Siniša Glavašević je čovjek koji je upućivao i dramatične pozive da se pomogne gradu, a njegovi su neprijatelji strahovali od njegova glasa. U svojim svjedočanstvima ispisao je najbolja svjedočanstva stradalih Vukovaraca, piše Hrvatski radio Vukovar.

Rođen je 4. studenog 1960. godine, a nakon studija komparativne književnosti u Sarajevu vratio se u Vukovar. Jedno vrijeme radio je u školama u Lovasu i Borovu naselju. Na Hrvatskom radiju Vukovar zaposlio se najprije kao spiker, a za vrijeme Domovinskoga rata bio je urednik i ratni izvjestitelj.

U najtežim trenucima za Vukovar, dok su granate padale po opkoljenom gradu, Glavašević nije samo izvještavao o svakodnevnim događanjima. Sa slušateljima je kao Vukovarac, koji dijeli beznadnu sudbinu sa svojim sugrađanima, čitao tople ljudske priče o istinskim vrijednostima i nevjerojatnoj hrabrosti koja se u malom čovjeku probudi kad mu smrt pokuca na vrata.

Priče su putem faksa iz podruma vukovarske Opće bolnice poslane u Zagreb i danas su jedino sačuvano literarno djelo hrabrog vukovarskog novinara.

Četnici i JNA odveli su ga iz vukovarske bolnice 19. studenog 1991. Dan ranije poslao je svoje zadnje izvješće. Naime, na svoj 31. rođendan te 1991. uputio se u bolnicu prikupiti podatke za izvješće prilikom čega je ranjen. Izvješće je uspio poslati 18. studenoga, ali ležeći u bolničkom krevetu

Iz masovne grobnice na Ovčari ekshumiran je i identificiran šest godina poslije. Pokopan je u Zagrebu 1997. godine  pokraj kolege i prijatelja tehničara HRV-a Branimira Polovine.

Matica hrvatska u Zagrebu posmrtno je 1992. godine izdala Sinišinu zbirku Priče iz Vukovara, sastavljenu od toplih priča o temeljnim ljudskim vrijednostima koje je Siniša čitao slušateljima radija opkoljenoga grada.

Odlikovan je 2011. Redom kneza Domagoja, državnim odličjem za hrabrost i junaštvo, a od 2007. vukovarska Peta osnovna škola nosi njegovo ime.

Da je živ, Siniša bi s nama danas slavio svoj 59. rođendan.