Don Danko Lepeš gotovo pola stoljeća (od 1907. godine do smrti 1954. godine) bio je župnik u Trstenom i ostao je upamćen kao pobožan i svet svećenik s jakim molitvenim životom što je utjecalo na to da je 1909. godine u župi osnovao Vojsku Srca Isusova. Riječ je o onodobnom katoličkom udruženju koje je promicanjem posvete Srcu Isusovu i istinskog vjerničkog života željelo iskorijeniti psovku, kletvu i proklinjanja u obiteljima smatrajući ih velikim zlom za obitelji i cijeli narod. Vojska Srca Isusova i danas postoji u Trstenom i to je jedina župa na području Dubrovačke biskupije u kojoj se ova pobožna tradicija čuva i njeguje više od jednog stoljeća.

Vojska Srca Isusova u Trstenom osnovana je dekretom tadašnjeg dubrovačkog biskupa dr. sc. Josipa Marčelića, što se dogodilo 24. siječnja 1909. godine. Kako je zapisao njezin pokretač u Trstenom, župnik Lepeš, za kojega se govori da je bio apostol molitve, rada i žrtve, „vojska je osnovana zato da se moli oproštenje za bjestimje i kletve“. Put kojim se to postiže je redovito pristupanje vjernika sakramentu pomirenja te pričesti na misnim slavljima kao i sudjelovanje na klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

U Hrvatskoj je Vojsku Srca Isusova početkom 20. stoljeća osnovao isusovac o. Antun Puntigam (1859. – 1926.), nakon što je dovršena izgradnja crkve Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Isusovci posebno njeguju pobožnost Srcu Isusovu i Marijinu, a od 1892. godine izdaju i „Glasnik Srca Isusova i Marijina“. Nakon osnivanja Vojske u Zagrebu, nastavilo se osnivati ovo katoličko udruženje i u drugim biskupijama, pa je u Dubrovačkoj osnovano godinu dana nakon nastanka u Zagrebu.

Svake godine u siječnju, uz obljetnicu utemeljenja Vojske Srca Isusova, vjernici Trstenog sa župnikom upriliče svečanost obnove posvete Srcu Isusovu.

Don Danko Lepeš  je rođen  5. veljače 1879.  godine, od roditelja Nika Lepeša  i Frane rođene Milko iz Stona. Za svećenika je zaređen u Dubrovniku 31. kolovoza 1902. godine. Pastoralnu službu počeo je u Stonu. Već u prosincu 1902. imenovan je izloženim kapelanom u Topolom. U kolovozu 1904. preuzeo je upravljanje župom u Malom Stonu, a u listopadu 1907. župom Trsteno, gdje je ostao sve do smrti 27. studenog 1954. godine. Pokopan je u Trstenom, u kojem je služio gotovo pet desetljeća.

Uz župničku službu don Danko je imao i druga zaduženja. Bio je kanonik Stolnog kaptola, prosinodalni sudac, konzultor, član biskupijskog ekonomskog vijeća, apostolski protonotar i generalni vikar. Pisao je i pjesme na latinskom. S obzirom na to da je dugo godina bio na službi u Trstenom vjernici su ga prepoznali kao osobu svetog života te su mu se nakon njegove smrti utjecali molitvama za zagovor.

Dodajmo ovome kako je papa Franjo 24. listopada 2024. godine objavio novu encikliku o pobožnosti Srcu Isusovu “Dilexit nos” („On koji nas uzljubi“), povodom proslave 350. obljetnice prve objave Srca Isusova Isusa sv. Margariti Mariji Alacoque u Francuskoj, u kojoj prati tradiciju i aktualnost promišljanja “o ljudskoj i božanskoj ljubavi srca Isusa Krista”, pozivajući da se obnovi istinska pobožnost i ne zaboravi nježnost vjere, radost predanosti služenju i žar poslanja: jer Srce Isusovo nas potiče na ljubav i šalje nas braći.