ORGANIZACIJA KOJA TRETIRA ŽENE KAO PSE Otkrivamo koja se sekta skuplja u Markićkinoj vili na otoku Šipanu
Sekta koja se skuplja na otoku Šipanu u skupocjenoj Markićkinoj vili najvjerojatnije pripada katoličkom kultu Opus Dei
Jučer smo ekskluzivno pisali što se događa u vili Željke Markića na otoku Šipanu, a danas vam dočaravamo o kojoj je sekti riječ. S obzirom na povezanost Željke Markić s određenim osobama, seanse koje se događaju u vili na Šipanu vjerojatno spadaju pod okrilje sekte Opus Dei koja legalno djeluje pod Katoličkom crkvom.
Naime, zanimljivo je da je 2008. godine u tvrtki Sermon Željke Markić, kao prokuristica bila zaposlena izvjesna Maria del Carmen Calvo del Valle, koja je u Hrvatsku došla s namjerom osnaživanja prelature Opus Dei što nikako ne može biti koincidencija. Opus Dei u Hrvatskoj djeluje više od jednog desetljeća, a stalno se širi za što je dijelom zaslužna i Maria del Carmen.
Tko su oni? Opus Dei je osobna prelatura Katoličke crkve koju je 1928. utemeljio sveti Josemaría Escriva. Odobrio ga je biskup Madrida 1941. i Sveta Stolica 1947. godine. Od 1982. Opus Dei je osobna prelatura Katoličke crkve. Osobne prelature postoje kako bi se mogle obavljati specifične pastoralne misije u Crkvi i dio su pravne, hijerarhijske strukture Crkve. Na čelu osobne prelature je prelat, a čine je svećenici i muškarci i žene, laici, sjedinjeni kao jedan organizam za obavljanje misije prelature. Većina vjernika u Opusu Dei su vjernici supernumerariji: riječ je uglavnom o oženjenim muškarcima ili udanim ženama, za koje posvećenje obiteljskih potreba čini najvažniji dio njihova kršćanskog života. Supernumerariji su sada otprilike otprilike sedamdeset posto svih vjernika u Opusu Dei. Ostali vjernici prelature su muškarci i žene koji se obvezuju živjeti celibat radi apostolskog djelovanja. Jedna bivša članica je napisala knjigu u kojoj tvrdi da se prema ženama, Opus Dei odnosi kao prema psima (o kontroverzama Opusa Deija možete čitati ovdje i ovdje).
Što se tiče Opusa Dei, to je misija širenja ideala svetosti u središtu svijeta. Opus Dei pomaže običnim ljudima živjeti svoj kršćanski poziv u svakodnevici nudeći im duhovnu potporu i izobrazbu koje su im za to potrebne. Promiče svijest o univerzalnom pozivu na svetost – temeljnu ideju da je svaka osoba pozvana od Boga da bude sveta – posebice na svetost koja se ostvaruje običnim radom i u svakodnevnim obvezama. Taj cilj se ostvaruje duhovnim obnovama, jutarnjim i večernjim razmatranjem, tečajevima filozofije i teologije i individualnim duhovnim vodstvom, a taj se cilj provodi i na otoku Šipanu u skupocjenoj Markićkinoj vili.
Članovi Opus Dei diljem svijeta su pretežno dobrostojeći ljudi, a čine se da je takav slučaj i u Hrvatskoj. Naime hrvatski Opus Dei, odnosno njihova zaklada Dostojanstvo i nada investirala je u gradnju doma za katoličke studente na križanju Vukovarske i Držićeve. Prije toga je ista zaklada za 1,5 milijuna eura otkupila velebnu kuću Ive Pukanića na Ribnjaku, i to sa svrhom da se u njoj organiziraju obrazovne aktivnosti u skladu s ciljevima Zaklade.
Iako predstavnici i zagovornici Opusa Dei stalno ističu da je ta udruga osnovana s ciljem promicanja apostolata među laicima te cjeloživotnog usavršavanja kršćanskih vjernika na obrazovnom, moralnom i duhovnom planu, stalno je prati glas zatvorene, konzervativne, moćne i tajnovite organizacije čiji su članovi organizirani poput vojne hijerarhije i koja se protivi modernizaciji Crkve i društva. Istina, valja priznati da su takvoj slici Opusa pogodovali i hitovi popularne kulture poput knjige Dana Browna "Da Vincijev kod" ili filma Pedra Almodovara "Matador", ali i neka ozbiljnija i studioznija djela poput knjige Opus Dei – pogled iznutra, koju je napisao njihov bivši član Klaus Steigleder.
Čak su i u samoj Crkvi podijeljena mišljenja o vrijednosti njihova nauka. Iako su imali jaku potporu pape Ivana Pavla II., liberalno krilo Crkve nikad im nije bilo sklono. Poznati hrvatski teolog i bibličar prof. Adalbert Rebić svojedobno se osvrnuo na Balaguerovu knjigu Put, svojevrsno evanđelje Opusa Dei u kojem autor u 999 točaka tumači svoje shvaćanje kršćanske duhovnosti. Dr. Rebić tada je ocijenio da su navedeni postulati i točke previše konzervativne – kako teološki tako i crkveno – čak i za jednoga katolika, a posebice za današnji život i suvremeno društvo u kojemu živimo.