"Otvorila sam e-blokade i tu pronašla sudski predmet na temelju kojeg su me ovršili i cijeli Očevidnik troška, s navedenim iznosom glavnice od 400 eura, troška procesa predmeta od 350 eura te naravno ukupne kamate koje su bile skoro dva puta veće od ukupnog duga i troška, oko 1100 eura", kazala je tada čitateljica za Net.hr o pravomoćnoj presudi koja datira iz 2011. godine, dok je dug iz 2003. godine.

Zbog čega je trebalo proći čak 12 godina od presude do naplate te nije li u tom razdoblju trebala nastupiti zastara, Net.hr je provjerio u Ministarstvu financija, gdje su pojasnili da Fina nije ovlaštena utvrđivati je li nastupila zastara za naplatu ovrhe, već je to isključivo u nadležnosti suda. Dodali su, također, da ne postoji sustav koji bi raspolagao informacijama o dugovanjima građana i potencijalnim ovrhama.

"Fina, dok ne primi ovrhu od strane suda, drugog nadležnog tijela ili ovrhovoditelja, nema nikakvih saznanja da će ovrha na teret građana biti provedena, pa tako i ne može obavijestiti dužnika. Jedino dužnik zna ili može znati da mu predstoji ovrha ako je svjestan da ima nepodmireno dospjelo dugovanje", kažu u Ministarstvu.

Drugim riječima, kada "slučaj" dođe do Fine, već je kasno.

Zanimalo ij je i zbog čega je između presude i same ovrhe od strane Fine prošlo čak 12 godina, budući da su u tom razdoblju dužniku "curile" ne baš male kamate.

Komentirajući dug vremenski period od pravomoćne presude do pljenidbe dužnika, u Ministarstvu pravosuđa kažu da je riječ o poslovnoj politici samih vjerovnika koji raspolažu s pravomoćnim utvrđenim tražbinama na način kako to smatraju optimalnim za njihova podmirivanja u cijelosti.

"Na vjerovniku je u kojem trenu će pokrenuti postupak prisilne naplate radi ostvarenja svoje tražbine, dok je dužnik dužan ispuniti svoju obvezu po dospijeću kako ga se ne bi teretilo za zakonske kamate ili eventualne troškove postupka prisilne naplate", kažu u Ministarstvu.

"S navedenim u vezi, ukazujemo kako je prema postojećem sustavu od podnošenja prijedloga za ovrhu putem eOvrhe do pljenidbe putem Financijske agencije ili na stalnim novčanim primanjima putem isplatitelja primanja potrebno u prosjeku 90 do 120 dana (računajući da je prijedlog bio uredan i da je prilikom prve dostave dužnik preuzeo rješenje o ovrsi i nije uložio prigovor)", nastavljaju.

"Dakle, zatezne kamate teku samo ako je dužnik u zakašnjenju, i to od prvoga dana zakašnjenja do plaćanja. Njihov tijek nije unaprijed vremenski određen i na njega dužnik može utjecati vremenom ispunjenja svoje obveze: ako pravovremeno plati dug do zakašnjenja neće niti doći, a ako dođe do zakašnjenja zatezne kamate bit će niže ako dužnik što prije plati dug", pojašnjavaju u Ministarstvu dodajući kako plaćanje duga na vrijeme prevenira i postupak prisilne naplate koji uzrokuje daljnje javnobilježničke i sudske troškove.

Valja ovdje napomenuti i da je visina stope zateznih kamata ograničena zakonom, čime se dužnike štiti od prekomjernog plaćanja na ime kamata, ali i od obračunavanja kamata na iznos dospjelih neisplaćenih kamata.

Inače, prisilnu naplatu ovrhovoditelj ima pravo pokrenuti sukladno Ovršnom zakonu, a tražbina se utvrđuje pravomoćnom presudom ili javnom ispravom koja ima pravnu snagu pravomoćne presude. Prisilni postupak, pojašnjavaju u Ministarstvu pravosuđa, može se pokrenuti i ishođenjem rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, za koju se prijedlog podnosi putem informacijskog sustava eOvrhe.

Rješenje o ovrsi dostavlja se zatim ovršeniku putem usluge e građanin (ako je ugovorio takvu uslugu) ili putem poštanskih usluga, prema mjestu prebivališta ili boravišta, najmanje dva puta prije nego bude objavljeno na e-oglasnoj ploči, ako ga ovršenik ne preuzme.

"Ako rješenje o ovrsi bude objavljeno na e-oglasnoj ploči, građanin će o tome dobiti pisanu obavijest u poštanski pretinac ili putem sustava eGrađani. U svakom slučaju postojeći sustav osigurava svakom građaninu Republike Hrvatske adekvatnu obavijest o tome da se protiv njega vodi postupak prisilne naplate", smatraju u Ministarstvu pravosuđa.

Građani na rješenje o ovrsi imaju pravo uložiti prigovor, a o zaštiti njihovih prava u tom slučaju odlučuje sud u parničnom postupku. Stranke u prigovoru, kažu nam u Ministarstvu pravosuđa, mogu iznijeti sve činjenice i dokaze kojima mogu osporiti osnovanost vjerovnikove tražbine, uključujući i zastaru potraživanja.

"Također, ističemo kako je odredbama članka Zakona o obveznim odnosima jasno propisano da nakon prekida, a prekid u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima traje dok se vodi ovršni postupak, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Navedeni stav zauzela je i sudska praksa.

Isto tako, napominjemo da je zastara kao prestanak prava vjerovnika da od dužnika može prisilno zahtijevati ispunjenje njegove obveze, osobno pravo svakog dužnika, kojeg se isti može i odreći. Sukladno navedenom, zastara ne nastupa automatizmom", pojašnjavaju u Ministarstvu.

Podsjetimo, članak 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima izričito propisuje da se sud neće obazirati na zastaru, ako se dužnik nije na nju pozvao. Zastara se dokazuje u sudskom postupku.

Cijeli tekst pročitajte OVDJE.