Na pitanje postoji li šansa da kriza ugrozi turizam u Dubrovniku, profesor Maldini je odgovorio kako ne bi trebalo biti ozbiljnijeg utjecaja na navedeno.

'Vezano za mogući utjecaj ove krize na Hrvatsku, poglavito na područje Dubrovnika, treba reći kako to, prije svega, ovisi o eventualnoj eskalaciji nemira, njihovom opsegu i trajanju. U ovom trenutku nezahvalno je prognozirati jer to ne ovisi samo o trenutnim akterima unutar Crne Gore već i o međunarodnim činiteljima, koji zasigurno imaju mehanizme utjecaja na tamošnji tijek zbivanja. Izmaknu li događaji kontroli, to će i dalje ostati lokalni problem, ograničen na prostor Crne Gore i neće imati ozbiljnijeg utjecaja na odvijanje turističke djelatnosti na dubrovačkome području. Razlog više je i taj što je glavna sezona za nama, a do početka slijedeće vrlo je vjerojatno da će se tamošnja situacija razriješiti,' odgovorio je Maldini.

Međutim, naglašava i kako bi Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, ipak trebala podržati ulazak Crne Gore u navedene integracije što oporbeni Demokratski front krizitiza te, između ostalog, traži smjenu sadašnje vlasti.

'Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, svakako će podržavati proces priključivanja Crne Gore euroatlantskim integracijama, to je bitan dio hrvatske vanjske politike usuglašen s EU I NATO-om, ali i hrvatski interes da osigura i proširi prostor međunarodne sigurnosti na svojim južnim granicama i u regiji. Pritom se, dakako, neće miješati u unutarnje poslove susjedne zemlje, a dođe li do eskalacije nasilja, držim da će se Hrvatska založiti za mirno razrješenje sukoba na demokratski način, dakle kroz institucije sustava,' izjavio je.

Zašto je došlo do nemira u Crnoj Gori?

Komentirajući događaje u Crnoj Gori, profesor Maldini smatra kako aktualna kriza ima više dimenzija.

'Prva je svakako ona geopolitička u kojoj se konfrontiraju interesi velikih sila na području Balkana, prije svega Zapada oličenog u NATO-u koji svoj utjecaj nastoji učvrstiti u svim postkomunističkim zemljama, i Rusije, koja u procesu konsolidacije nakon razdoblja postsovjetske krize nastoji ponovno zadobiti status velike sile i povratiti nekadašnji utjecaj. To je posebno aktualno u uvjetima kada su Europska unija i NATO došli na same granice Rusije, što bitno umanjuje mogućnosti ruskog utjecaja čak i u onim zemljama koje su tradicionalno bile ili su još uvijek ekonomski, politički i interesno povezane s njome. U tom širem kontekstu moguće je promatrati i aktualnu ukrajinsku i sirijsku krizu, u kojima su involvirani veliki vojni, energetski, sigurnosni i ekonomski interesi obiju strana. Isto tako, razumljivo je zašto su Rumunjska i Bugarska u petom krugu proširenja relativno brzo ušle u EU, iako još dugo nakon toga nisu ispunjavale sve uvjete punopravnog članstva, za razliku od Hrvatske, koja je imala znatno duži put pristupanja i usklađivanja s EU uvjetima. Glavni razlog tome bilo je proširenje i osiguranje vanjskih granica EU i NATO-a što istočnije prema Rusiji te širenje zone utjecaja Zapada dalje prema istoku. Na taj način, zaokružen je geopolitički prostor koji se obično naziva zapadnim Balkanom u kojemu se NATO na određeni način već stacionirao, uz posljedično veći i izravniji utjecaj na politike zemalja u tom prostoru,' smatra Maldini.

Osim toga, važno je promatrati krizu i iz vanjskopolitičkog konteksta što otvara novu dimenziju, i to onu unutrašnjopolitičku. Tako je podsjetio kako je još od 1918. godine u Crnoj Gori izražena podjela na tzv. bjelaše i zelenaše odnosno na prosrpski orijentirane političare i građane koji Crnu Goru vide u čvrstom savezu sa Srbijom te nacionaliste orijentirane prema crnogorskoj etničkoj, religijskoj i državnoj samostalnosti.

'Premda s razdobljima diskontinuiteta i potisnutosti, poglavito u razdoblju komunističke vladavine, ta podjela je do danas ostala vrlo izražena. To je vidljivo još od tzv. antibirokratske "jogurt" revolucije, preko referenduma zaneovisnost Crne Gore do sadašnje krize u kojoj se otvoreno sukobljavaju pobornici ovih dviju struja: aktualna vlast, nominalno procrnogorska, koja ipak primarno štiti postojeći poredak, naspram prosrpski (i implicitno proruski) orijentiranih prosvjednika predvođenih oporbenim Demokratskim frontom. Dok aktualna vlast vodi politiku pristupanja Crne Gore NATO-u, prosrpska oporba tome se izrazito protivi. Jasno je, međutim, kako u pozadini ovog sukoba stoji ta stara politička sučeljenost i netrpeljivost koja se ovom prilikom ponovno rasplamsala i radikalizirala. Pritom ne treba isključiti i sasvim vjerojatan ruski utjecaj u poticanju antivladinih prosvjeda kako bi se osujetio proces pristupanja Crne Gore NATO-u,' dodao je Maldini.

Ne bi bilo prvi put da se politički ideali žrtvuju za politički interes

Međutim, smatra kako je problem crnogorske aktualne vlasti i njezina čelnika Mila Đukanovića najvećim dijelom u izraženoj nedemokratičnosti, proširenoj korupciji teinvolviranosti vlasti u mnoge sumnjive poslove tijekom gotovo četvrt stoljeća.

'To sve izaziva nezadovoljstvo mnogih u Crnoj Gori te posljedično krizu legitimiteta aktualne vlasti, na što se oslanjaju i na što računaju prosvjednici s ciljem njegova rušenja. Pritom ostaje neizrečen, premda implicitan, njihov glavni motiv, a to je stvaranje izvanrednog stanja poradi sprečavanja ulaska Crne Gore u NATO.  S druge strane, Đukanović savezom sa Zapadom i politikom ulaska Crne Gore u NATO stvara strategiju vlastitog preživljavanja, odnosno održanja na vlasti. To pak Zapadu, koji promovira demokratska načela, baš i ne odgovara, pa EU hladno i neutralno poziva na rješavanje konflikta u institucijama sustava. Naime, poznato je kako je Đukanović izdanak velikosrpske Miloševićeve politike koju je aktivno podupirao, uključujući i rat protiv Hrvatske, potom je omogućio rasprodaju brojnih tvrtki i vrijednih nekretnina poglavito ruskim bogatašima i tvrtkama, da bi sada napravio zaokret prema Zapadu. Dakle, takav saveznik EU i NATO-u politički je prilično problematičan, ali bi ga ipak mogli podržati zbog pragmatičkih razloga. Uostalom, u skladu sa shvaćanjem politike kao umijeća mogućega, ne bi bilo prvi put da politički ideali budu žrtvovani za politički interes,' zaključuje Mladini.

Podsjetimo, prije 10-ak dana policija je ugušila nasilni prosvjed Demokratskog oporbenog fronta na kojem je sudjelovalo nekoliko tisuća građana, a prilikom kojeg je ozlijeđeno gotovo 40 osoba. Demonstranti su gađali policiju bocama i kamenjem, na što je policija odgovorila topovskim udarima i suzavcem. Tamošnja situacija, se za sada, smiruje no daljnji tijek situacije teško je predvidjeti.