.  

STARI 'LISCI' VS. NOVA LICA 
'Stara' garda političara još uvijek ima veću autonomiju donošenja odluka po vlastitom nahođenju, dok se kod mlađih ili novi(ji)h lica na političkoj sceni vidi kako postoji potreba da sve odluke prvo prođu kroz bubanj angažiranih izbornih stratega.  
Recimo, nakon prvih izlaznih anketa Dubrovačkog dnevnika u izbornoj noći, izjavu su novinarima odmah i bez oklijevanja dali dugovječni i prepoznati političari; DDS-ovi Pero Vićan i Terezina Orlić, Dustrin Željko Raguž, HNS-ov Valentin Dujmović, nezavisni Maro Kristić... Nešto su kraći bili Cetrova Viktorija Knežević i nezavisni Marko Dragičević. HDZ-ov Blaž Pezo, iako mnogima novo lice, upućeni u lokalnu politiku znaju kako je riječ o 'starom' operativcu stranke, koji je već skoro dva desetljeća na političkoj sceni; također je bio vrlo raspoložen za izjavu odmah po objavi izlaznih anketa. Zanimljivo, SDP-ova Anita Bonačić Obradović, Marko Giljača iz Srđ je Grad i HDZ-ov Mato Franković bili su nedostupni za izjave sve do službenih rezultata.  

MOŽE LI GLASAN KANDIDAT MOTIVIRATI GLASAČE? 
Još jedno pitanje je može li se upravo u komunikaciji kandidata sagledavati zaista mala izlaznost? Hrvati i inače nisu baš zainteresirani za izbore, pa se čini kako je potrebna jaka osobnost i autentičnost kandidata kako bi ih izvukao na birališta. U isto vrijeme, na ovim lokalnim izborima glasni kandidati bivaju utišani.  

Centrova Viktorija Knežević koja je u kampanju krenula prije pune dvije godine, a prije toga je bila čest gost medijskih stupaca, poznata po žustrom, ali britkom nastupu i jasnim kritikama, netom prije predkampanje je na nekoliko mjeseci nestala iz javnog prostora, da bi se onda u kampanju vratila kao smiren, tih i odmjeren kandidat.  
„Kada je prije dvije godine najavila da će se natjecati, bila je puna energije i tako je istupala, a tada je usko surađivala sa strankom Srđ je Grad. Kad su se približili izbori i kada se počelo razmišljati o mjestu gradonačelnika i mjestima na listama, Srđ i SDP odustaju od suradnje s Knežević. Pretpostavljam da je to stvar ljudskih sujeta, jer inače bi bilo logično, s obzirom na njihovu dotadašnju suradnju, da Knežević bude kandidatkinja za gradonačelnicu“, analizira Obradović koji smatra kako bi Knežević sigurno drugačije istupala, da je bila kandidatkinja četiri stranke (Centar, SDP, SJG-Možemo!).  
„Onda bi HDZ njoj vrlo teško mogao parirati negativnom kampanjom, a posebno zato što je kao odvjetnica vićna javnim raspravama. Izgleda da je 'Srđ je Grad' i SDP nisu htjeli staviti na vodeće mjesto, pa je ostala sama, odnosno sa strankom Centar. Tad je shvatila da neće uspjeti dobiti izbore pa je, pretpostavljam, izgubila entuzijazam“, govori Obradović i dodaje kako je na sučeljavanjima pokazala da bolje do drugih kandidata poznaje strukturu gradske uprave i da je vićnija pravnim pitanjima. Obradović ne očekuje neku posebnu koaliciju stranke Centar sa Srđem i SDP-om u Vijeću, s obzirom na to da nisu koalirali kada su trebali, prije izbora.  

IZBJEGAVANJE SUČELJAVANJA KAO TREND 
Izbjegavanje sučeljavanja postao je svojevrsni trend, ne samo u Dubrovniku nego i nacionalno. Osim dubrovačkog gradonačelnika i još nekih kandidata, sučeljavanja su u prvom krugu odbijali i gradonačelnici Zagreba i Splita.  
„Za taj trend su krive nacionalne komercijalne televizije jer su uzele američki model sučeljavanja. Političari ne vole doći na sučeljavanja gdje su 'kviz pitanja', nego žele vrijeme za izlaganje svojih programa“, objasnio je Obradović i dodao kako je predsjednik Zoran Milanović prvi prekinuo tu praksu, jer nije htio sudjelovati u takvom programu.  
„Onda su i ostali preuzeli taj model. Odbijaju sučeljavanja u obliku 'infotainmenta', s većim naglaskom na zabavu, jer su vidjeli kako sudjelovanje u takvom programu može donijeti više štete nego koristi. Dok jedni sučeljavanja odbijaju, dolaze oni koji drugačije ne mogu dobiti prostor, pa dobijamo razna 'krnja' sučeljavanja“, govori Obradović koji smatra kako će u drugom krugu situacija biti drugačija i očekuje kako će se sučeljavanja održavati jer je riječ o samo dva kandidata.  
„Informativa ipak mora imati prevlast nad zabavom, jer su izbori informativna tema. Ne može se sve iz američkog novinarstva prenijeti u naše krajeve, jer je to druga kultura“, poručio je.  

TIK TOK IZBORI  
Lokalni izbori 2025. godine ostat će upamćeni i kao Tik Tok izbori. Političari su se u maniri tinejdžerskih zvijezda pojavili na najmlađoj društvenoj platformi, ali smo vidjeli kako to ne nosi nužno i (dodatne) glasove. Jesu li se naši političari uopće snašli na novim društvenim mrežama ili je to bio samo jedan amaterski pokušaj da budu u trendu? Iako Tik Tok ne voli, Obradović kaže – ipak ga je morao malo pratiti. „Što se tiče komunikacije na društvenim mrežama, ona je specifična jer se tu okupljaju istomišljenici. Moja ocjena priloga na Pera Vićana na Tik Toku, koja i nije nešto pozitivna, zapravo ništa ne znači jer je to njegovim istomišljenicima bilo zanimljivo“, govori Obradović koji zatim upozorava kako je 'zamka' društvenih mreža, pa i Tik Toka, nedostatak neutralne publike.  
„Kada se okupljaju istomišljenici, ne može se postići cilj dopiranja do neutralnih. To bi se moglo, eventualno, postići kada bi svi simpatizeri dijelili priloge i poticali svoje 'prijatelje' na mrežama na daljnje dijeljenje. Ipak, društvene mreže političare mogu dovesti u zabliudu jer misle da imaju ogromnu potporu, a zapravo je nemaju“, zaključuje stručnjak za komunikaciju, Đorđe Obradović. 

Nakon svega, čini se kako političke kampanje sve više nalikuju reklamnim spotovima. Umjesto žestokih sučeljavanja, dobivamo kontrolirane nastupe i odmjerene poruke 'na sigurno'. Programi su kod svih, bilo lijevih ili desnih, više-manje isti, a birači i dalje nisu motivirani za glasanje.