Puna podrška kolegi iz Zagreba, koji je završio u zatvoru (evo, srećom pusten) i kojemu se sprema otkaz zbog sukoba s učenicima tijekom sata.
Kažu da je možda bio pijan. Ne znam, na osnovu snimke se utvrditi ne može, za alkotest je kasno. Ako se nekim slučajem dokaže da jest, treba snositi odgovornost, bez pogovora. I za fizički sukob s djecom. To nastavnik ne smije sebi dopustiti.
Ali ovdje se osjetio ugroženim, napadnutim. Čovjek je bio rastrojen, uništen obiteljskim tragedijama. Smrti bliskih članova obitelji, nedavno smrt supruge. Odgovornost veliku vidim i na ravnateljici, koja mu tu nije pružila potporu, pomoć, priliku za razgovor s nekim, u krajnjem slučaju savjetovala bolovanje. Ne, nije uradila ništa, pustila je sve da samo ide..
I u takvoj situaciji nađe se par nekih..ne znam kako bi ih nazvao. Koji čovjeku psuju mrtvu zenu. Koji ga konstantno provociraju, psuju, unose u lice, veterana Domovinskog rata nazivaju četničkim vojvodom..i tko zna što sve još ne. Biste li vi u takvoj situaciji puknuli? Neki možda ne, ali velika većina da.
I njih se ne spominje uopće, bar u priopćenjima, samo on, odmah pritvor, odmah ekspresan otkaz... A oni ništa. Mediji su često na udaru javnosti, često i opravdano, ali ovdje su se ponijeli korektno. I prenijeli glas javnosti, koji je debelo, skoro nepodijeljeno na strani nastavnika.
Bez namjere da ikome pametujem...ako niste u ovom poslu, ili blisko povezani s njime, ne možete do kraja pojmiti što nastavnici danas trpe, kako smo na najnižim granama ikada, i kako ljudi bježe od škole kao vrag od tamjana. Velikim dijelom zbog ovakvih stvari. Jer najgori je osjećaj kada si nemoćan, kada te nitko ne štititi, i ne vidiš nadu u promjenu. Ja sam beskrajni idealist, pa još nekako vjerujem, ali i to kopni i kopni....
Drž se kolega, drago mi je da ćeš Božić dočekati u svojoj kući, a ne ćeliji, nadajmo se dobrim vijestima.