Izložba je upriličena u čast Dubrovčana koji žive u iseljeništvu a u rodni kraj dolaze povodom uskrsnih blagdana, a ujedno je i poziv na kontemplaciju i osobni doživljaj svetoga kroz umjetnost. 

Izložbu će otvoriti Marin Ivanović koji je pripremio i tekst kataloga, koji prenosimo u cijelosti: 

Da bismo razumjeli sakralno slikarstvo dubrovačkog slikara Miša Baričevića, potrebno je navesti i objasniti nekoliko načela kršćanske umjetnosti u koju se ono uklapa. Prije svega, kršćanska ili sakralna umjetnost, pri čemu je pojam „sakralna“ precizniji jer se, s obzirom na svoj latinski korijen sacrum = sveto, odnosi na katoličku likovnu praksu koja je svoj zenit doživjela nakon Tridentskog koncila. Moderna umjetnost je postavila brojne izazove sakralnoj umjetnosti na koje ni danas ne možemo jednoznačno odgovoriti. Temeljno načelo sakralnih slika jest njihova praktična namjena, odnosno primjenjivost u podučavanju, liturgiji ili u funkciji kultne slike. Moderna se umjetnost, pak, emancipirala upravo na načelima samosvojnosti ili larpurlartizma, inauguriravši u kulturni prostor ideje slike koja je važna zbog svojih likovnih i spoznajnih vrijednosti te tema koje nisu u društvenoj službi. 

U sveukupnom opusu Miša Baričevića, sakralne teme ističu se kao poseban, opsežan, čak i definirajući subjekt. Naime, autor je nekoliko oltarnih pala i slika u javnim prostorima, među kojima je najznačajniji njegov ciklus Križnog puta u dubrovačkoj katedrali. K tome, posebno mjesto u njegovom radu ima Sveti Vlaho, bilo kao motiv kojega je obrađivao u svim tehnikama i formatima, od veličine poštanske marke do barjaka Trombunjera i strata od nekoliko metara, ali i kao šira tema – kao Grad svetog Vlaha – pri čemu su nastajale slike crkve svetog Vlaha, svi mogući prizori Feste svetog Vlaha i najsvečanijeg dijela, procesije preko Straduna, k tome su se kipovi sa gradskih zidina, kovani novac i povijesni prikazi sveca, u njegovom opusu transponirali u medij slike, kolaža ili crteža, a ciklusima kao što je Gradobran ukazivao je na nerazdvojnost Dubrovnika i njegovog Parca. 

U ovomu ciklusu, Baričević se bavi temama Kristovog života, muke i smrti na križu, uskrsnuća i uopće uloge koju Kristov život ima u zapadnoj civilizaciji i životu pojedinca. Iako figurativan, ovaj je ciklus obilježen izrazitom likovnom dinamikom, odnosno gestualnim potezima kistom, zbog kojih figure postaju stilizirane i zapletene u vrtlog dinamičnih nanosa. Ponekad, kao na slici Mjesečari (2010.), prizor je sasvim apstraktan i može nas zavarati ako ne znamo u što gledati. Slikar unosi „red“ crnim crtežom te njime razlučuje pojedine figure i predmete, ali koloristički ekspresionizam i dalje se „otima“; boja želi biti autonomna, vitalna i sočna. Zbog takvog pristupa, dominacije likovne autonomije nad službom prepoznatljivosti, ovaj ciklus izmiče liturgijskoj upotrebljivosti i biva sasvim u domeni likovne umješnosti i njom ostvarene spoznaje. Nije nevažno istaknuti da mu ovakva likovna sintaksa mnogo lakše polazi za rukom kada su u pitanju manji formati. Onda oni posjeduju lakoću skice koja i njemu kao autoru opravdava konačnost djela. Sakralna umjetnost koja nastaje sa svrhom da bude u liturgijskom prostoru, kao i želje naručitelja, gotovo uvijek uzimaju danak u umjetnikovoj slobodi. Stoga ovaj ciklus Miša Baričevića predstavlja jedinstveni niz sakralnih motiva koji likovnost stavljaju ispred upotrebljivosti i time redefiniraju suvremenu hrvatsku sakralnu umjetnost.

Marin Ivanović

Mišo Baričević rođen je 1951. godine u Dubrovniku, unutar gradskih zidina. Rano pokazuje interes za slikarstvo te se obrazovao uz poznate dubrovačke umjetnike poput Bosiljke Mijatović Kovačević, Antuna Masle, Josipa Trostmanna i Josipa Škerlja. Počinje izlagati sredinom 1970-ih, s posebnim naglaskom na gradske motive i velike formate. Član Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) i sudjelovao u brojnim samostalnim i skupnim izložbama, kao i umjetničkim kolonijama. Radio je kao scenograf i dekorater u Kazalištu Marina Držića te na Dubrovačkim ljetnim igrama. Stvarao je reljefe inspirirane kazalištem i izlagao sakralna djela, uključujući oltarne pale i križni put u dubrovačkoj katedrali. Dobitnik je Nagrade Turističkog društva Dubrovnik 1981. godine. Živi i radi u Dubrovniku, a 2007. godine o njemu je snimljen dokumentarni film u sklopu projekta „Dubrovački likovni umjetnici“.