No, tko je zapravo Ante Vlahović?

Kao i u slučaju Ivice Todorića prije njegovog konačnog pada, o Vlahoviću se danas malo toga zna. Tekstovi koji se o njemu pišu uglavnom su pozitivno intonirani pa ga se tako naziva jednim od najboljih menadžera ikad, mecenom, promicateljem znanosti…

U javnosti se pojavljuje rijetko, a fotografije na kojima je snimljen uglavnom su s nekih dobrotvornih priredbi. A intervjue ne daje gotovo nikad, piše Index.

Ante Vlahović rođen je 1951. u Kominu kraj Metkovića. Ekonomski fakultet u Zagrebu završio je 1980. godine, a svoju poslovnu karijeru započeo je u Tvornici duhana Rovinj.

U njegovoj službenoj biografiji stoji da je u tvrtki TDR-u od 1977. godine, a prije transformacije, odnosno privatizacije po modelu Ante Markovića prema kojem su tvrtke preuzimali radnici, bio direktor tržišnog poslovanja. Predsjednik Uprave TDR-a postao je 1994. godine, a prve milijune Vlahović je zaradio jer je kao direktor TDR-a otkupio dionice kojima je kasnije vrijednost porasla u nebo. Iz TDR-a je nastala Adris grupa, a Vlahović je od 2004. godine njen predsjednik Uprave.

TDR, a kasnije Adris grupa, bio je ekonomski gigant koji se jedini mogao uspoređivati s Agrokorom Ivice Todorića, a i model poslovanja je bio sličan. Naime, zahvaljujući bankarsko-političkim vezama, Adris je godinama sprječavao ulazak duhanskih konkurenata na hrvatsko tržište, a u isto vrijeme preuzimao je konkurentske tvrtke u Hrvatskoj. Smatra se kako su ključni za uzlet TDR-a devedesetih bili bivši hrvatski premijeri Franjo Gregurić i Zlatko Mateša. Zahvaljujući političkim vezama poslovanje su uspjeli proširiti i na Bosnu i Hercegovinu, a pri tome im je u početku pomogao Jadranko Prlić.

Index piše o pretvorbi TDR-a te kako je ona provedena po zakonu.

U vrijeme gašenja zagrebačkih pogona Business.hr počeo je raspletati priče o sumnjivim poslovima TDR-a te otkrio neke dokaze u kontekstu šverca cigareta. Business.hr objavio je tada kako je Marko Milošević, sin Slobodana Miloševića, tijekom Domovinskog rata imao tvrtku preko koje je TDR-ov Marlboro išao za Srbiju i dalje. U to vrijeme na vidjelo je izašlo i svjedočanstvo Vladimira Bebe Popovića, savjetnika za odnose ubijenog premijera Zorana Đinđića.

On je optužio TDR i njegovog većinskog vlasnika Antu Vlahovića da su sudjelovali u destabilizaciji premijera Đinđića jer je suzbijao tržište šverca cigareta. Popović je tvrdio kako je TDR platio Ivi Pukaniću da u Nacionalu objavljuje tekstove o balkanskoj duhanskoj mafiji i Stanku Subotiću Canetu, a sve kako bi povezali Đinđića sa švercom.

"Doznali smo da je financiranje tog teksta platio TDR, na čelu s direktorom Antom Vlahovićem, kojem je sudbinski bilo važno srpsko tržište jer je za desetak godina, za vladavine Slobodana Miloševića, bilo jedino tržište na koje su se mogli slati šleperi cigareta bez dokaza o krajnjem korisniku", tvrdio je Popović. On je tvrdio i da je TDR Srbiju koristio za šverc cigareta. 

"Cigarete bi se izvezle u Srbiju, nekada samo papirološki, nekada i fizički, te zatim vraćale u Hrvatsku. Nastala je velika panika među njihovim proizvođačima kada je Đinđić došao na vlast jer su se navikli na tržište koje im je mjesečno donosilo i po stotinu milijuna dolara ili maraka. Ante Vlahović i TDR dali su sedam milijuna maraka ljudima da odu u Srbiju i nađu ljude koji su spremni nastaviti pisati i širiti aferu o duhanskoj mafiji koju je započeo Ivo Pukanić", rekao je tada Popović. Ivo Pukanić iz Nacionala opovrgnuo je tada Popovićevo svjedočenje.

Baš kao i Agrokoru, i TDR-u su zamjerali gotovo monopolističku poziciju, a nju je držao gotovo sve do 2010. godine. Monopolističku poziciju Vlahoviću osiguravao je i Slavko Linić, u vrijeme dok je bio potpredsjednik vlade Ivice Račana, kada je British American Tobacco (BAT) označio kao lošeg investitora u Hrvatsku. Linić je branio TDR kada je BAT kupio Tvornicu duhana u Zadru.

Pet godina kasnije, 2015. godine, donesena je odluka o prodaji TDR-a, i to upravo BAT-u za 505 milijuna eura. Vlahović zbog "emotivnih razloga" nije glasao o prodaji.

Nakon prodaje duhanskog biznisa snažnije su se okrenuli turizmu, proizvodnji hrane i - osiguranju. Kada se govori o osiguranju, tu je i sporna kupovina Croatia osiguranja, o kojoj se tada govorilo kao o dogovoru Linića i Vlahovića.

Osim toga, odluka o prodaji dionica CO-a donesena je u srpnju 2013. godine kada je Croatia osiguranje bila snažna hrvatska tvrtka koja je u prvih devet mjeseci ostvarila bruto dobit od 106,7 milijuna kuna. Unatoč dobrim financijskim rezultatima te činjenici da je unutar te kuće pokrenut proces racionalizacije poslovanja, vlada se odlučila na prodaju te kuće.

Index je još 2013. godine nizom članaka ukazivao na nelogičnosti prodaje CO-a, a prije svega na činjenicu da je izigran sabor, odnosno da su prodaju CO-a morali potvrditi zastupnici. 

U izravan sukob s ovom vladom, a prije svega sa šefom HDZ-a Andrejem Plenkovićem, Vlahović je ušao zbog Agrokora, odnosno nakon što je Index razotkrio skupinu Borg. Vlahovićev Adris je, naime, od Agrokora potraživao milijardu kuna i borio se protiv nagodbe. Zbog stopiranja nagodbe premijer Andrej Plenković morao se naći s Vlahovićem na posebnom sastanku, i to nakon što je izjavio da on kao premijer ne može sudjelovati u procesu postizanja dogovora između vjerovnika i izvanredne uprave Agrokora. 

Vlahović je rođen u Metkoviću, a godinama živi u Rovinju. Navodno će živjeti u kući koju gradi u Preradovićevoj ulici u Zagrebu, odmah uz mjesto na kojem je za golem novac kupio straćaru Bandićeve supruge.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.