Slučaj Mamić za otkrivanje korupcije važniji čak i od slučaja Sanader
KOLUMNA - Zašto slučaj Mamić nije tek još jedan korupcijski skandal u nizu? I je li uopće moguće da bi slučaj Mamić mogao sustavnije urušiti korupcijsku hijerarhiju moći u ovoj zemlji, te ugroziti prikrivene centre moći, čak i više nego što se to dogodilo u slučaju Sanader? Čini mi se da će na slučaju Mamić pasti ili proći borba protiv korupcije u ovoj zemlji. Zašto?
Prvo, Mamić nije bilo tko. Jedan je od najmoćnijih, ako ne i najmoćniji čovjek sporta u Hrvatskoj, možda i u regiji. Drugo, predstavlja jedan od onih paralelnih, korupcijskih centara moći u ovom društvu, jednog od onih koji s par poziva mobitelom rješavaju probleme. Treće, vezni je igrač u hijerarhiji korupcijske mreže, koja u ovoj zemlji zadnjih dvadesetak godina funkcionira kao pravi paralelni sistem vlasti, ili pojednostavljeno kao paralelna vlast. Četvrto slučaj Mamić otkriva mafijaški poredak moći pod kontrolom HDZ-ovog podzemlja, točnije predstavlja neku vrstu veznog igrača između formalnih i neformalnih centara moći u ovoj državi.
Drugim riječima, ljudi poput Mamića, bitna su karika u funkcioniranju paralelne vlasti u Hrvatskoj, tog moćnog paradržavnog aparata i poretka moći, kojeg kontroliraju ljudi koji nikada nisu dobili nikakav formalni mandat građana da upravljaju procesima u zemlji. Upravo zbog toga slučaj Mamić je domino pločica koja bi, ukoliko se izmakne na pravi način i na pravom mjestu, mogla urušiti taj skriveni tranzicijski poredak.
Hobotnica korupcijskog utjecaja klana Mamić tako seže praktički u sve institucije vlasti.
S jedne strane nespona je povezanost klana sa gradskim vlastima u Zagrebu, te također za korupciju i organizirani kriminal optuženim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Preko Bandića, Mamićeve veze se šire do klana Pripuz primjerice, ali i do drugih utjecajnih krugova.
Zatim tu je nesporna veza klana Mamić s HDZ-om, te osobno predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. Mamić je, kako je to široj javnosti poznato, ne samo aktivni podupiratelj HDZ-a i zagovornik Karamarkove politike, nego je prema mnogim izvorima i jedan od financijskih sponzora HDZ-a.
Osim ove veze s HDZ-om, sve su češće nepotvrđene informacije o tomu da je Karamarkova supruga Ana Šarić, preko svoje agencije ili osobno, angažirana za pružanje PR usluga Dinamu ili braći Mamić, ili pak njihovim povezanim fizičkim i pravnim osobama. Pokušao sam zadnjih par dana provjeriti ove informacije, jer bi takvi poslovi Ane Šarić sa mamićima svakako bacili potpuno drugačije svjetlo na odnos Karamarka i Mamića, te sam osobno Karamarkovoj supruzi, ali i njenoj agenciji poslao upite vezano uz ovakav mogući poslovni odnos s Mamićima ili Dinamom.
„Da li su točne informacije da agencija u suvlasništvu gospođe Ane Šarić Karamarko radi ili je u bilo kojem trenutku radila bilo kakve poslove povezane s odnosima s javnošću za nogometnki klub Dinamo, odnosno bilo kakve savjetodavne poslove ili poslove PR-a na bilo koji način povezane s Dinamom? Ukoliko takve poslove nije radila vaša agencija, molim vas odgovor na pitanje je li gospođa Šarić Karamarko radila bilo kakve poslove sa Dinamom ili povezanim pravnim i fizičkim osobama? Ukoliko su takve informacije točne, o kakvim se poslovima radilo? Jeste li kao agencija ili gospođa Šarić Karamarko osobno radili bilo kakve poslove s braćom Mamić, ili s njima povezanim pravnim i fizičkim osobama, te o kakvim se poslovima radilo?“, pitanja su na koja sam zatražio odgovor.
I Ana Šarić, ali i u agenciji čija je suvlasnica pročitali su ova pitanja, ali na njih do subote navečer nisu odgovorili, pa sam ih ponovio uz zamolbu za žurne odgovore:
„Obzirom da kao PR ekspert znate da mi novinari u obradi pojedinih tema, posebno mi koji pišemo u internetskim medijima, moramo brzo reagirati na određene teme i informacije, još jednom Vas molim za odgovore na pitanja koja sam Vam proslijedio danas nešto iza podneva. Dozvolite mi da ponovim pitanja, i još jednom zamolim žurne odgovore, a sve kako bih Vam u skladu s pravilima novinarske struke i etike omogućio da se čuje i druga strana“. No, iako su i te ponovljene poruke i upiti pročitani tek nekoliko minuta nakon što sam ih poslao, odgovor do trenutka zaključivanja ovog teksta nisam primio.
Šutnja Ane Šarić na postavljena pitanja u ovom slučaju indikativan je odgovor. Ako su informacije o njenim navodnim poslovima s Dinamom ili braćom Mamić netočne tada bi Šarić kao stručnjakinja za odnose s javnošću znala da je uputno odgovoriti na novinarski upit. Obzirom da sama Šarić na izričiti upit o poslovima s Dinamom i Mamićima nije demantirala, odnosno negirala takve poslove, otvorila je mogućnost za daljnje rasprave o tome postoje li takvi sumnjivi poslovi supruge predsjednika HDZ-a s klanom Mamić.
Nadalje, tu je i odnos klana Mamić s Kolindom Grabar-Kitarović, aktualnom predsjednicom Hrvatske. Poznata je činjenica kako je Mamić jedan od sumnjivijih sponzora predsjedničke kampanje Grabar-Kitarović, no zanimljivo je da su ovih dana tzv. mainstream mediji i njihovi „analitičari“ prigodno zaboravili jednu drugu bitnu činjenicu. Grabar-Kitarović je, naime, svoj četrdeset i sedmi rođendan proslavila 25. travnja ove godine, u večernjim satima, pod velom tajnosti na privatnoj zabavi koju je za predsjednicu u svojoj vili na zagrebačkom Tuškancu priredio Zdravko Mamić. Dakle, predsjednica je svoj rođendan slavila na privatnoj zabavi u istoj vili u kojoj je klan Mamić skrivao dokaze o svojem kriminalu i korupciji, istoj vili koju su prije par dana pretraživali policijski službenici prikupljajući dokaze o organiziranom kriminalu i korupciji klana Mamić i s njima povezanih osoba. Kako je danas sasvim izvjesno da su Mamići u tom trenutku već bili pod pojačanim policijskim mjerama, bilo bi zanimljivo vidjeti što su nadzorom klana mamić zabilježili tu večer. Kao što bi bilo zanimljivo vidjeti je li vrijednost večere i poklona koje je tu večer primila KGK u Mamićevoj vili prelazila zakonom propisanu vrijednost poklona kojeg predsjednica smije primiti.
Postavlja se niz bitnih pitanja u odnosu Grabar-Kitarović i klana Mamić. Hoće li, recimo, Grabar-Kitarović sada vratiti novac od donacije koju je primila od Mamićevih, ili ju pak ne smeta što je njezin dolazak na predsjedničku dužnost financiran moguće novcem sumnjivog porijekla, stečenog korupcijom i organiziranim kriminalom? Hoće li se Grabar-Kitarović ispričati građanima zbog svoje povezanosti s klanom Mamić? Zatim, kako se zove to kada Mamić prljavim i nezakonitim novcem financira dolazak Grabar-Kitarović na vlast? Može li se od Grabar-Kitarović očekivati da snosi političku odgovornost jer je primala donacije i darove od Mamićevih, te zbog svojeg odnosa s klanom? Naime, kada primate donacije od osumnjičenih za kriminal i korupciju, kako se to točno zove? Kada obnašate javnu funkciju, a financiraju vas osumnjičenici za organizirani kriminal, kako se to zove? Kako se točno može nazvati to kada kriminalci financiraju nečiji dolazak na dužnost predsjednika? U normalnim zemljama javnosti se „pale lampice“ na informacije o povezanosti šefa države i šefa mafije, kod nas – nikom ništa!
Nitko od dežurnih komentatora ovih dana nije niti spomenuo činjenicu da je Kolinda u tajnosti, privatno tulumarila za rođendan u vili u kojoj su Mamići skrivali dokumente o tome kako su oštetili Državni proračun za više desetaka milijuna kuna, prema onome za što ih za sada tereti USKOK. Nakon toga nameće se pitanje, koliko u Hrvatskoj košta šef države? Za koju to siću mafija može kupiti sebi predsjednika?! Vrijeme će, naravno, pokazati je li upravo Grabar-Kitarović jedna od najboljih financijskih investicija klana Mamić. Naime, treba jasno i otvoreno reći – veza klana Mamić sa Kolindom Grabar Kitarović prvorazredan je korupcijski skandal, zbog kojeg bi se bivšoj podtajnici NATO-a trebala tresti predsjednička fotelja. Javnost u ovom slučaju ima pravo znati sve detalje o odnosu Grabar-Kitarović – klan Mamić, jer su te informacije itekako u javnom interesu. I drugo, postavlja se pitanje političke odgovornosti KGK za ovaj korupcijski skandal. No, za sada srećom i mainstream mediji, i analitičari, i političari i javnost, eutanizirani kolektivnom gluposti kao stanjem svijesti, o ovom korupcijskom skandalu prvorazredno – šute!
Ne treba zaboraviti niti odnos Mamića s utjecajnim, ako ne i najutjecajnijim pojedincima u hrvatskom pravosuđu, kao što je njegovo neskriveno prijateljstvo s Ivanom Turudićem, sucem bliskim Tomislavu Karamrku i Vasi Brkiću, čija je sestra sudionik gotovo svih pretvorbeno privatizacijskih slučajeva, kao nekadašnja ključna igračica Hrvatskog fonda za privatizaciju. Turudić je do 2011. vješto skrivao svoje prijateljstvo s klanom Mamić, dok ih na jednom od njihovih skrivenih sastanaka nisam ulovio kamerom mobitela, uz prisutnost više svjedoka s kojima sam se zatekao u jednom zagrebačkom kafiću. Već tada sam u jednoj od kolumni naglasio probleme do kojih može doći zbog odnosa Turudić – Mamić, te na koji način taj odnos potkopava funkcioniranje pravosuđa u nekim vrlo osjetljivim antikorupcijskim predmetima, istragama i procesima, koji se vode upravo na sudu kojim kao predsjednik administrira Mamićev pouzdanik.
U međuvremenu su u javnost procurili i podaci o tome kako je Mamić posredno financirao preko HNS-a i pojedine suce, uz Turudićeva odobrenja, pa su se prvotne sumnje u koruptivnu prirodu ovog odnosa u cijelosti potvrdile. Naime, ono što se malo uzima u obzir u našem društvu jest činjenica da je i sukob interesa kao takav također opasan oblik korupcije. U mnogim zemljama sukob interesa se smatra koruptivnim kaznenim djelom, a nitko ne može tvrditi da odnos Turudić – Mamić nije ogledni, da ne kažem školski, primjer sukoba interesa, a time i jasan neupitan primjer pravosudne korupcije u ovoj zemlji. Konačno, danas se istraga protiv Mamića vodi upravo pred sudom kojem se na čelu nalazi Mamićev prijatelj i pouzdanik.
O pritvoru, uvjetima pritvora, ili pak uvjetima puštanja na slobodu u istrazi protiv Mamićevih u nekom trenutku će također odlučivati sud kojeg vodi Mamićev pouzdanik. Konačno, samu istragu će voditi sudac ili sutkinja kojeg će za to odrediti administracija suda, odnosno isti taj Mamićev prijatelj. Da niti ne spominjem činjenicu da Mamićev prijatelj može imati pristup svim povjerljivim podacima i informacijama u tom spisu, pa je taj sukob interesa tim još izraženiji. Bilo bi čak uputno da od nadležnih dobijemo dogovor i na pitanje jesu li se Mamić i Turudić čuli mobitelom zadnjih dana, točnije nakon što je pokrenut ovaj zadnji postupak protiv klana Mamić? i ne manje bitno, kako Ivan Turudić može zadovoljavati uvjete za sigurnosnu provjeru SOA-e za suca obzirom na ovakve njegove veze s pripadnicima podzemlja?
Osim ovih premreženih odnosa, tu su i odnosi klana Mamić s njihovim ljudima unutar sustava policije. Zadnjih dana se na pojedinim društvenim mrežama spominju razne veze Mamićevih s visokopozicioniranim osobama u policiji, od Ravnateljstva policije, preko pojedinih načelnika organiziranog kriminaliteta, pa nadalje, čak se na pojedinim društvenim mrežama navode konkretna imena tih policijskih dužnosnika, te način na koji su umreženi s Mamićima, ili pak način na koji su dostavljali određene osjetljive informacije klanu Mamić. Iako bi ovdje bilo neodgovorno govoriti o imenima, jer se radi o osjetljivoj temi, a i mnogi izvori unutar policije ne žele imenom i prezimenom kasnije potvrditi te informacije na sudu (zbog straha za vlastitu i sigurnost njihovih obitelji) sama činjenica da Mamići imaju svoje ljude na visokim mjestima u sustavu policije, zvuči zapravo zastrašujuće i otvara jednu potpuno novu temu; tko točno danas kontrolira sustav policije u Hrvatskoj?!
Taj je sustav danas premrežen paraobavještajnim podzemljem, ljudima koji su na bilo koji način povezani s kriminalnim miljeom, plaćenicima kriminalnih klanova, kadrovima koje bi se moglo definirati kao HDZ-ovo parapolicijsko političko podzemlje u sustavu MUP-a, pa je potpuno legitimno javno postaviti pitanje tko ili koji to centar moći stvarno kontrolira i povlači konce u policiji danas? Na jednoj od društvenih mreža ovih se dana imenima i prezimenima opisuje slučaj jednog načelnika u Policijskoj upravi zagrebačkoj, koji navodno preko posrednika dostavlja informacije Bandićevim ljudima, a koje onda u jednom dijelu u kojem se odnose na njihove aktivnoti završavaju i kod klana Mamić. imao sam priliku osobno provjeriti vjerodostojnost ovih informacija, pa sam čak na iste upozorio i pojedine osobe u DORH-u i sustavu policije, ali zbog činjenice da izvori u strahu nisu voljni javno progovoriti ne mogu ovom prilikom navoditi imena i točne funkcije, odnosno ne mogu javno govoriti o kome se točno radi. Mogu samo na razini fenomena naglasiti da je i to jedan od elemenata funkcioniranja korupcijsko kriminalne mreže kojoj Mamići pripadaju.
Naposljetku, tu je i korupcijska sprega klana Mamić sa dijelom tzv. nevladinog sektora, odnosno s onim što nazivamo nevladinim udrugama. Najbolji primjer za to je odnos klana Mamić s tzv. Hrvatskim helsinškim odborom za ljudska prava, te osobni odnos Ivana Zvonimira Čička i izvjesnog Igora Peternela sa Zdravkom Mamićem. Naime, kako je Peternel najglasniji u HHO-ovim ispadima kojima se pokušava zaštititi korupciju i kriminal klana Mamić, treba naglasiti kako je taj isti Mamićev NGO kurir, u bjelodanom sukobu interesa, odnosno kako se radi o NGO korupciji. Naime, Peternelova supruga je Mamićeva zaspolenica i to u odnosima s javnošću, pa je čisti sukob interesa da I.P. kao predstavnik HHO-a pegla imidž klana Mamić, koji od novca sumnjivog porijekla onda financira preživljavanje Peternelove obitelji, tako što njegovoj supruzi isplaćuje plaću. Osim toga, trebalo bi vidjeti i postoje li kakvi financijski transferi klana Mamić ili Dinama, ili bilo kojih povezanih pravnih i fizičkih osoba, prema HHO-u, ili pak prema Čičku ili Peternelu osobno.
Dakle, slučaj Mamić je jedan od najboljih primjera sistemske korupcije u Hrvatskoj, sistemske koruptivno kriminalne povezanosti osoba osumnjičenih za organizirani kriminal i korupciju sa gradskim vlastima, policijom, pravosuđem, predsjednicom države, jakom političkom strankom, šefom opozicije i njegovom suprugom (navodno, iako ona taj odnos na upit nije demantirala), pravosuđem, i civilnim društvom. Tipična tranzicijska priča o korupciji i organiziranom kriminalu. Zato vjerujem da mnogi zadnjih dana ne spavaju mirno. U novinarskim se krugovima spominje i nekakva Mamićeva „crna bilježnica“. Ako takvo što uopće postoji bilo bi zanimljivo vidjeti koja su imena upisana u toj bilježnici, ali i koji se iznosi ili podaci nalaze uz pojedina imena. Pogotovo bi bilo zanimljivo vidjeti što u toj bilježnici, ukoliko postoji, stoji upisano uz ime Kolinde Grabar Kitarović. Taj odnos ostavlja prostor za mnoge sumnje i otvorena pitanja.
Na koja, uvjeren sam, nećemo dobiti odgovor. Osim ako možda, netko izmakne pravu pločicu domina na pravom mjestu, pa se zamjene figure na ploči, a Grabar-Kitarović zbog korupcijskog skandala s Mamićima na kraju završi tamo gdje se trenutno nalaze njen politički mentor i financijski sponzor.
Autor: Domagoj Margetić
Preneseno uz dozvolu portala SEEbiz.eu