Smrtni neprijatelji postaju prijatelji, oporba i opozicija, koja se još jučer gledala preko nišana, danas pije zajedno kave, a skup uglavnom bivših premijera Hrvatske demokratske zajednice časka s premijerom Socijal-demokratske partije i planiraju našu zajedničku budućnost. Stranka opasnih namjera odjednom ima dobre namjere, a Davor Butković odjednom smatra kako je HDZ ponovno spreman za vlast.

Dubrovački dogovor je smatran interesnim dogovorom koji će puknuti prvog dana nakon izglasavanja UPU Platoa Srđ, a neki akteri tog dogovora rekli su kako će ''dogovor trajati koliko i mački muž.'' Međutim, iduća sjednica je, jednako kao i prethodna, važna za nastavak normalnog razvoja Grada. Većinu zajednički tvore isti akteri, figurativno rečeno, dvije najveće stranke u Dubrovniku. Figurativno dakako, jer ovaj dogovor je uspostavljen na temeljima mandata koje je dobio HNS i HSS i nositelj liste Andro Vlahušić.

Obzirom na protekli saziv Gradskog vijeća gdje su se koalicijski partneri opekli, gdje su kvorum pozicije skupljali po gradskim nužnicima i u gradskom kafiću, ovo je danas neka formula koja bi, ukoliko zbilja nije formirana radi jedne točke, mogla vladati do kraja mandata.

I da, vjerojatno je prerano za ovakve koalicije. Za nekog tko je emotivan, ovaj naizgled neprirodni „a get together“ je kao da u filmu iz Holywooda pomirite Indijance i kauboje, lopove i policajce ili pak u filmu Veljka Bulajića sklopite pakt partizana i nacista. Takvi filmovi bi završili u pet minuta i ne bi bilo interesantno da se ne biju po Neretvi ili proplancima neke američke planine.

I razumljivo. Ljudi su navikli, kada već nema kruha, da ima igara. Da je gradska vijećnica jedan veliki kokošinjac u kojima ima golih guzica, ježeva, prostakluka i uvreda doraslih i za ranojutarnje sate dok se jede burek ispred neke pekare.

I sada toga nema, Pero kao čavlima pribijen za stolicu ne mrda, tu i tamo štogod promrmlja. Dube se aktivno bori za svaki izvještaj, svake gradske tvrtke, kao da je 2008. godina. Idila koja nikome ne odgovara emotivno, a financijski najmanje onima koji su u oporbi i koji nisu svoje poslušnike kadrovirali tamo gdje su zamislili. Tu naravno ne mislim na inicijativu Srđ je Grad. Oni su se pokazali kao tvrd orah, ali nevjerojatno izvrsno oporbeno osvježenje.

Ukoliko su svi ti političari isti, u čemu je onda problem Dubrovačkog dogovora? Našli su se svi, svak svakoga kontrolira i ima uvid u prljavo rublje.

Je li ovo na kraju dobar model, kojeg će se u skoroj budućnosti primjenjivati u ostatku Hrvatske, vidjet ćemo, međutim ostaje upisano kako je Dubrovnik prvi veliki Grad u kojem su velike stranke nadvladale ideologiju, ali i partikularne interese kako bi Grad funkcionirao, a projekti se pomicali s mrtve točke. Ukoliko izdrži do kraja, mogla bi poslužiti kao dobro rješenje i zaštita od reketarenja malih interesnih stranaka.

Nikša Klečak / Dubrovački dnevnik