Slikovnicu će predstaviti predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Dubrovniku Ivana Grkeš, pomoćnik umjetničke ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara za produkciju Marin Kaporelo, ilustrator Igor Jurilj i skladatelj Darko Matičević.

Nakon promocije slikovnice, obilježavanje 290. obljetnice rođenja Luke Sorkočevića nastavlja se koncertom Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem Ivana Huta, uz nastup pijanistice Ivane Jelače s početkom u 21:30 sati u atriju Kneževa dvora. Na koncertu, koji je pod pokroviteljstvom Kraša, uz skladbe Borisa Papandopula i Luke Sorkočevića, bit će praizvedeno djelo Petra Obradovića Le lacrime della magnolia, suita za gudače i klavir, skladba posvećena 290. obljetnici rođenja Luke Sorkočevića. 

Luka Sorkočević (Luca Sorgo) bio je pripadnik jedne od najmoćnijih dubrovačkih plemićkih obitelji. Rodio se 13. siječnja 1734. godine u Dubrovniku. U osamnaestoj godini izabran je u Veliko vijeće te je morao obavljati razne vrste poslova za Republiku. U slobodno vrijeme učio je privatno glazbenu teoriju s talijanskim skladateljem Giuseppeom Valentijem u rodnom gradu, a potom kompoziciju sredinom stoljeća u Rinalda di Capua u Rimu. Nakon povratka u Dubrovnik, ponovno obavlja javne funkcije, što mu ne ostavlja dovoljno vremena za posvećenost glazbi. Dubrovački Senat uputio je Luku Sorkočevića 1781. godine na bečki dvor kao poslanika, kako bi Republika učvrstila odnose s nasljednikom carice Marije Terezije, njenim sinom Josipom II. U Beču boravi od rujna do kraja prosinca 1781. godine. Cijelo to vrijeme vodio je dnevnik na talijanskom jeziku. U Beču je upoznao i glasovite skladatelje iz toga razdoblja, Christopha Willibalda Glucka i Josepha Haydna. Tu upoznaje i velikog pjesnika, dramatičara i libretista Pietra Metastasija, prirodoslovca Jeana Baptistea Lamarcka, čija je teorija evolucije preteča Darwinove, a svakodnevno susreće i brojne druge političke uglednike i crkvene dostojanstvenike toga vremena. U razdoblju od 1750-ih do 1770-ih skladao je jednu dvostavačnu i osam trostavačnih simfonija na tradiciji talijanske uvertire. Njegove simfonije prozračna sloga i dopadljivih motiva u formalnom i sadržajnom smislu čine prijelaz između baroknog i klasicističkoga stilskog izričaja i prve su napisane u hrvatskoj glazbenoj povijesti. Sva njegova glazbena ostavština je sačuvana kao autograf ili prijepis u samostanu Male braće u Dubrovniku. Pred kraj života više nije skladao, već se u okviru svojih zaduženja posvetio organiziranju glazbenog i kazališnog života u Gradu. Preminuo je u rodnom Dubrovniku 11. rujna 1789. godine.

Akademik Luko Paljetak rođen je u Dubrovniku 19. kolovoza 1943. Slavistiku te engleski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru (1968). Nakon toga radio je kao redatelj i dramaturg u Kazalištu lutaka Zadar, a zatim ako asistent na Katedri za noviju hrvatsku književnost i Katedri za svjetsku književnost na Filozofskome fakultetu u Zadru (1973‒1978). Disertacijom Književno djelo Ante Cettinea doktorirao je 1992. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (od 1997) te dopisni član Slovenske akademije znanosti in umetnosti (od 2001); zajedno s Umbertom Ecom postao je prvim inozemnim članom Akademije ruske književnosti u Moskvi (2011), član Slavenske akademije sa sjedištem u bugarskoj Varni (od 2016) te Europske akademije Leonardo da Vinci sa sjedištem u francuskom Antibesu (od 2017). Bio je i član Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske od (1968) te niza drugih književnih, umjetničkih i znanstvenih društava. Autor je više od šezdeset pjesničkih zbirki i drugih književnih djela te književnoznanstvenih, povijesnoumjetničkih i likovnih monografija. Prevodio je s engleskog, slovenskog, talijanskog, francuskog, ruskog i španjolskog jezika. Održao je i više samostalnih izložbi slika. U ogranku Matice Hrvatske u Dubrovniku akademik Luko Paljetak surađivao je od samih početaka. Bio je urednik časopisa Dubrovnik, voditelj izdavačkog programa te književni tajnik Ogranka, a najveći dio izdanja činile su upravo njegove knjige, slikovnice, prepjevi, prijevodi, knjige pjesama i proze. Jedan od najprodavanijih naslova bio je Dubrovnik. Moj grad, u kojem vrlo emotivno piše o svom Gradu. Preminuo je 12. svibnja 2024. u Dubrovniku.    

Dubrovački simfonijski orkestar kontinuirano djeluje od 1924. godine, a osim što je važan dio bogatog kulturnog nasljeđa Dubrovnika i Hrvatske, Orkestar je i glavni nosioc duge dubrovačke glazbene tradicije koja se razvija još od razdoblja Republike. Od prosinca 2020. godine dirigent Orkestra je Ivan Hut, koji posebno njeguje repertoar lokalnih skladatelja. Upravo će Hut i DSO predvoditi proslavu velike 290. obljetnice rođenja dubrovačkog skladatelja Luke Sorkočevića povodom koje će također u sklopu ovog koncertnog programa biti praizvedeno djelo Petra Periše Obradovića, skladano po festivalskoj narudžbi.