Gospodja Irene je sad teško pokretljiva, koristi se invalidskim kolicima, ali ljubav prema Dubrovniku nadjačala je sve poteškoće.Već dugo godina boravi u Hotelu Excelsior, u kojeg je prvi put doputovala još dok je hotel bilo smješten u Vili Odak. Imali su, kako kaže, ona i suprug malu i vrlo mračnu sobu, ali su kao mladi bračni par svejedno uživali. –'Bilo je vrlo zanimljivo boraviti tada kao turist u Dubrovniku, nije bilo restorana, nije bilo dovljno mesa niti ribe, vino je bilo loše... za razliku od danas kad je hrana odlična, a vino visoke kvalitete', ističe Irene.

Zanimljivo je da je Uno Ericson bio poznat kao najbrži čitač Švedske tog vremena, pisac, prevoditelj, zaposlenik teatra u Goteborgu i da je napravio prijevod slavne Držićeve komedije 'Dundo Maroje' koja je tad i izvedena u ovom švedskom gradu u tamošnjem teatru, a kostime je posudilo dubrovačko kazalište. Uno je napisao više knjiga o Dubrovniku, različitih vodiča, od kojih su neki još uvijek traženo štivo švedskim turistima prije nego kreću na putovanje u Dubrovnik.

Putovali su tih davnih godina Irene i Uno diljem bivše Jugoslavije, po Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini te nije čudo da im kuća sliči etnografskom muzeju, prepuna suvenira i uspomena s putovanja te naravno s ogromnom bibliotekom. Irena je i kazala kako su motiv za putovanje u tadašnju državu tih davnih godina upravo i dobili iz knjiga.

Naravno da su tijekom godina boravka stekli broje prijatelje, među njima obitelji Boar kod koje su znali i boraviti te njihove dvije kćeri sa svojim obiteljima te su danas na druženju bile Draginja i Nina Lasić.