Otkako je Hrvatska samostalna, on je jedini ovdašnji političar koji je izabran na dvije najvažnije državne funkcije, najprije za premijera, a sada i predsjednika Republike. Rodio se 30. listopada 1966. godine u Zagrebu.

Povijest

U privatnim razgovorima voli istaknuti kako je formiran isključivo u zagrebačkom okruženju, ali neosporno je da ga je intrigirala obiteljska povijest.

U potrazi za precima i njihovim životnim putovima istraživao je po arhivima, od onih u austrijskim vojarnama do sinjskog samostana, piše Jutarnji list.

Njegov otac Stipe Milanović u socijalističkom je režimu obavljao prilično važne dužnosti: bio je tajnik kabineta Mike Tripala i zagrebački gradski zastupnik, vodio Odbor za izgradnju dvorane “Vatroslav Lisinski”, a početkom 90-ih prešao u HDZ i postao pomoćnik ministra Vlatka Pavletića. Obitelj Đurđice Matasić gotovo dva stoljeća živjela je u Senju.

Među najzanimljivijim događajima u izbornoj kampanji 2016. bila je Milanovićeva izjava da mu je djed bio ustaša. Riječ je o Petru Plišiću, očuhu njegove mame Đurđice, kojega je šef SDP-a donedavno prešućivao.

Milanović je početkom 90-ih diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu kao izvrstan student. Za vrijeme studiranja dobio je Rektorovu nagradu i sudjelovao na studentskom natjecanju iz međunarodnog javnog prava “Telders” u Haagu.

Prvi posao imao je na Trgovačkom sudu u Zagrebu, a zatim, 1993., u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je došao na preporuku profesora na Pravnom fakultetu Ivana Šimonovića, današnjeg stalnog predstavnika Republike Hrvatske pri UN-u. Savjetnik u hrvatskoj misiji pri Europskoj uniji i NATO-u u Bruxellesu postao je 1996. godine, a dvije godine kasnije na tamošnjem je sveučilištu završio poslijediplomski studij prava Europske unije.

SDP

Odmah nakon povratka u Zagreb, 1999. godine, učlanio se u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske i nakon pobjede koalicije prevođene SDP-om, na izborima 3. siječnja 2000. godine, povjerena mu je komunikacija s NATO-om. Tri godine kasnije imenovan je pomoćnikom ministra vanjskih poslova Tonina Picule, ali nakon pobjede HDZ-a na izborima 2003. napustio je diplomaciju i na poziv Ivice Račana kooptiran je u Izvršni odbor SDP-a.

Kada je 2007. umro Ivica Račan, SDP-ovo članstvo je uvjerljivom većinom za novog lidera izabralo Milanovića, koji je u utrci pobijedio stare kadrove Željku Antunović, Milana Bandića i Tonina Piculu. Račan nije razmišljao o njemu kao svojem nasljedniku, ali Milanović je u mjesec dana osvojio SDP i krenuo u rušenje Ive Sanadera.

O odnosu Račan - Milanović govorila je Dijana Pleština, udovica nekadašnjeg lidera SDP-a. Koliko god je dugo vremena favorizirala Milanovića, njezino je mišljenje da Ivica Račan nije razmišljao o njemu kao svojem nasljedniku.

Cijeli tekst pročitajte ovdje.