Večeras nad Gradom nije zablistao vatromet, nije bilo koncerta na Stradunu. Djeca nisu pjevala kolendu za Staru godinu, kucala na vrata kako bi čestitali i razveselili svoje starije sugrađane. Večeras nije bilo dočeka nove godine. No, bilo je nečega puno vrjednijeg. Nečega što je pravi smisao božićnih i novogodišnjih blagdana. Bilo je ljubavi i nesebičnosti.

Nesebičnosti u vidu čuvanja zdravlja starijih i ugroženih. Nesebičnosti u vidu neopterećivanja vrijednih medicinskih djelatnika i ostalih koji brinu o starijima, bolesnima i nemoćnima. Nesebičnosti u vidu pomoći onima koji su pogođeni gospodarskom krizom izazvanom covidom, zbog čega su već održane brojne humanitarne akcije. Nesebičnosti u vidu onima koji su pogođeni potresom, zbog kojih su se i jutros skupili vrijedi volonteri kako bi razvrstavali potrepštine koje su tijekom cijelog jučerašnjeg dana pristizali od Dubrovčana.

Ali i ljubavi. Ljubavi prema potrebitom. Prema zajednici u kojoj živimo i o kojoj brinemo. Ljubavi prema  čovjeku, povrh svega. I odnosu na spomenute vrijednosti, vatromet, koncerti i dočekivanja novih godina uz oblinu hranu, velike količine alkohola i kič zapravo ne znače baš ništa.

Mnogi su večeras, po prvi put nakon toliko godina točno u ponoć zagrlili svoju djecu, supružnike, svoje najmilije i poželjeli im sretnu novu godinu, bilo da se radi o ugostiteljima, organizatorima dočeka i događanja, vozačima autobusa… dio njih je nakon toliko vremena napokon dočekao proslaviti sa svojom obitelji.

Protekla 2020. godina je bila prepuna izazova, ali nas je mnogočemu naučila. Naučila nas je brizi, zajedništvu, ljubavi i slozi. Poslala nam je poruku kako se u dobrome i sigurnome ne treba opuštati, a kako se u lošem i neizvjesnom uvijek na obzoru pojavi kopno do kojeg vrijedi doplivati i za koje se vrijedi uhvatiti.

U narednoj 2021. godini, koju s nadom dočekujemo kao početak nekog boljeg, ljepšeg i perspektivnijeg vremena, ne zaboravimo naučeno i ne zaboravimo što je ono što je vrijedno.

Želimo vam sretnu 2021. godinu!

Redakcija