Hrabra radnica je progovorila o neprimjerenom ponašanju dvije odgojiteljica nad djecom koja još ne znaju govoriti. Roditelji su ogorčeni jer je ta žena spasila njihovu djecu od zlostavljanja. Histerični ispadi, vrištanje, tikovi, na spomen teta bi se djeca skamenila. Svjedokinja je opomenuta jer je narušila ugled ustanove. No kakav je to točno ugled? Nije li dobrobit djece na prvom mjestu i zašto bi uopće netko tko je rekao ''ne nasilju'' postao krivac?

"U vrtić on ne bi htio ući, vrištao je, tikovi su bili konstatni, bježao je, nije jeo, to dijete nije mjesecima jelo u vrtiću". "Dijete kad bi došlo iz vrtića bi plakalo jako, bacalo se na pod, imalo neke ispade bijesa koje nije do tada imalo". "Nisam mogao naslutiti o čemu se radi, mislio sam da je riječ o još jednoj fazi". "Znala sam da se moje dijete boji, ali nisam znala čega se boji".

Svjedočanstva su to roditelja čija su djeca proživjela zlostavljanje odgajateljica u vrtiću. Mjesecima su se pitali što se događa, svatko je brinuo svoju brigu i mislio da se to događa samo njemu i njegovom djetetu, piše Dnevnik.

Jer to je jaslička skupina, jednogodišnjaci i dvogodišnjaci. Djeca koja ne znaju govoriti i reći što im se događa. A događalo se ono što nipošto ne bi smjelo.

"Vidjela sam tete kako se jako grubo ponašaju. Kad su djeca plakala, bacali su ih u stolice. Gledale smo zašto dijete plače, što se teta dere, što se opet desilo da se tako dere. Vrlo ružno, čak sam ih opomenula da se sve čuje van u hodniku i kad dolazim s posla čuje se izvan vrtića", ispričala je spremačica.

Spremačica je ujedno i jedina zaposlenica vrtića koja je roditeljima, ali i na internom sastanku sve potvrdila. Kasnije je zbog svoje iskrenosti i želje da pomogne djeci i sama nastradala.

Izbacila jednogodišnjaka na hladnoću jer nije skinuo papuče

Sve ovo odvijalo se tijekom pandemije. Nije tada bilo rođendana, druženja, niti previše međusobne komunikacije. No problem je bio tu pa su krenuli jedni druge ispitivati.

"Nitko ne zna izgovoriti koji je točno problem, samo vidimo da nam se djeca ne ponašaju normalno", ispričala je jedna od mama.

Krenuli su prigovori prema ravnateljici na neprimjerena postupanja odgojiteljica, ali i samim tetama osobno.

"Rekla mi je da je kaznila moje dijete od godinu dana jer nije htjelo obuti papuče. Kazna je bila da ga je odvela u drugom mjesecu vani u papučama u park i sjedio je na klupici on i još jedan dječak dok nije sam shvatio da mora skinuti papuče", nastavila je mučnu priču druga majka.

Nakon tog slučaja, ova je majka završila na individualnom sastanku, a potom se dogodio grupni i sastanak s još dvoje roditelja. Potvrdili su im da su dobili anonimne mailove. Ravnateljica je rekla da je sama kriva jer je stavila te dvije tete skupa u smjenu. Tamo su vrlo otvoreno i nedvosmisleno rekli sve što znaju i imaju reći.

"Došao sam ranije po svoje dijete i vidio sam jednu od teta kako agresivno vuče za ruku jedno dijete i kako ga grubo posjeda na klupicu jer su se spremali izići na dvorište", tvrdi otac jednog od djece.

Tvrde, morali su reagirati jer promjene na ponašanju njihove djece su bile zabrinjavajuće.

"Tijekom noći se budilo vrišteći, plačući, nije ga se moglo smiriti i tu sam već zaključila da se nešto događa s djetetom", objašnjava majka jednog dječaka.

Ministarstvo reagiralo tek nakon novih pritužbi

Nakon pritužbi roditelja, ravnateljica je postavila stručni nadzor nad dvjema odgojiteljicama. Jedna je nedugo nakon toga otišla na bolovanje. Druga je nastavila raditi pod nadzorom. No Katarina Turković Gulin iz Udruge Sidro tvrdi da stručni suradnici uopće nisu ovlašteni za propisivanje nadzora. To, dodaje, mogu činiti samo stručnjaci iz Agencije za odgoj i obrazovanje da bi imalo smisla.

Unatoč nadzoru, vrlo brzo uočavaju nove situacije kojih ne bi smjelo biti. Kap koja je prelila čašu bio je događaj kada je odgojiteljica uštipnula jedno od djece. Majka djeteta, ponovo se obratila ravnateljici koja je promptno reagirala. Ali je majka ovaj put podnijela i prijavu na sve relevantne instance. Ministarstvo znanosti i obrazovanja je poslalo inspekciju.

"Na temelju utvrđenog stanja vrtiću su izdane naredbe za ispravljanje nepravilnosti i propusta, a zatražen je i stručno-pedagoški nadzor Agencije za odgoj i obrazovanje nad radom jedne od odgojiteljica", napisali su iz Ministarstva u priopćenju.

Odgojiteljice su maknute iz grupe. Jedna je dobila premještaj i nadzor, ovaj put Agencije za odgoj i obrazovanje, a druga više nije zaposlenica vrtića. Ono što je roditelje posebno uzrujalo je odnos prema zaposlenici koja je sve vidjela, upozoravala i koja je reagirala.

I tu je bila njezina najveća, ako je tako uopće možemo nazvati, pogreška. Jer je rekla roditeljima. Na sastanku djelatnika vrtića javno to priznaje. I biva kažnjena. Dobila je, naime, upozorenje s mogućnošću otkaza ugovora o radu. Jer je sve to, kako se navodi, poslovna tajna i šteti ugledu ustanove.

"Osoba koja je zapravo heroj je dobila kaznu, a osobe koje su zlostavljale djecu, jedna je odšetala i nikome ništa, a druga je samo prebačena na drugi objekt. Gdje je tu pravda", upitala je jedna od majki.

Sramotna kazna spremačici koja je sve rekla roditeljima

U udruzi Sidro nam govore, slične se situacije nažalost često ovako rješavaju!

"Kada s dogodi neka nezakonitost, neko neprimjereno ponašanje, nije zakonito sakriti to nekom klauzulom o čuvanju poslovne tajne, to nije poslovna tajna, ljudi moji, to je nezakonitost koju ste dužni prijaviti. Dakle, to se ne može i ne smije sakriti rečenicom, čuvajte ugled ustanove, takvog ugleda nema", jasno poručuje Turković Gulan.

A takva razrješavanja nemilih situacija zapravo šalju poruku kako je bolje šutjeti nego se boriti za ispravno. Kontaktirali smo i ravnateljicu koja nam je poslala pisani odgovor u kojemu navodi kako je spremačica nesavjesno i nemarno dovela u pitanje izvršavanje radnih obaveza, prekoračila ovlast jer o eventualnim nepravilnostima nije najprije izvijestila ravnateljicu.

Nakon cijele agonije koju je prošla, zaposlenica nam govori, opet bi učinila isto. Svi su sve znali, a pomaka nije bilo.

"Gledala sam to kroz svoje unuke, svoju djecu, kako bi meni bilo da se prema njima netko ponaša, puno puta sam izašla iz sobe jer nisam mogla gledati te grubosti", govori.

Što ako se opet ponovi nekom drugom roditelju?

Djeca sada imaju nove odgojiteljice. Sretni su i zadovoljni. Ipak, kažu nam roditelji, ostao je gorak okus da je netko tko je ustao protiv nasilja nastradao.

"Dakle problem je prividno riješen dok negdje drugdje ne eskalira negdje gdje će ponovno neka druga tuđa djeca ispaštati". objašnjava otac djeteta. "Djeca su trebala zaštitu, a nisu je dobila, nisu je dobila institucionalno, a nakon što se sve otkrilo se zataškalo i nagrabusila je osoba koja je jedina bila hrabra nešto reći", složila se majka.

Iako su svi svjesni u kojim uvjetima rade odgojitelji, za nasilje bilo koje vrste nema opravdanja govori Gulin. I dodaje, priče poput ovih u udruzi nisu izolirane. Još uvijek je aktualna jedna u kojoj odgojiteljica ima problem s alkoholom.

"Kad zateknete odgojiteljicu koja spava na klupi nakon što je izvela u vrtićko dvorište djecu, dvogodišnjake, toj ženi treba hitno pomoć, dakle tu ženu treba hitno uputiti da traži pomoć, da se liječi. Ako je to doista tako onda se tu treba momentalno stopirati i ne smije se dogoditi da nam djeca dvogodišnjaci bez nadzora šetaju okolo pa ih onda susjedi skupljaju po cesti", upozorila je.

Kako se taj slučaj riješio? Prvo su se utvrđivale činjenice, ali nitko nije mogao napraviti alkotest u toj ustanovi. Pa nije radio aparat, pa na kraju na uputnici za izvanredni liječnički pregled nitko nije napisao iz kojeg je razloga zatražen. I nikome ništa. Takvo rješavanje problema, govori Gulin, dodatno stvara probleme u ionako prelošem sustavu.

Država je odgovornost predškolskog odgoja prebacila na lokalne samouprave pa sad nakon sustavnog nemara i manjka financija, svake godine je sve veća drama oko upisa u vrtiće.

"Ne krivim samo tete, krivim cijeli sustav, jer je jednostavno previše djece na premali broj teta, ali opet fizičko zlostavljanje ne opravdavam nikada, ali nikada". "Zato sve ovo, zato što je to nepravedno jer ta žena je pomogla mom djetetu. To stvarno nije fer", kazale su majke.

"Ja smatram da je moj obraz čist, ne smatram se ni malo krivom što sam to napravila", zaključila je spremačica.

Njihova djeca sada uživaju u vrtiću i ljudi iz kvarta nam govore kako se više ne čuje plač koji je bio cjelodnevna zvučna podloga posljednjih godinu dana.

Problema ima svugdje, problemi su dio života, ali rješavanje istih trebalo bi imati za svrhu bolje uvjete za djecu, ali i povjerenje svih uključenih u odgoj djece, roditelja, odgojiteljica, zaposlenika. Svi oni trebaju raditi za dobrobit djece. I glasno reći ne nasilju, bez straha od sankcija.