Autorice izložbe Paula Raguž i Marinka Ulaga priredile su izbor iz vrijednog fonda karnevalskih listova koji se čuva u zbirci periodike Ragusine, kako bi nam približile i otkrile karnevalske običaje, ljude i družine koje su svoje feste još početkom 20. stoljeća zaokruživali i izdavanjem prigodnih satiričnih listova.

-'Početkom 20. stoljeća u Dubrovniku se počinju tiskati humoristički listovi, obično u vrijeme Sv. Vlaha i poklada, iako su pojedini brojevi izlazili i u ljetnim mjesecima. Pri izdavanju tih listova izdavači su nastojali da im daju što šaljiviji naziv, i da se naziv svake godine mijenja. Podaci u impresumu, kao i tekstovi u novinama su karakteristični za dubrovački govor i dubrovački humor, i sadrže mnoge podatke o ljudima i prilikama toga vremena. Tijekom 1. svjetskog rata ,razumljivo, novine nisu izlazile, ali od 1919. do 1940. tradicija se nastavlja i to još u većem broju. Zbog nekih satiričkih napisa pojedini su listovi dolazili i pod udar cenzure, te su vršene zapljene, zabrane raspačavanja, a bilo je i sudskih procesa', zapisala je u predgovoru za izložbu autorice Paula Raguž.

Najstarija izdanja datiraju u 1901. godinu s karnevalskim listovima «Brenculja» (1901.) i «Prndelj» (1901, 1937.), a slijedile su: «Labara» (1904.,1919.,1935*), «Zvrčoka» (1906.), «Klempesalo» (1906.), «Tamburin» (1908.), «Bumba» (1909.), «Prculin» (1910.), «Kate Luda» (1910.), «Skandalet» (1911.), «Skurin» (1912.)*, «Kundurica» (1912, 1913, 1935, 1936.), «Frusta» (1912.)*, «Lukjernar» (1912.), «Osinjak» (1919. 2 broja), «Škrpiun» (1919.), «Komar» (1919.), «Lumin» (1919.), «Golub» (1919.), «Šilo» (1919?)*, «Jež» (1920.-1924.), «Kokot» (1920.), «Pčela» (1920.), «Glorija» (1923.), «Svrlić» (1923., 1934.), «Utija» (1923.), «Špijerlica» (1923.), «Buha» (1924.)*, «Kanočo» (1925.), «Metlica» (1925.), «Poskupac» (1925.), «Levantin» (1925.)*, «Morski jež» (1925.), «Šmigla» (1926.), «Bruškin» (1926.), «Crvena jaja» (1926.), «Sekvestrana Crvena jaja» (1926.), «Puzdro» (1928.), «Čep» (1928, 1937. 2 broja*), «Taranta» (1932.), « Grizlica» (1932.), «Feralić» (1933.), «Luganig» (1933.), «Trumbeta» (1933.), «Zvižda» (1933.), «Karnevalski list» (1934. 3 broja), «Siđelica» (1934.), «Drnda» (1934.), «Jež» (1934), «Kriza» (1934.), «Strašilo» (1935.), «Lukjernica» (1935.), «Jaje» (1935?, 1936.), «Lupar» (1936. 3 broja), «Lero» (1936.), «Žuč» (1936.), «Kolera» (1936.), «Dubrovačke kundurice» (1937.), «Sotomarin» (1937.), «Vapaj» (1937.), «Grintavac» (1937.), «Festanjuo» (1938, 1939, 1940, 1941*), «Farabut» (1938.), «Zvono» (1938.), «Prikla» (1938.), «Piturano jaje» (1938.)*, «Ultimatum» (1938.), «Papagalo» (1939.), «Metla» (1939.), «Karnevo» (1939.), «Arlekin» (1939.), «Kačuo» (1939.), «Stando» (1939.), «Plitica» (1939.), «Tovar» (1939.), «Gospar Lambro» (1940.), «Oriđino» (1940.), «Levatin» (1940.), «Pinjata» (1940.) i «Ešala» (1941.).

U drugoj polovici 20. stoljeća javljaju se novi karnevalski listovi koje izdaju razne karnevalske udruge ili Turistička zajednica. Nažalost, ne postoji sustavni popis svih karnevalskih izdanja, kao što je razdoblje prije II. svjetskog rata obradio Ivo Perić u knjigama „Dubrovačka periodika 1848-1918“ i „Pregled razvoja dubrovačke periodike između dva svjetska rata“ . Stoga donosimo kronološki pregled svih karnevalskih novina novijeg datuma iz fonda Znanstvene knjižnice: «Veljun» (1961.), «Ogrc» (1961.), «Bruškin (1962.-1964.), «Čerožina» (1968-1970.), «Maškarica» (1977.), «Bokun larda» (1981.), «Župski karnevo» (1981.-1987., 2005.-2007.), «Zrno kafe» (1982.), «Ljubo» (1984.), «Dubrovačka vještica» (1985.) i «Dubrovački karnevo» (1997., 1999.).

Sve ove „maškarane foje“ možete pogledati na izložbi u Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik, od 18. veljače do 4. ožujka svakog dana od 10 do 14 sati, a utorkom i četvrtkom i poslijepodne do 19 sati.