Za razliku od prvog kruga u kojemu su, primjerice, samo građani Dubrovnika ispred sebe imali  ukupno preko 400 imena na četiri papira, sada će im biti ponuđena tek četiri imena na dva papira. Kao što je poznato, Dubrovčani su imali priliku birati između 9 gradonačelničkih kandidata, uz još toliko njihovih zamjenika,  i 11 lista za Gradsko vijeće, na kojima je bilo ukupno 21 ime. Na razini županije je bilo četvero kandidata i još toliko zamjenika te 5 lista za Županijsku skupštinu na kojima je bilo po 37 imena.

Nije svima to jasno

Možda nekome to zvuči nevjerojatno, ali ogromnom postotku birača uopće nije u potpunosti jasan izborni sustav i što i kada uopće biraju. Što predstavljaju same liste za predstavnička tijela, gradska ili općinska vijeća te županijsku skupštinu, kolika je važnost tih tijela i što je tu samim prvim krugom već definirano i ne može se više promijeniti. Karte su podijeljene i na njih više ne može utjecati ishod drugog kruga koji će konačno definirati načelnike, gradonačelnike i župana. 

Prvi krug zabetonirao je stolice u vijećima i skupštinama, a volja birača pretočena je u mandate putem D'Hondtove metode. U Dubrovniku je tako lista Mata Frankovića osvojila 9 mandata, a uz dosadašnje koalicijske partnere koji su već pružili podršku, uz 3 mandata Pera Vićana i 2 od Željka Raguža, to je stabilna većina od 14 od ukupno 21 mandat. SDP-u i Srđevcima uz osvojenih pet mandata, ako bi dogovorili suradnju s Viktorijom Knežević koja je osvojila 2 mandata, nedostajala bi još četiri mandata za oformiti većinu koja može donositi valjane odluke.  U drugom krugu građani biraju između Mata Frankovića koji je osvojio 37,5 posto glasova i Anite Bonačić Obradović koja je osvojila 20,4 posto glasova birača prvog kruga.  

Kako kome odgovara

Ishod drugoga kruga konačno će definirati tko će voditi svoj grad, općinu i Županiju, ali tko će imati većinu, odnosno vlast kroz razinu predstavničkog tijela, već se zna. Tako je činjenica, kad bi Anita Bonačić Obradović pobijedila u drugom krugu, morala bi vladati bez podrške Gradskog vijeća koje donosi najvažnije odluke. Sličan je primjer u Župi dubrovačkoj, tamo je većinu u Općinskom vijeću osvojila Župka. 

Župljani će u drugom krugu birati između Marka Miloslavića iz Župke i Đura Lonze iz HDZ-a. Čak i ako bi Lonza nadoknadio malu razliku iz prvog kruga i pobijedio Miloslavića, već se zna kako ne bi imao vlast, odnosno većinu u Općinskom vijeću. On kaže kako to ne smatra problemom jer vjeruje kako je i vijećnicima Župke, kao i članovima njegove stranke, Župa dubrovačka na prvom mjestu. 

Anita Bonačić Obradović, iako nema većinu u Gradskom vijeću, pozvala je birače da u drugom krugu ''izaberu promjenu'' barem na neki način te rekla kako ''10 tisuća birača nije zaokružilo Mata Frankovića u prvom krugu''. No, nije pritom navela kako potpuno istom logikom njih 13 tisuća onda nije zaokružilo nju, dakle to i nije baš mjerilo za ''prevoditi'' volju birača. Osim toga, kad bi se takve analize volje birača gledale na razini Gradskog vijeća, onda je preko 9 tisuća glasova osvojila dosadašnja vladajuća koalicija. Treba pritom navesti kako su zbog pravila izbornog sustava čak 2252 glasa u Dubrovniku ''propala'', odnosno zaokružila su liste koje nisu u konačnici prešle izborni prag, a to su liste HSLS-a, HNS-a, Domovinskog pokreta, Mosta i Kandidacijske liste grupe birača, nositelja Marka Dragičevića. 

Zbrajanje i oduzimanje nije oportuno

Inače, nakon prvog kruga popularna su takva zbrajanja i oduzimanja rezultata prvog kruga kao kalkulacija potencijalnog ishoda drugog kruga. Tako se smatra kako će, primjerice Raguževi i Vićanovi glasovi ići Frankoviću ili glasovi Viktorije Knežević, Valentina Dujmovića ili Marka Dragičevića, Aniti Bonačić Obradović, no to i nije baš egzaktno. Iza svakog glasa stoji neka osoba s vlastitim razmišljanjima, promišljanjima i stavovima, a u konačnom odabiru između dva kandidata, zaista mnogo faktora može presuditi. Općenito, ta zbrajanja i pribrajanja volje birača nisu baš oportuna. Tako su iz koalicije ''Slobodno'' još u siječnju pribrojali anketni uspjeh gradonačelničkog kandidata Srđ je Grad i Anite Bonačić Obradović, te ih jednostavno zbrojili i proglasili se opcijom koja ujedinjena pobjeđuje i osvaja većinu. Rezultati izbora pokazali su kako to i nije bilo baš točno niti je bilo mudro to raditi. 

Na razini Županije vodi se utrka između HDZ-ovog Blaža Peza i Mostovog Boža Petrova. Baš kao i u Gradu ili u Župi dubrovačkoj, većina koju čine u ovom slučaju HDZ i DDS u Županijskoj skupštini je već jasna, i čak i kad bi na funkciju župana bio izabran Božo Petrov, ne bi imao većinu za provođenje odluka. Marko Giljača, koji je u Dubrovniku osvojio najveći broj glasova iza Peza, ipak nije ušao u drugi krug jer je Petrov bolje kotirao u ostatku Županije te je ipak on završio na drugom mjestu u ukupnom broju glasova. 

Podrška kandidata prvog kruga

Nakon izbora, neki kandidati koji nisu ušli u drugi krug, poslali su poruke svojim simpatizerima. Tako je Pero Vićan još iste večer jasno dao podršku Frankoviću, a iako su to neki očekivali, Viktorija Knežević nije dala podršku Aniti Bonačić Obradović.

Marko Giljača je rekao kako svojim biračima neće sugerirati ništa, ali da će svoj listić poništiti. Upravo je to vrlo  jasan primjer kako se ne može 'a priori' glasove jednog kandidata prvog kruga pripisati drugom. To je zapravo apsurdno. Mnogo je primjera zašto. Netko je svjestan kako su u drugom krugu dva kandidata desnice, logično je da možda ni jedan od njih ne odgovara biraču lijevog spektra. Nekome može presuditi tek glasanje ''protiv'', odnosno protiv Mosta ili protiv HDZ-a. Netko možda nikad ne bi glasao za HDZ, ali jednostavno ne može zamisliti župana koji u Palači Ranjina govori kako je pobijedio u izborima ''protiv Blaža PEZE''. Nekome se ne sviđa Pezo, pa će za Petrova, netko ne može smisliti  Petrova, pa će zaokružiti Peza,  Ali, tko god pobijedi, na razini općinskih i gradskih vijeća, kao i Županijske skupštine, u raspodjeli mandata, više se ništa ne može promijeniti. Karte su već podijeljene. Većine su uglavnom već sklopljene i sve se već zna. 

''Sva jaja u istoj košari''

U proteklim predsjedničkim izborima, kao floskula se ponavlja rečenica o tome kako građani nisu htjeli staviti ''sva jaja u istu košaru''.  U tako kratkom periodu, u razmaku od tek nekoliko mjeseci, na parlamentarnim izborima najbolje je prošao HDZ, dok je predsjedničke izbore nadmoćno osvojio Zoran Milanović, kao kandidat kojega je podržao SDP. Ljudi tada vole govoriti da je Hrvatska ''poplavila'', pa onda ''pocrvenila'' ili da građani nisu htjeli sva jaja staviti u taj isti koš. Tu to čak i može imati logike jer Sabor, Vlada i Predsjednik imaju različite ovlasti i kreiraju različite politike s jasno definiranim sferama u kojima se preklapaju. No, lokalni izbori su zapravo komunalni, a načelnici, gradonačelnici, župani i njihova predstavnička tijela zapravo u svemu provode iste politike i projekte, svi zajedno u istoj, lokalnoj ''košari''.

Drugi krug je važan i bit će odraz volje birača, ali je bitno da pritom oni koji biraju razumiju što se u prvom krugu već odigralo. Tu puta nazad više nema. Možda je to važna poruka i za sve one liste koje su ostale ispod praga, jer bi uz sinergiju ostvarile puno bolji rezultat i možda bili važna karika u formiranju većine u predstavničkom tijelu.