"Zamoliše me dva moja draga frenda da im napišem nešto o avionu MiG-21 bis jer će objaviti knjigu 'Naš MAKS' na ruskom i hrvatskom jeziku. MAKS je inače velika međunarodna izložba zrakoplovne i svemirske tehnike koja se održava ove godine 25. put na aerodromu Žukovski pored Moskve. Nisam mogao odbiti jer jedan je profi ronilac i često smo duboko zajedno -Doriano Mohorović, a drugi je zrakoplovni inženjer Danijel Vuković," napisao je Selak te dodao kako su obojica zaljubljenici u zrakoplovnu i svemirsku tehniku.

"Obzirom da je 15. svibnja dan kad smo moj kolega Ivica Ivandić i ja točno prije 27 godina vratili u Hrvatsku dva ukradena aviona red je da objavim par fotki, a tekst o upravo takvim avionima sam napisao ranije spomenutim zrakoplovnim entuzijastima. Nisam htio ništa mijenjati," napisao je Selak, ostatak posta prenosimo u cijelosti.

"Nažalost rat je preživio samo 102 Osvetnik Dubrovnika, radim na tome da preživi i mir, možda i uspijem, ako ne, ništa, imam wing suit (Robert Pećnik hvala), to ziher leti, a priča o najboljem prijatelju ide ovako:

MiG-21bis

Ja sam Ivan Selak, bivši pilot, probni pilot, nastavnik letenja, instruktor na avionu MiG-21 bis. U mirovini sam od siječnja 2017. Prvi let na MiG-21 imao sam kao student 4.godine VVA bivše države Jugoslavije krajem prosinca 1981. Posljedni let u svojstvu probnog pilota HRZ obavio sam u prosincu 2016. U 35 godina letenja na ovom tipu aviona ostvario sam nalet od preko tri tisuće sati. Polovica tog naleta je ostvarena u ulozi probnog pilota.

Što reći o avionu na kojem sam započeo i završio karijeru? S kojim sam ostvario ogroman broj letova, probnih letova, letova u kojima smo se 'igrali' rata, ali nažalost sa kojim sam sudjelovao i u stvarnom ratu. Zašto sam rekao “igrali”. Zato što sam shvatio ogromnu razliku između “igranja” i stvarnosti . Stvarnost je sasvim drukčija.

U mom narodu postoji izreka “svaki cigo svoga konja hvali”. E pa ja imam ogroman broj razloga zašto ću pohvaliti svoga konja vranca i reći ću: ”Hvala ti što sam živ jer preživjeli smo svašta”. I nikada me nije iznevjerio. Ni u miru, a još važnije u ratu. Nisam ni ja njega jer se istinski prijatelji nikad ne smiju iznevjeriti i napustiti.

Uvijek smo zajedno odjahali i zajedno se vratili, zajedno smo poletjeli i zajedno sletjeli, a bilo nam je teško jer i sam život je težak, bilo je otkaza, gotovo svi koji se u knjigama spominju, ali i onih koji se ne spominju, bilo je i stajanja motora, bilo je nemogućih ratnih situacija kada je avion pokazao da oni koji su ga konstruirali i koji su ga proizveli (naravno i oni koji su ga održavali) zaslužuju moje poštovanje.

Danas kad ovo pišem nakon svih ovih godina i sati vi ste ti (i ovaj avion) kojima se moram pokloniti i zahvaliti vam što sam živ. Vi ste jednostavno moji junaci i hvala vam na tome. Hvala vam na avionu koji čini mi se (imao sam priliku probati i druge avione, borbene i školske) jedini na svijetu može preko svojih limita i to ne nešto malo preko, ovaj avion u ratu može i 30 posto više.

Ovaj avion podnosi taktiku i tehniku upravljanja koja se ne nalazi u knjigama, koja je iznad toga, koja ti čuva glavu i koja me nakon svake ratne zadaće zajedno sa mojim najvećim prijateljem - da ne kažem bratom uvijek vratila doma, nikada me izbacio iz sedla nije i nikada ga napustio nisam.

Takav je odnos bio među nama, odnos ogromnog poštovanja, nikada u predpoletnom pregledu nisam šutnuo gumu da vidim dali je dovoljno puna, nikada bahat.

Vjerujem da je i to razlog zašto mi je dao da idem i iznad njegovih knjiških mogućnosti.

Za mene avion nikada nije bio predmet, objekt. Za mene je on bio život, bio je najvjerniji prijatelj, bili smo tim. Kad se kaže - ”sam si letio” (jer si u jednosjedu) ja to tako nikada nisam doživio jer nikada nisam bio sam. Bio sam sa avionom , bio sam u MiG-21, bili smo zajedno, ostali smo zajedo. S ponosom ću uvijek reći: "Imao sam privilegiju letjeti najbolji avion na svijetu."

U svojoj karijeri imao sam priliku letjeti i biti upoznat i s najnovijom opremom na avionu MiG-21 bis koja je zamjenjivala staru opremu na avionu, s opremom aviona 4. generacije (novi radar i istočni i zapadni, nova navigacijska oprema, INS, novi nišansko računarski sustav, novi prikaznici, HUD i dva HDD, HMS, nove IC i radarske rakete, novo nevođeno i vođeno bombardersko naoružanje), tako opremljen, a tako malog RCS predstavlja opasnost i za novije avione 4. generacije.

Iz osobnog iskustva sam naučio da je i bez te opreme čak i u bliskoj zračnoj borbi bio vrlo neugodan i protiv puno razvikanijih aviona, naravno tada je važilo ono pravilo koje u knjizi ne piše, a predstavlja moju zahvalu konstruktorima.

Imao sam priliku razgovarati i letjeti sa kolegama (i protiv njih) koji su bili piloti zapadnih aviona i koji su itekako bili upoznati s knjigom mogućnosti aviona MiG-21 bis.

I doslovno svi odreda su bili iznenađeni onim što avion u stvarnim uvjetima može (jer njihovi podatci kažu drukčije). No, to je posebna priča o stvarnim mogućnostima aviona i mogućnostima koje su propisane uputstvima za letenje pilotima koji se u mirnodopskim uvjetima ne smiju dovoditi u riskantne situacije koje vode u katastrofu pilote koji nemaju dovoljan ili nemaju kvalitetan nalet ili jednostavno nisu za to.

A to je ono što sam na početku spomenuo, rat je jedina situacija u kojoj ćeš zaista saznati tko je kakav pilot i to je (znam da to ružno zvuči, ali je istina) pozitivna strana rata.

Ovaj avion je napravljen da bude ratni stroj i on to i jest. On je vrlo zahtijevan, traži od pilota puno, ali daje još i više naravno ako ga poznaješ u dušu, ako se sa njim saživiš, ako puno, ali kvalitetno letiš i naravno ako težiš nečemu što je uvijek više, što nije šablona, što se mijenja, što je bilo i uvijek će biti napredak.

Taktika danas nije za sutra, ali ni to za sutra nije za preksutra.

Onaj koji teži ka boljem, višem, snažnijem i naprednijem će pobijediti. Onaj tko se usuđuje taj pobjeđuje. MiG-21 bis je dao mogućnost, ja sam se usudio..," zaključio je Selak.