U siječnju 2000. Hrvati su izabrali prvu ne HDZ-ovu Vladu predvođenu Ivicom Račanom. Koja je njezina ostavština 25 godina poslije? Kako se nosila s radikalnom oporbom i je li desnici dozvoljeno ono što ljevici nije? Nedostaje li lidera kakav je bio Račan i može li taj čovjek biti Zoran Milanović? Malo tko može dati bolje odgovore na ova pitanja od gošći Špice s Macanom - bivše predsjednice HSLS-a Đurđe Adlešić i SDP-ove ministrice obrane i potpredsjednice koalicijske Vlade Željke Antunović.
“Sad s odmakom i puno novih iskustava čini mi se da je to bio u pravom smislu povijesni iskorak”, na početku Špice s Macanom istaknula je Željka Antunović. Rezultati su još važniji kad se stave u kontekst toga vremena. “Hrvatska je bila međunarodno izolirana, gospodarski devastirana, BDP je bio u minusu. Politički je bila opterećena s ostacima ratnog razdoblja, razorena zemlja, frustrirani ljudi, bez ikakve turističke sezone”, dodala je.
U iduće četiri godine učinjeni su brojni pomaci na gospodarskom planu, napravljen je projekt i započeta gradnja autoceste, a najveći iskorak postignut je u vanjskoj politici. Osim pristupanja NATO-vom Partnerstvu za mir, Vlada je započela proces europskih integracija, uključujući podnošenje službenog zahtjeva za članstvo u Europskoj uniji. Ipak, pozitivni pomaci djelomično su zasjenjeni suradnjom s Haškim tribunalom.
Desnica si može priuštiti što je ljevici zabranjeno?
“Ja se sjećam nečega što su ljudi gotovo sigurno zaboravili, a to su dva govora u Saboru. Najskeptičniji i sa velikim oprezom o suradnji s Haagom bio je Ivica Račan. On je govorio o tome da trebamo paziti što prebacujemo na druge sudove, a s najviše optimizma je govorio pokojni general Bobetko koji je govorio da je vrijeme da oni koji su napali Hrvatsku za to odgovaraju”, prisjetila se bivša predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić.
U prilog tezi da si desnica može dozvoliti ono što ljevica ne, govori i činjenica da se Račana redovito optuživalo za izdaju, a naposljetku je Ivo Sanader taj koji je izručio generala Antu Gotovinu. Antunović tako zagonetno sugerira da je jedini koji bi mogao autentično svjedočiti o tome kakav je odnos prema njemu imala Račanova ili Sanaderova Vlada dok je bio u bijegu, isključivo sam general.
Račan je bio nacionalno osviješten - Tuđman i Sanader su ga uvažavali
Ono što mnogi o Račanu ne znaju, jest da je u zaštiti nacionalnih interesa bio racionalan, hladne glave, ali i nacionalno osviješten. “Tuđman ga je uvažavao, Sanader ga je uvažavao. Danas bi netko trebao učiti iz tih odnosa koje je je imao opozicijski lider s vladajućima. To nije bila ljubav, ali je bio i kulturni dijalog i uvažavanje. Ono što bi oni dogovorili u četiri oka to se onda i realiziralo. Nisu se skupljali poeni nego su se štitili interesi Hrvatske”, podsjetila je bivša SDP-ovka.
Danas je teško zamisliti da Andrej Plenković pozove opoziciju na sastanak i da informacije ne iscure. Adlešić je “skoro u povjerenju” otkrila da je situacija onomad bila potpuno drugačija. “Sad zvuči ružno, al nekad se pustila informacija da se pričalo o nečemu sasvim drugom, upravo zato da se u miru razmotre podaci koje ste dobili, da se donesu odluke.”
Milanović ne može biti lider ljevice jer nije ljevičar
Obje političarke Zorana Milanovića pamte kao pametnog i obrazovanog, a Adlešić se prisjeća i kako je došlo do toga da od čovjeka koji je znao razgovarati, počne voditi političke monologe umjesto dijaloga. Neprepoznatljivi su im i njegovi sadašnji stavovi, pa se slažu da on ne može biti, kako neki sugeriraju, novi lider ljevice jer naprosto nije ljevičar.
