O knjizi će govoriti autor, akademik Luko Paljetak, dr. sc. Milan Radošević, recenzent i doc. dr. sc. Kristina Puljizević, recenzentica.

Istraživano razdoblje zahvaća 125 godina, za vrijeme kojih je Dubrovnik bio u sastavu Habsburške Monarhije (od 1867. pod nazivom Austro-Ugarska Monarhija), monarhističke Jugoslavije (Kraljevina SHS, Kraljevina Jugoslavija), kratko razdoblje Nezavisne Države Hrvatske i konačno Druge Jugoslavije. Dubrovačko društvo ranog 19. stoljeća zbog straha i osjećaja bespomoćnosti pred konstitucijsko-naslijeđenom ili mistično-vampirskom objašnjenju uzroka nastanka tuberkuloze nije poduzimalo neke posebne preventivne mjere. Držali su da se ne može boriti protiv nečega što je donekle sudbinski određeno.

Otkriće bacila tuberkuloze 1882. godine dovelo je postupno do promjene stava i provedbe brojnih javnozdravstvenih mjera. Mjere su bile određene odlukama grada Dubrovnika prema zakonima država u kojima se Dubrovnik našao. Smrtnost od tuberkuloze doživljava svoj vrhunac tijekom 19. stoljeća da bi postupno padala početkom dvadesetog stoljeća a takva tendencija je nastavljena sve do pedesetih godina 20. stoljeća, s izuzecima ratnih razdoblja. Ona je i u Dubrovniku najviše pogađala najproduktivniji dio društva. Koliko su socijalne prilike dubrovačke sredine koja nije bila industrijska, a koliko mjere javnog zdravstva poduzete u tome razdoblju doprinijele padu smrtnosti, pitanje je ne samo dubrovačko nego i svjetsko. Dubrovnik u tome dugom razdoblju poboljšava loše higijenske prilike, kakve su vladale u 19. stoljeću i provodi niz drugih mjera usmjerenih na podizanje gospodarstva i životnog standarda.

Tijekom 19. stoljeća liječenje se temeljilo na tradicionalnom liječenju prema humoralnom principu i biljnim pripravcima koji su olakšavali simptome bolesti. Poticaj za uvođenje novih pristupa liječenju tuberkuloze bilo je osnivanje nove dubrovačke bolnice, koja počinje s radom 1888. godine. U njoj se osniva isprva maleni paviljon za zarazne bolesti, nedovoljan za potrebe dubrovačkog stanovništva. Sve do nastanka novih zdravstvenih ustanova u kojima se moglo izolirati bolesnog pojedinca, najveći broj bolesnih liječio se u kućnim uvjetima i tako postajao izvor zaraze za zdrave ukućane. Nedostatak zdravstvene infrastrukture popravlja se u dvadesetim godinama 20. stoljeća, kada se utemeljuju antituberkulozni dispanzer, Dom zdravlja, ‟Morska kuća”, Oporavilište za djecu na otoku Lokrumu i sanatorij ‟Tiha”. Posebni odjel za plućne bolesti „Morska kuća stvara preduvjete za provođenje izolacije, jedne od najvažnijih mjera borbe protiv tuberkuloze, dok se dio bolesnika upućivao u sanatorije širom Jugoslavije, a najviše u Klenovnik, Golnik i Brezovicu. Pri gradnji Morske kuće, sanatorija Tiha ili Oporavilišta na Lokrumu vide se utjecaji sanatorijumske arhitekture s velikim prozorima, sobama punim svjetla i zraka i zelenim okolišem. U društvu sveprisutna tuberkuloza ostavila je brojne tragove u umjetničkom stvaralaštvu, poglavito u književnosti, ali bez romantičarske faze tipične za europsku i svjetsku literaturu. Prisutnost tuberkuloze u društvu odražava se i u slikarstvu i kiparstvu, ali u prvoj polovici dvadesetog stoljeća.

O autoru:

prim. dr. sc. Antun Car, dr. med.  rođen je u Dubrovniku. Klasičnu gimnaziju je završio u Splitu 1976., a Medicinski fakultet u Rijeci 1982. Godine. Od 1982. radi u Medicinskom centru Dubrovnik kao liječnik primarne zdravstvene zaštite u Dubrovniku i drugim mjestima (Kuna, Mljet, Ston, Slano). Specijalizaciju iz Interne medicine završio je s odličnim uspjehom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1997., a užu specijalizaciju iz kardiologije  na KBC-u Rebro 2008.  Završio je poslijediplomski doktorski studij “Povijest stanovništva” Sveučilišta u Zagrebu i doktorirao 2021. Godine. Primarijus je postao 2010. godine. Stručno se usavršavao na Kardiološkim klinikama „Augusto Gemeli“u Rimu  i „St. Joannes“ u Salzburgu. Član je Hrvatskog kardiološkog društva, Europskog kardiološkog društva, Hrvatskog društva za aterosklerozu i Međunarodnog društva za medicinu u turizmu.  Sudjelovao je u formiranju pravne legislative pružanja zdravstvene pomoći strancima pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Bio je potpredsjednik Hrvatskog liječničkog zbora, podružnice Dubrovnik, zamjenik šefa Internog odjela Opće bolnice Dubrovnik i šef kardiološkog odsjeka Opće bolnice Dubrovnik. Potaknuo je projekt kardijalne rehabilitacije u Općoj bolnici Dubrovnik 2001., pomogao razvoju invazivne kardiologije i projekt palijativne skrbi pri dubrovačkoj bolnici. Bio je član Povjerenstva za stručnu suradnju i trajnu medicinsku izobrazbu Opće bolnice Dubrovnik.

Za svoje zalaganje u Hrvatskom liječničkom zboru odlikovan je visokim odličjem Hrvatskog  liječničkog Zbora.

Kao autor ili koautor je izlagao na kongresima u zemlji i svijetu te objavljivao u znanstvenim i stručnim časopisima, a više godina je bio član uređivačkog odbora “Kardio lista”. Bio je suradnik na projektu uključivanja otoka u pružanje kardiološke pomoći “Telemedicina u kardiologiji” pri Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Osmislio je projekt “Srce je srcu najbolji lijek”.

Tijekom domovinskog rata je bio dragovoljac u ekipi Međunarodnog Crvenog križa u obilasku okupiranog teritorija gdje je radio na opskrbi lijekovima i pružanju liječničke pomoći  pučanstvu koje je ostalo pod okupacijom te je sudjelovao u evakuaciji oboljelih i ranjenih. Liječnik MUP-a, aktivnog i pričuvnog sastava 1991. -1992. Kao šef saniteta I. Domobranske bojne sudjelovao je u operaciji oslobađanja Konavala 1992. Za njegove zasluge u Domovinskom ratu Predsjednica Republike odlikovala ga je Redom “Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske”,

Više godina sudjelovao je u nastavnom programu Medicinske škole Dubrovnik. Više od 15 godina bio je urednik autorskih emisija na lokalnim radio i TV postajama.  Javljao se u kolumnama tjednika “Glas grada”, Dubrovački vjesnik”, “Settemana”, “Objektiv.” Kao suradnik Svjetske zdravstvene organizacije kandidirao je Dubrovačko-neretvansku županiju u mrežu regija Svjetske zdravstvene organizacije. Autor je knjiga Liječenje rata u izdanju Matice hrvatske Dubrovnik i Larisina pisma u izdanju Art radionice Dubrovnik.

Trenutno je primarijus – kardiolog na kardiološkom odsjeku bolnice Dubrovnik i predavač kardiologije na kolegiju “Sestrinstvo” Sveučilišta u Dubrovniku.